Unatoč činjenici da su u prvih sat vremena odsvirali svega četiri pjesme, unatoč činjenici da se Rundek ostatak vremena štimao i prčkao po kablovima i pedalama, unatoč činjenici da skoro nijedna pjesma nije zvučala kao u originalu, unatoč činjenici da je skoro svaka pjesma trajala dvostruko dulje od originala, unatoč činjenici da je Rundek poneku pjesmu prekidao i na pola jer se nečega sjetio ili nije bio zadovoljan svirkom, više od tri sata svirke Rundek Cargo Trija bila su savršeno provedena večer koja je prštala njegovim šarmom slavenskog barda, predivnim pjesmama i vrhunskim izvedbama Isabel i Dušana Vranića
Malo si koji glazbenik odnosno glazbeni umjetnik poput Darka Rundeka može i smije dozvoliti da skoro više od pola sata pred nestrpljivom publikom pokušava pronaći savršen zvuk, zvuk uopće i uobličiti ga u melodioznu cjelinu pred nestrpljivom publikom koja je jedva čekala da ponovno čuje te divne Rundekove pjesme. Ta ista publika to nije dočekala, ali je malo tko s prvog iz serije od četiri rasprodana koncerta u Vip klubu otišao nezadovoljan.
Osim nepremostive prepreke s kablovima, pedalama, zvukom i koječime, desna Rundekova ruka, Dušan Vranić Duca (klavijature, bubnjevi, samppleovi, ukulele, udarljke itd.), odmah je na početku dao do znanja da ovo neće biti običan koncert jer će svirati štošta. Nešto novo, nešto staro, nešto gotovo, nešto nedovršeno, da bi Rundek zaključio da je to nešto u nastajanju, ma što to na kraju bilo. I onda je, pod svježim dojmovima boravka u Indiji, započela ta 15 minutna indijska glazba (odsvirana na električnoj gitari koja je zvučala kao sitar, violini i, hm, tabli, tj. klavijaturama) koja se nakon nekog vremena nevjerojatno sljubila s tekstom pjesme u kojem Međimurje ima glavnu ulogu i nema sumnje da će pjesma blistati kada bude dovršena. Potom su uslijedili improvizacijski uvodi i totalno neočekivane izvedbe neki starih pjesama poput 'Ene' koja je oživjela s nekim drugim zvukovima ukulelela, picikato violine i glasovnim bravurama gdje se terca hvatala s dvoglasjem itd. Tu je negdje na kraju prvog sata uletjela i jedna šaljiva pjesma ('Šaka vitamina' ili tako nekako) koja će također bez sumnje biti budući veliki hit.
Hrvajući se punih sat vremena s tehničkim problemima, najpametnije što je mogao napraviti bila je prva pauza, te nastavak uz još jednu sasvim novu pjesmu: gradsku baladu o lijepoj ženi koja će bez sumnje također osvojiti njegovu, ali i neku novu publiku i natjerati žene da obnove svoju ljubav prema autoru iste. Cijelo to vrijeme, unatoč tim glupim problemima, Rundek je zajedno s Isabl i Vranićem uživao na toj nesvakidašnjoj tonskoj probi na kojoj je publika iz neposredne blizine svjedočila kako nastaju nove pjesme jer su ih i oni sami slagali na licu mjesta. I tako puna tri sata.
Vrlo malo njegovih najvećih hitova ('Ruke', 'Grane smo na vjetru', 'Makedo' – po želji iz publike) gotovo ništa Haustora ('Ena') i nemali broj premijerno izvođenih novih pjesama u kombinaciji s pjesmama s posljednjeg albuma 'Plavi avion'. Predivan koncert prepun šarma, neskrivenih emocija, iskrenog smijeha, zabavnih upadica iz publike i istinske umjetničke vještine Darka Rundeka i njegovih prijatelja virtuoza na svojim instrumentima koji se savršeno uklapaju u njegovo otvaranje slavenske duše. Poznajući Rundeka i njegove nastupe, ostala tri koncerta mogla bi se razlikovati u potpunosti, pa će najbolju sliku njegova četiri koncerta na koncu imati osoblje kluba i tonski tehničar. Šteta što su preostala tri koncerta rasprodana jer bi se publika s prve večeri sigurno rado vratila i sutradan.