Kako se u Hrvatskoj vrednuje velik komercijalni uspjeh na glazbenom ili književnom tržištu? Vrlo jednostavno – struka se pravi da taj uspjeh ne postoji!
Zamislite si sljedeći scenarij: Dodjela diskografske nagrade Porin 2015. Pred važnom publikom na važnoj pozornici kristalne dvorane neki važni ljudi iz javnog života predstavljaju nominirane u brojnim kategorijama.
'U kategoriji hita godine nominirane su Jelena Rozga i njezin 'Tsunami' (kreće isječak iz spota): 'A ti bi malo jednu, pa drugu, pa dvje, a tako mili odlazi dovraga sve i nema ničeg između tebe i nje, ako tebe pitam. Al više nisi bitan.' i Severina s 'Uno momento' (još jedan isječak iz spota): 'Tika taka tika tak, isteklo ti vrijeme, pao si na mene. Baš si sladak kad si ljut, više sreće drugi put.'
Frapirana Radojka Šverko ni ove godine ne plješće nominiranima, glazbene veličine križaju se lijevom i desnom, a struka briše kapljice znoja s čela, gleda u pod i sve si misli: 'Pa ovo je debakl! 'Tika taka tika tak' na najprestižnijoj dodjeli diskografskih nagrada! Zabavna glazba spala je na najniže grane. Najbolje da ukinemo taj nesretni hit godine!'
No ne brinite, takvo što se neće dogoditi. Naime Upravni odbor Porina preduhitrio je taj neželjeni scenarij i mogućnost da se sav publicitet oko Porina svede na priču o mnogim glazbenicima najdražoj kategoriji - hitu godine. Zašto najdražoj? Ne libe se to priznati ni glazbenici poput Olivera Dragojevića ili Tonyja Cetinskog: živimo od publike, a ne od struke. No Upravni odbor Porina, koji će službeno reći kako je ta kategorija sporna upravo zato što o njoj odlučuje publika, a Porin je strukovna nagrada, time pokušava pod tepih pomesti činjenicu da su u Hrvatskoj Severina i Rozga velike zvijezde te da domaća publika najviše sluša upravo njih, što dokazuju i podaci o najslušanijim pjesmama u protekloj godini.
Nije li u najmanju ruku licemjerno ukinuti upravo onu diskografsku kategoriju koja je među relevantnijima upravo zato što pokazuje što se u Hrvatskoj zaista sluša, a sve to pod maskom ograđivanja od (ne)ukusa širokih masa? Je li na najvažnijoj dodjeli glazbenih nagrada u Hrvatskoj doista posve nebitno ono što se u Hrvatskoj sluša ili se Upravni odbor Porina jednostavno srami onoga što se najviše sluša?
Slično licemjerje, a možda čak i jal, imali smo priliku pratiti punih pet godina, koliko je dugo knjiga 'Gola istina' autorice Nives Celzijus čekala da osvoji književnu nagradu Kiklop za hit godine. Iako je 2008. bila najprodavanija knjiga u Hrvatskoj, direktorica pulskog sajma Sa(n)jam knjige Magdalena Vodopija odbila je uručiti Kiklop autorici. Zbog skandala oko 'Gole istine' organizatori sajma već sljedeće godine ukinuli su kategoriju za hit godine, pojasnivši kako je Nives bila 'okidač' jer su godinama dvojili o ukidanju s obzirom na to da o toj kategoriji, baš kao i u slučaju Porina, odlučuje javnost, a ne struka.
Nives Celzijus, koja se u konzervativnoj državi ne ponaša konzervativno i koja je, ako ništa drugo, pošteno napisala svoju vrlo uspješnu knjigu, nagradu je morala čekati punih pet godina te je tražiti sudskim putem. Zadovoljštinu je u konačnici dobila, Kiklop joj je uručen, ali u ustima je ostao gorak okus licemjerja. Baš kao i domaćim glazbenim zvijezdama, nepoželjnim na Porinu, ali itekako poželjnim u najvećim dvoranama diljem regije. Mogu li uopće Porini i Kiklopi nadomjestiti taj osjećaj?
