Ljubav može napraviti čuda, preporoditi čovjeka, skladati najljepše note, ispisati stihove kojima će se opijati mase, stvoriti pjesmu godine - a upravo sve to dogodilo se pjevačici benda Pavel, 25-godišnjoj Antoniji Matković i njezinom suprugu Aljoši Šeriću. Otkad je ta eterična Splićanka uzela mikrofon u ruke i postala glavni vokal benda, hrvatska glazbena scena je na dobitku.

Pjesma 'Čuvaj me' koja je ove godine nominirana za Porina za pjesmu godine i čiji je autor njezin suprug Aljoša Šerić, inspirirana je upravo njihovom ljubavlju. A kako je nastala? 'U ovom obliku u kojem ju svi znaju, jednu noć ili bolje rečeno pred jutro, oko pola četiri, vratili smo se iz izlaska, Aljoša je uzeo gitaru i htio da čujem neku melodiju koju je imao, onda sam ja počela zavijati na nju. Sutradan je već imao tekst. Odmah sam znala da je želim pjevati', prisjeća se Antonija koja je igrom sudbine zalutala u svijet glazbe.

Svijet u kojem je njezin glas brzo našao put do publike, donio joj je ljubav i sasvim drugačiju budućnost od one koju je za sebe planirala. Antonia je magistrirala na Likovnoj akademiji smjer restauraciju, sebe je godinama zamišljala kao glumicu koja odlično pleše i ponekad pjeva. Jedno vrijeme pjevala je jednom tjedno u restoranu u Tkalčićevoj ulici i upravo u toj fazi prije dvije godine upoznala je Aljošu koji je tražio back vokal za svoj bend. Tu se krije početak jednog novog Pavela čije pjesme danas osvajaju hrvatski eter.

'Mislim da sam se preporodila dolaskom u Pavel. Trebalo nam je to oboma očito. Ja sam bila u raznim dilemama oko budućnosti i karijere, a Aljoša je taman spremao koncertnu promidžbu albuma 'Od prve zvijezde ravno' i iščekivao prve recenzije. To bi značilo da su dobri stihovi njegov adut oduvijek, ja sam valjda samo dodatno privukla pozornost na to', smatra Splićanka.

Za njezinu naklonost glazbi kriva je mama rokerica i jedan stari gramofon na kojem je godinama svaki dan kćerima puštala svoje najdraže pjesme. 'Roditelji nisu bili previše nadobudni, već su samo uživali u promatranju muzikalnosti moje sestre Karmen i mene. Gramofon nam je bio najdraža igračka. Unatoč svemu, željela sam biti glumica. Vidjela sam se s Oscarom u ruci. Ovo je još bolje s obzirom na to da nisam u glumi. Često se prisjetim sebe otprije šest ili sedam godina, i pomislim kako sam baš tu gdje bih trebala biti', smatra pjevačica koja je u listopadu prošle godine postala gospođa Šerić.

'Bilo je divno, ja bih opet sve iznova. Do ponoći sam pamtila svaki trenutak, nakon toga mi je sve u sretnoj izmaglici', kaže Antonia ne skrivajući koliko je sretna zbog svih životnih okolnosti koje su je vodile prema njezinom današnjem suprugu.

'Svaka ljubav ima neki rok trajanja, dulji ili kraći. Ja ipak vjerujem na neodređen rok trajanja. Sad mi je samo taj Aljoša stalno iznova na pameti, toliko o zaljubljivosti', priznaje.

Za Pavelov uspjeh protekle godine Antonia smatra presudnim činjenicu što su se napokon kompletno okupili kao bend i kao takvi odlično funkcioniraju. Kao jedan od najljepših životnih trenutaka izdvaja onaj kad je doznala da je pjesma 'Čuvaj me' nominirana za Porin za pjesmu godine.

'Bila sam na jednom predavanju kad mi je mobitel počeo vibrirati i za koju minutu postao pretrpan porukama na Viberu. Odmah sam znala da se radi o nečem dobrom kao što je nominacija. Pošteno smo proslavili', otkriva dodavši kako razloga za sreću u njezinoj svakodnevici ima uvijek.

'Snimanje demo snimki s Aljošom, vikend izležavanja na kauču i filmski maratoni, 'Hobit' u kinu pred Božić, topla juha nakon cjelodnevnog tumaranja gradom i, najvažnije, moja mala mezimica, nećakinja Karla Dea', sve su to sitnice koje je vesele. Kao svoje najdraže stihove izdvaja one britanskog kantautora Johna Martyna 'Run, honey, run, hide in the wind and never stop to look inside your mind'.