Pjevačica, plesačica, model, glumica i DJ Solange Knowles se od rođenja morala boriti sa sjenom starije i daleko poznatije sestre Beyonce. Stoga bi nam vjerojatno bila vrlo zahvalna kad bismo izbjegli usporedbu sa sestrom, no gledajući nastup kojim je otvorila hvarski FOR festival nametnuo nam se drukčiji kut gledanja. Dakle – ako se složimo (a što djevojke ne kriju) da obje sestre nalaze nadahnuće u radu legende R&B-a Janet Jackson, tada bi Beyonce bila seksipilna i megapopularna Janet s istoimenog albuma iz 1993. a Solange bi bila eksperimentalna, hrabra i razigrana Janet sa albuma Rhythm Nation 1814

Solange je, naime, u petak navečer pred svega par stotina ljudi u vrlo ugodnom prostoru kluba Veneranda od prve sekunde frcala nefiltriranom pozitivnom energijom. Atmosferu čiste, djetinjaste glazbene radosti, nasuprot laboratorijskom popu starije sestre, postigla je ulažući višestruko manje resursa, i oslanjajući se na nevjerojatno kompetentni i zaigrani tročlani prateći bend. Iako će mnogi zvocati da je izvela svega osam pjesama, od čega izvrsni prošlogodišnji EP 'True' u cijelosti, a drugi će prigovarati da su prateći vokali išli s matrice, u tih četrdesetak minuta nastupa čuli smo sve od nježnog soula, žilavog funka, preko intrigantnog art rocka do pulsirajuće elektronike i afro beata. Ukratko, da parafraziramo jednog pametnijeg kolegu – glazba koju biste morali moći čuti na radiju, ali ju je bolje otkriti na slušalicama.

Večer u Venerandi nastavljena je nastupom švedsko-australske elektroničke četvorke Kate Boy. Još jedan kratak, ali pomalo mračan set od nešto preko pola sata pomalo je neobično sjeo nakon vesele Solange. Kate Boy utjecaje crpe iz velikih skandinavskih elektroničkih imena poput Lykke Li, Little Dragon ili The Knife, na čiju raniju fazu (prije nego što su postali open-source cirkuska atrakcija) pokušavaju aludirati i u scenskom nastupu s naglašenim stroboskopima i efektno dizajniranim crnim kostimima. Međutim, struktura pjesama se vrlo brzo ispostavlja kao relativno monotona, pa nam nastup Kate Boy relativno brzo isparava iz sjećanja.

Pogotovo kad na pozornicu stupi Nicolas Jaar, jedan od trenutno najtraženijih elektroničara na planeti. Američko-čileanski producent, DJ i pjevač je uvjerio do tada već prilično popunjeni klub da se može plesati i na glazbu sporiju od 100 BPM, te da techno glazba (osobito kad je tako minimalna kakvom je on stvara) može biti istovremeno i pametna i klupski podatna. Svoj jednosatni set ispunio je karakterističnim dubokim, mračnim, ali emotivnim melodijama, povremenim sviračkim pasažima na antiknim Rhodes klavijaturama, te krckavim semplovima koji izvrsno sjedaju u cvrčkovitu hvarsku noć. Sve to (plus još pokoji sempl sa zadnjeg Daft Punka, tek da se ne zaboravi na ekipu u separeima) stalo je u sat vremena jednog od najboljih nastupa koje sam ikad vidio, bar kad je riječ o elektroničkoj glazbi.

Zaključimo – prva večer FOR festivala vrlo je uspješno pregazila granicu između moderne glazbe i mondene turističke lokacije, te odagnala utaborene stereotipe da je Hvar destinacija za suhoparni elitistički clubbing. Posebno raduje opuštena atmosfera u kojoj podjednako uživaju i posjetitelji festivala i izvođači, koje možete sresti i danju i noću u ležernim šetnjama hvarskom rivom. Stoga se radujemo nastavku ove divne priče već večeras.