POVIJEST VAMPIRA

Seksi krvopija - naše gore list

17.01.2009 u 08:00

Bionic
Reading

Oni su seksi, zavodljivi i hipnotično privlačni, a ako niste znali, dolaze iz Hrvatske!

Vampiri dijele noći s nama od pamtivijeka. Legenda o njima započela je kao priča strave i užasa, a mnogi će se na spomen vampira i njihovog postanka prisjetiti legende o transilvanijskom grofu Vladu Tepešu Drakuli, ukletom vojvodi koji uz pomoć crne magije živi vječno ispijajući krv svojih žrtava. No ova klasična priča Brama Stokera tek je rafinirani derivat brojnih mitova starih koliko i vrijeme.

Davno izgubljeni narodi poput drevne civilizacije Mezopotamije te starih Grka i Rimljana pokušavali su raznim obredima odobrovoljiti zla bića i demone koji su preteča modernih vampira. Jedno je od takvih bića, koje se spominje još za vrijeme sumerskih kraljeva Mezopotamije, Inkubus, posebna vrsta demona koja posjećuje mlade žene dok spavaju kako bi ih seksualno iskoristio. Njegov ženski pandan je Sukubus, no iako se ne spominje da piju krv svojim žrtvama, oboje svojom požudom mogu žrtve iscrpiti do smrti.

Portret povijesnog Vlada Tepeša Drakule

Proizašli iz mitova drevnih civilizacija, većina danas poznatih mitova razvija se sustavno od Srednjeg vijeka s uvijek prisutnom seksualnom komponentom, a karizmatični i sofisticirani vampir moderne fikcije rođen je kroz književnost 19. stoljeća. Jedno od prvih umjetničkih djela koje spominje vampira jest erotska pjesma s jakim seksualnim nabojem: nakon što muškarca odbije ponizna i religiozna gospođica, on joj zaprijeti da će je posjetiti tijekom noći i piti njezinu krv kao vampir te joj tako dokazati da je njegovo učenje mnogo bolje od kršćanstva.

No pravu prekretnicu kod tada modernog čitatelja označila je priča Johna Williama Polidorija jednoznačnog imena 'The Vampyre' u kojoj je proveo fiktivnog vampira kroz proces transformacije iz praznovjerja folklora u lik prepoznatljiv i danas – zloduha koji vreba žrtve iz visokog društva.

Gdje je Polidori stao, nastavio je Bram Stoker stvorivši Drakulu, najprepoznatljiviji lik sa šiljatim očnjacima. Vjerovanje da je grof Drakula temeljen na stvarnoj osobi, transilvanijskom vojvodi koji se borio protiv Turaka, živo je još i danas.

U novije vrijeme jedno je ime označilo evoluciju vampira. Naravno, radi se o Anne Rice koja je postala sinonim za vampirske priče 20. stoljeća, a kada su se Tom Cruise i Brad Pitt pojavili kao njezini vampiri Lestat i Louis na velikom platnu, nastala je masovna histerija obožavanja novih, zgodnih i zamamnih krvopija.

Vampiri su se zauvijek promijenili. Više nisu bili abominacije prirode koje predstavljaju suštinsko zlo, nego ih je publika vidjela kao nevjerojatno privlačne i strastvene superljude s posebnim moćima. Izazovni, tajnoviti i izuzetno moćni, vampiri su postali kul. Istom su gledatelji i čitatelji bili spremni svojim tijelima zaustaviti glogove kolce kritičara usmjerene prema srcima njihovih novih antijunaka.

Pojavili su se i brojni stručnjaci po pitanju svega vampirskoga, a osnove ove nove nauke postale su dio opće kulture. Danas i najokorjeliji skeptici znaju da vampir nema odraz u ogledalu, da mu smetaju češnjak i raspelo te, više od svega, Sunčeva svjetlost. Osim toga, znalci znaju da vampir ima snagu za 20 ljudi, upravlja sitnijim bićima poput glodavaca, može se pojaviti u obliku magle i nestati po želji. Posjeduje moć nad olujom i ovozemaljskim zvijerima, a može ga se ubiti samo ako mu se u srce zabije glogov kolac.

