Računica je sasvim jednostavna – 15.000 dolara uloženih, gotovo 200 milijuna zarađenih. Ili, 25 milijuna ulupanih, oko 175 milijuna nagomilanih.

A kada govorimo o filmskoj industriji, računica je alfa i omega cijele priče – ne garant kvalitete, ali garancija postojanja pojedinih naslova na tržištu, koje se tako radikalno raslojilo na dva pola, s istim konačnim učinkom – na filmove koji ne mogu i ne smiju koštati manje od nekoliko stotina milijuna dolara ne bi li zaradili višestruko toliko, ali i one poslovno 'još slađe', koji koštaju tek pokoju tisućicu, a vraćaju stotine milijuna.

Blockbusteri snimljeni na kućnu digitalku i sa svega nekoliko glumaca, najčešće novih lica i naturščika? Pa o tome nisu mogli sanjati ni najveći majstori eksploatacijske scene od šezdesetih naovamo, desetljećima pokušavajući dobiti maksimalni 'output' s minimumom 'inputa' te pripadajućim neukroćenim marketingom!

Naslovi čije smo financijske obračune iznijeli na početku ovog teksta – 'Paranormalno' i 'Cloverfield' – samo su neki od poznatijih uradaka unutar novog, nezaustavljivog trenda filmova s konceptom 'pronađene snimke', uglavnom horora koji demonstriraju to da nova generacija publike, iako dobrim dijelom razmažene ispoliranim visokobudžetnim CGI spektaklima, također pripada i generaciji 'kulta amatera', generaciji odrasloj u svijetu YouTubea, videa niske rezolucije snimljenih na mobitelu i eri rapidnog, neprekidnog preporoda tehnologije, kao i gledalačkih navika: ukratko, može i HD, ali može i fotografija kao skinuta s VHS-a nečije svadbe, na istom platnu na kojem se prije i poslije prikazuje 'Avatar'.

A pri tome horori dominiraju iz dva razloga – jer je, osim ako se ne radi o pornografiji, tzv POV (point-of-view) koncept najefektniji za doživljaj jeze iz prvog lica, ali i zato što su korijeni i najveći hitovi žanra found footagea pripadali ovom žanru.

Prijelomni trenutak za njegov razvoj dogodio se 1980., kada majstor talijanske eksploatacije i horora, legendarni Ruggero Deodato, snima proslavljeno, koliko i ozloglašeno remek-djelo 'Cannibal Holocaust', s konceptom iskapanja pronađenih dokumentarnih zapisa ekspedicije nestale u džungli punoj ljudoždera. Ova posveta iznimno popularnim mondo filmovima ere oslanjala se upravo o zakonitosti mondo žanra, distribuiranog prvenstveno u kino dvoranama, zbog čega je estetikom i poetikom to bio tipični kinouradak – onoliko koliko je njegov nasljednik 'The Blair Witch Project', stigavši 19 godina nakon Deodata, bio posljedica masovne popularizacije kamkordera krajem milenija, ali i korištenja interneta kao idealnog novog medija za stvaranje hypea. Deodato je morao snimati pravo ubijanje životinja kako bi šokom izazvao pažnju – Daniel Myrick i Eduardo Sanchez, redatelji 'Blair Witcha', uzrokovali su nesvjestice u kinima uspjevši uvjeriti tisuće naivaca da gledaju pravu verziju 'Ivice i Marice' za odrasle!

Nije da između ta dva naslova nije bilo niti jednog uspješnog (i neuspješnog) pokušaja kapitaliziranja na istom receptu ('Man Bites Dog', 'The Last Broadcast'...), ali niti jedan nije postao kulturnim i društvenim fenomenom u mjeri u kojem su to bila ova dva klasika, svaki u svojem trenutku povijesti i fazi tehnološkog razvoja te

redefiniranja gledalačkih navika.

Treći 'špic' na krivulji poskočio je 2009. s 'Paranormalno' ('Paranormal Activity', snimljen 2007., ali je čekao dvije godine na veću distribuciju), ekstenziji onoga što su u kinima već zakuhali 'Cloverfield', 'Diary Of The Dead' i odlični španjolski 'REC' (brže-bolje rimejkan kao američka 'Karantena'). 'Paranormalno' je vrlo brzo stao uz 'Vješticu iz Blaira' kao najprofitabilniji filmski uradak u povijesti, otvorivši Pandorinu kutiju nakrcanu 'pronađenim vrpcama'.

Tako smo nakon dva 'REC'-a, 'Abnormal Activity', 'Posljednjeg egzorcizma' i 'Lovca na trolove' dogurali do 2011., godine u kojoj je snimljeno dvadesetak naslova s ovim konceptom, više nego ikada u povijesti – 'The Exorcist Tapes', 'The Tapes', 'Grave Encounters', 'Megan is Missing', 'World of the Dead: The Zombie Diaries', 'REC Genesis'... Duhovi, demoni, sotonisti, pedofili i zombiji guraju se za svoj dio tržišnog kolača, bilo da se natječu u kinima ili na videu, a kako godina još nije gotova, svaki malo osvane pokoji novi projekt s istim konceptom: netko je zabilježio nešto čudno i potencijalno krvavo, a potom je netko te iste snimke pronašao i sada ih prikazuje nama u sirovoj montaži.

Među njima je i treći nastavak (ako ne brojimo i japansku verziju drugog dijela te mockbusters verziju 'Paranormal Entity', jedini mock-plagijat koji je bio skuplji od izvornika!) 'Paranormalnog' obračuna s kućnim demonom, koji je opet osvanuo na prvom mjestu box officea kao najgledaniji film tjedna, potpuno zgazivši i 'Tri mušketira' (8.8 milja zarade) i novog Clooneyja ('The Ides Of March' stavio je u džep svega 4.9 milijuna).

I ne samo to – postao je povijesni rekorder! Uspjeh 'Paranormal Activity 3', prequela cijelog serijala, šokirao je i sâm studio Paramount, nakon što je u prvom vikendu film prikupio 54 milijuna dolara, što je najbolja premijera za horor – u povijesti! Štoviše, obračun broji rekorde na mnogim frontovima – riječ je o najgledanijoj ponoćnoj

premijeri ikad (8 milijuna), najboljem prvom danu prikazivanja u povijesti horora (26.2 milijuna), najboljoj premijeri u listopadu za bilo koji žanr ikada, najprofitabilnijoj premijeri u jesen i najboljem prvom danu još od zadnjeg 'Harry Pottera! Iako poprilično skuplji u odnosu na prvi, treći nastavak i dalje je koštao samo 5 milijuna pa ako je zaradio više od deset puta u prvom vikendu (kao i 13.3 milijuna više od drugog dijela u istom razdoblju), zamislite samo što ga tek čeka u budućnosti.

Jesu li ovakve brojke vrh nakon kojeg slijedi neizbježni pad? Tko to zna, možda se publika umori, do iduće prilike, a možda i ne. Već sada najavljuje se nekoliko (njih oko pet) found footage produkcija za 2012., a na listi će se zasigurno naći i novi nastavci superuspješnih franšiza poput 'Paranormalno' i 'REC'.

A zašto da ne? Ulog je mali, a potencijal zarade ogroman – što je lutrija koju si filmska industrija, od velikih igrača preko indie ekipe do kućnih radionica, svakako može, a čini se i mora priuštiti.