Svašta je bila ova protekla izborna noć, ali jedno definitivno nije bila - nije bila dosadna. Osim rezultata, koji su tijekom prebrojavanja vrludali gore-dolje i lijevo-desno, da bi se pred jutro ipak zaustavili na onome što su izlazne ankete i predvidjele (neki nikako da shvate kako velik uzorak najčešće znači dosta točno predviđanje), bilo je tu i legendarnih prizora preuranjenog slavlja. Deda s čašom pive na glavi đuska sa zastavom u rukama, pijani euforičar valja se po podu kao da upravo proživljava tešku neurološku epizodu, Karamarko šezdeset i jedan mandat proglašava dvjema trećinama u govoru čije su riječi govorile o pobjedi, a izraz lica  pas-mater, Zoran Milanović prvi put uspijeva izgovoriti pristojan govor a da se pritom ne zbljezne nešto od čega se za pet minuta može složiti humoristični jingle, Božo Petrov, iako najveći pobjednik izbora, govori vidno prestravljena izraza lica... Bilo je tijekom protekle noći za svakoga ponešto, čak i ako ste nekim čudom očekivali ovakav, za većinu aktera prilično zapanjujući ishod.

Televizije obično izbornu noć prate uvijek na isti kalup. HRT počne oko Dnevnika pa zaruži do poslije ponoći, NovaTV i RTL ubace točno onoliko izbornih specijala da im ne ugroze perjanice trash-gledanosti kao što su 'Big Brother' i 'Farma', a sve se na kraju uglavnom svede na 'uključivanje u izborne stožere', nešto malo raspravice u studiju i šarene infografike. No ove je godine HRT odlučio isfurati nešto novo: STUDIO NA OTVORENOM! Sagradili su kupolicu i pozornicu na Markovu trgu te ondje naumili održati predizborno sučeljavanje i potom raspravu s analitičarima u izbornoj noći.

Ideja bi bila sjajna - da su se izbori održavali u kolovozu. Ali nisu. Održavali su se u studenom i zato smo na ekranima dobili emisiju u kojoj su se gosti malo po malo zaogrtali pa zatim i čvrsto zamatali u kapute, a voditelji - koji ili nisu imali kapute ili misle da bi njihovo oblačenje bilo kršenje profesionalnih uzusa, ne'am pojma - pred kraj su peterosatne emisije vidljivo drhturili te povremeno cvokotali. Osim nagađanja kome bi se mogao prikloniti Most, na kraju smo svi pred televizorom počeli nagađati čiji je imunološki sustav najjači pa će uspjeti odbiti najezdu virusa na pothlađeni organizam.

RTL je zato, čini se, imao bolju ideju. Svoj je izborni studio sa Zoranom Šprajcom smjestio na toplo - u bivšu gradsku kavanu, a istodobno na Trgu bana Jelačića izvodio spektakl s projiciranjem izbornih rezultata na fasadama. No izuzme li se bolja klimatska osviještenost RTL-ovaca, očito su i jedna i druga televizija imale sličnu ideju - izlazak iz svojih uobičajenih studija i stvaranje dojma da su izašli na teren, među ljude. Riječ je, dakako, o optičkoj varci jer tih 'ljudi' gotovo da i nije bilo (osim tu i tamo kojeg raspoloženog prolaznika koji je iz pozadine mahao mami), ali hajde, televizija je vizualni medij pa i takve varke koji put dobro dođu kao začin.

No uza sve te inovacije, mora se priznati da je zanimljivosti izborne noći na televizijama ipak najviše pridonio zanimljiv osnovni materijal. Ono što sam spomenula na početku - uzbudljivo brojanje rezultata i rubno incidentno ponašanje slavljenika i 'slavljenika' po pojedinim stožerima, deda s pivom na glavi koji sad već ima svoj animirani gif, kamermani svih televizija koji neskriveno sline nad turbonašminkanim i friziranim ženama u dva najveća stožera, komorna atmosfera kod Željke Markić i Mirele Holy i - iznad svega - činjenica da su onoga trenutka kada je postalo jasno da će o izborima odlučivati Most, a ne 'lijevi' i 'desni' velikani, svi totalno zaboravili na ustaše i partizane. Dovoljno da čovjek pomisli kako je gledao jedan neobičan TV film s bizarnim, ali ipak happy endom