Lestat i Louis, anti-junaci koji su promijenili svijet vampira

No, rastom njihove popularnosti, obožavatelji sve rjeđe žele glogov kolac i vampira u istoj rečenici. Zbog novih zahtjeva gledatelja nekadašnji zlodusi sve češće staju na stranu dobra te na filmskom platnu spašavaju nemoćne i slabe ljude od zlih vampira i drugih opasnosti, prerastajući iz antijunaka u punopravne junake vrijedne divljenja.

Vampir
je postao simbol za neprilagođenog pojedinca s neutaživom glađu za životom, strašću, seksom, nedopustivim i nedostižnim. Još kad ih na filmskom platnu utjelovljuju Kate Beckinsale ili Lucy Liu u uskim kožnatim odijelima, gledatelji postaju pravi obožavatelji.

Upravo divljenje njihovim moćima i sve manja demonizacija vampira dovela je do interesantnog modernog fenomena. Naime, istomišljenici iz cijelog zapadnog svijeta okupljaju se na brojnim web stranicama, ali i stvarnim okupljalištima poput klubova i barova, kako bi našli utočište od vanjskog svijeta jer smatraju da su – vampiri.

Iako zvuči nevjerojatno, istina je. Vjerojatno vam neće ispiti krv i vjerojatno neće priznati da žive u svijetu mašte, ali zasigurno će vas pokušati uvjeriti da vampiri zaista postoje i da su oni jedni od njih. Za razliku od srednjevjekovnog viđenja vampira krvopija, moderni pripadnici vampirske subkulture objasnit će vam da ih sunčeva svjetlost neće ubiti, da im ne smetaju raspela te da ne provode noći u potrazi za svojim žrtvama koje nakon ugriza također postaju vampiri, kako literatura nalaže. Umjesto krvi, moderni vampiri gladni su različitih oblika energije, bilo psihičke, bilo seksualne. Oni će iz svojih žrtava sisati emotivnu ili bioenergiju u ezoteričkom smislu, a iskoristit će svoje žrtve i za zadovoljenje fizičkih strasti. Pazite se, jer vampira ima i kod nas.

Lucy Liu kao izazovna vampirica u 'Krvavom lovcu'

Lijepa Naša atraktivna je turistička destinacija, a navodno među turistima Hrvatsku posjećuju i brojni vampiri u potrazi za našim vampirskim nasljeđem. Jedan od znanstvenika koji se pozabavio ovom temom je i dr. Stephen Kaplan koji tvrdi da u Hrvatskoj vampiri postoje, iako se o njima ne piše.

Prema njegovim istraživanjima, kod nas živi oko 200 vampira, a karakterizira ih niža tjelesna građa. Vampirice su visoke 175 centimetara, plavokose su i plavooke, dok su njihovi muški kolege visoki do 179 centimetara, krasi ih smeđa kosa i izrazito plave oči. Izgledaju kao da imaju 20 godina, a nastanjuju uglavnom priobalno područje.

Dr. Stephen Kaplan je svoju teoriju o postojanju vampira u Hrvatskoj zasnovao na starim spisima Johanna Weicharda koji je bilježio običaje Istre 17. stoljeća. U njima se spominje Jure Grando iz Kringe koji je, prema zapisanom, 16 godina nakon svoje smrti ustao iz groba i noćima pio krv svojih sumještana.

Fiktivne priče poput Stokerovog Drakule na stranu, priča o Juri Grandu smatra se prvim dokumentiranim slučajem vampirizma, zbog čega su stručnjaci razvili teoriju da su vampiri zapravo potekli iz našeg kraja.

Stoga, ako se neki vampiri među vama prepoznaju u pročitanom, te se odluče pridružiti nekoj vampirskoj organizaciji, svakako napomenite svoje povijesno vampirsko nasljeđe. Mali savijet za kraj – nemojte im spominjati da možete letjeti ili da ste besmrtni, vjerojatno vam ipak neće povjerovati.

Zanimat će vas u MAXtv videoteci: