Samo najveće zvijezde mogu preživjeti loše albume neokrznute. Severinin posljednji, 'Zdravo Marijo' iz 2008, možda nije bio skroz loš (ali nije bio ni dobar), ali joj definitivno nije škodio. Naprotiv, iako je s njim naizgled izgubila dio svoje domaće publike, čini se da joj album koji je u Beogradu 'skuvala' s Goranom Bregovićem i Marinom Tucaković otvorio neka puno veća vrata u karijeri – vrata kroz koja sad može komotno proći 25 milijuna YouTube klikova za 'Italianu', a to na (zapadnom) Balkanu nema nitko. Iako se kombinacija Vučković/Bregović/Tucaković na papiru činila obećavajućom, stvari su ipak otišle u krivom smjeru – album je na kraju ispao hermetičan, umrtvljen i, što je najvažnije, potpuno operiran od hitova (izuzev 'Gas gas' koji se također pokazao kratkog daha).

Oduvijek obdarena nepogrešivim osjećajem za povlačenje pravih poteza u pravo vrijeme, Severina je dobro procijenila da i svoj sljedeći album treba tražiti u Beogradu. I našla ga je na, za mnoge iznenađujućem mjestu. Naime, Miloš Roganović i Filip Miletić, njen novi autorski tandem, poznati su kao autori balkanskog megahita iz 2007, notornog 'Aspirina' Seke Aleksić. Stoga se dio ovdašnje javnosti već počeo sablažnjavati da je Severina otperjala u turbo folk, što je pomisao promašena na više razina. Za početak, ni turbo folk više nije što je bio, a pogotovo nije ono za što ga većina hrvatskih mainstream medija smatra niti u njega spada sve što u njega trpaju. Osim toga, ako ćemo taj žanr na brzinu ovdje raščlaniti na njegove tri osnovne komponente – eurodance podlogu umiješanu s orijentalnim prizvukom bilo harmonike, bilo sedam-osminskog ritma + vulgarne, ali nerijetko urnebesno duhovite tekstove + zavijajuću old school folk vokalnu izvedbu – vidjet ćemo da dobar dio domaće estrade već godinama počiva na bar prve dvije od navedenih komponenti. S časnim izuzetkom duhovitosti, naravno...

Najmanje to ide Severinu – ona je s folkom otvoreno koketirala dok se većina domaće festivalske ljige još čvrsto držala buzukija i mandolina, a najefektnije je to izvela uz pomoć pokojnog Đorđa Novkovića na svom najboljem albumu 'Pogled ispod obrva' iz 2001. I da, bila je i duhovita. E sad, stvar je ukusa i/ili optike koja vrsta masovne ljige vam bolje leži – ona kičasto-nabožna iz 'Virujen u te' (koja je pobijedila na tadašnjim Melodijama hrvatskog Jadrana) ili pak ona vrckava, šarmantna ali i znatno 'istočnija' iz 'Mala je dala' ili 'Krivi spoj'. Obje, naravno, s istog albuma i iz autorske radionice neponovljivog Novkovića.

No da se ipak odmaknemo od teorije i zaključimo očito – DA, 'Dobrodošao u klub' je prema domaćoj definiciji žanra (točnoj ili netočnoj, svejedno) turbo folk album. Ako vas ta bezazlena pomisao užasava, možemo ga nazvati i balkanskim popom, etikete i žanrovske klasifikacije ionako su ovdje sasvim nevažne. Ono što je važno je da se radi o Severininom najjačem albumu još od spomenutog 'Pogleda', a sa 13 pjesama od kojih je 13 potencijalnih megahitova značajno jačem od konkurencije s obje strane zamišljene barijere između turbo i inog folka i 'običnog' popa.

Album otvara naslovna pjesma, mračna grand balada rokerske atmosfere, a folkerskog zvuka kakve je svojedobno znala pjevati Indira Radić, ali se mora priznati da ni Severini ne stoji loše. Slijedi 'Ko me tjero' poskočica ne miljama udaljena od Cecine 'Manta, manta', samo manje funky i s više patosa. Aktualni singl 'Uzbuna' udara na prvu loptu, a o 'Italiani' i njenom dosegu sve govore YouTube statistike. Još jedan highlight je 'Kradeš sve' s halidovskim rifom na dugmetari i pripadajućim kvazi-rock ritmom. 'Slaba na slabića' djelo je Harija Varešanovića, a ističe se tekstom u kojem će mnogi tražiti autobiografske elemente (a ti istraživači imat će na čitavom albumu, hvala bogu dosta zanimacije). Jedan od 'najzapadnijih' momenata je solidan mid-tempo pop komad 'Kamen oko vrata' s besmrtnim stihom 'ne budi p..da' (koji, doduše, bude otpjevan nešto drugačije, ali kontekst je jasan).

Slijedi dobro poznati 'Grad bez ljudi', neloša tužbalica, ali i uvreda za sve solidne i stabilne obiteljske muškarce za koje Seve sumnja da uopće više postoje. Postoje, draga Seve, ima ih posvuda, samo treba tražiti na pravim mjestima. 'Ostavljena' je jedina Severinina autorska stvar na albumu i jedna od najboljih ovdje, svojevrsni nastavak pjesme 'Pogled ispod obrva'. Nakon 'Brada Pitta', slijedi 'Postelja od vina' Branimira Mihaljevića koja počinje identično kao nekoliko hitova Nede Ukraden iz novog milenija, da bi se kasnije razvio više u smjeru dance momenta Cece ili čak Karleuše. Još jedna kafanska poskočica i zicer megahit je 'Tarapana' (autorskog tandema D. Bačić - B. Dragojević, inače 'kućnih' autora spomenute Nede), a album zatvara korektan Mihaljevićev 'Tango', duet sa Željkom Bebekom.

Severina je dakle snimila iznimno jak album, prepun hitova i ležerne, gotovo oslobađajuće eskapističke atmosfere (što tako nepogrešivo ide uz krizu koja je na Balkanu još i dublja nego drugdje), a epitete poput sjajan ili izvrstan namjerno prepuštamo fanovima – iako ovdje, naravno, ima SJAJNIH/IZVRSNIH momenata na bacanje, uvijek postoji opasnost da te živog pojedu ako takvim proglasiš nekoga tko nije Jack White ili barem Bare, a pogotovo nekog s ovako 'banalnim' pjesmuljcima, nekog tako besramno komercijalnog ili 'istočno' zvučećeg. Osim toga, svako sablažnjavanje nad 'melosom i prizvucima' u zemlji u kojoj su pop mainstream zacementirano Sulejman i Rozga (svaka čast oboma!), a Halid (i njemu, naravno...) bezmalo je na listi čekanja za HAZU, poprilično je besmisleno...

OCJENA: 9/10

Izdavač: DALLAS