Žedno uho još nije napojeno, a izvor je već presušio – barem tako misli zagrebački Gradski ured za kulturu, koji je ovom festivalu pod prilično nejasnim okolnostima uskratio potporu za sljedeću godinu. Nastupi vrhunskih imena poput Lambchopa, Fausta, Pere Ubu, Calexico ili Butthole Surfers, koje smo pogledali proteklih godina u prostorima Studentskog centra, očito nisu bili dovoljna referenca da bi grad prepoznao značaj ovog stabilnog festivala. No kad uspomene odložimo u ladicu i ostavimo se lamentiranja, ostaje nam tek pogledati čime nas to Žedno uho napaja ove godine.

Pčele radilice noisea dolaze u Zagreb po drugi puta – tek osamdesetak nas rado se sjeća njihovog prvog nastupa u KSET-u 2003. kad su propuhali klub snažnije od erupcije islandskog vulkana. Sreća pa 'indiejanci' Europom kruže u tour busevima i kombijima – organizatori nam vele da otkazivanja koncerata na Žednom uhu (zasad) neće biti.

U sedam godina koliko nisu bili u Zagrebu, Deerhoof su marljivo proizveli još šest albuma, a jedan od njih ('The Runners Four') završio je i na listi 100 najboljih albuma desetljeća indie rock biblije, Pitchforka. Nijednog trenutka, pa tako ni na posljednjem, sjajnom albumu 'Offend Maggie' nisu odstupili od prepoznatljive filozofije kotrljanja bučnih, katkad i atonalnih gromada niz melodične slapove djetinjastog glasića Satomi Matzusaki, koja i dalje češće pjevuši na japanskom nego na ono malo engleskog što je naučila kad se doselila u San Francisco. Kakvi su uživo? Pitajte Radiohead koji su ih na dvije američke turneje uzimali za predgrupu ili jednostavno provjerite sami u ponedjeljak.

Ime Grant Hart uklesano je u povijest kao sinonim za bubnjara i suosnivača Hüsker Dü, jednog od najutjecajnijih bendova nezavisne glazbe te (uz Smithse) jednog od rijetkih koji je odbio sve ponude za ponovno okupljanje. A to bi i teško bilo moguće, obzirom na teške i česte svađe između Harta i Boba Moulda umočene u potoke droge, ego-tripova i nikad razjašnjenih emocionalnih drama, koje su konačno i presudile ovom bendu.

Ako ste 80-ih kopali po fanzinima i Heroinama, priču o Hüsker Dü dobro znate – Hart i Mould su se upoznali krajem sedamdesetih tako što je prvi drugome dilao travu, da bi u narednih osam godina od fotokopiranja letaka za koncerte u firmi Grantove mame napredovali do temeljite rekonstrukcije hardcorea i melodičnog punka, dva vira iz kojih će izroniti indie rock. Godine 1987, pravdajući se teškim stadijem Hartove ovisnosti, Mould otkazuje par koncerata benda koji više nikad neće nastupiti zajedno, a Harta i danas nervira urbani mit kako je 'izbačen' iz benda.

U novom mileniju obojica cijede staru slavu na manje ili više uspješnim solo karijerama, pa su se ovog proljeća umalo i preklopili na europskim turnejama, no kad je Mould čuo da Hart ima zakazane datume, navodno je odustao. Hart će nam, pak, u Zagrebu predstaviti materijal sa svog prvog solo albuma 'Hot Wax', objavljenog prošle godine, no možemo očekivati da ćemo čuti i nešto iz njegovog dijela 'stečajne mase' Hüsker Dü.

THE WEDDING PRESENT (30. travnja)

Možda zvuči nategnuto, ali ono što su za Ameriku Pavement, za Britaniju bi trebali predstavljati The Wedding Present – bend koji već 25 godina djeluje izvan vremena i često pretencioznog otočkog prostora. Pjevač David Gedge jedini je u bendu od početaka, kada su se morali boriti s referencama na The Fall, Velvet Underground i The Smiths, kojih su se uspješno oslobodili kroz suradnju s kultnim producentom Steveom Albinijem.

Glazba najboljeg benda iz Leedsa (svaka čast Kaiser Chiefsima, ali zeleni su oni još) evoluirala je tako od pametne sinteze gorenavedenih kultnih otočkih utjecaja u melodični indie rock s naglašenom crtom lo-fi nepretencioznosti. Ovome je pridonijelo i Gedgeovo iskakanje iz tračnica potkraj devedesetih s bendom Cinerama, čije šarmantne pop melodije i eklektično članstvo su se fino uklopili u novi, 'rebrandirani' The Wedding Present.

Albumi iz novog tisućljeća, 'Take Fountain' i 'El Rey' tako zvuče intrigantnije od velikog broja bendova koji su i po nekoliko desetljeća mlađi od njih, a koji sve više zaglušuju ionako kakofonični indie medijski prostor. A ako vas novi materijal nervira, prisjetite se riječi legendarnog (i pokojnog) Johna Peela, koji je The Wedding Present na BBC-ju nekoć nazvao 'najbolje čuvanom tajnom britanskog undergrounda'. Vrijeme je da je i Zagreb razotkrije...

Ne treba zanemariti ni Matmos, sjajni američki dvojac odgovoran za zaokret Bjork prema eksperimentalnoj elektronici, kao ni skrivenog kauboja Chucka Propheta te elektroničkog luđaka Dana Deacona. Cijeli program festivala pogledajte na stranicama Studentskog centra