Velika francuska glumica Juliette Binoche prošle je godine snimila film 'Elles' koji se bavi studentskom prostitucijom, a o kojemu razgovara u intervjuu
Film ‘Elles’ režirala je poljakinja Malgorzata Szumowska, a Juliette Binoche u njemu igra novinarku časopisa Elle koja pokušava zakoračiti iza kulisa studentske prostitucije. Film će hrvatska publika moći pogledati na šestoj po redu MAXtv Filmomaniji, koja se održava od 20. do 30. rujna u Cineplexxu Centar Kaptol
Kako ste reagirali kad ste se prvi put susreli sa scenarijem za film ‘Elles’?
Odmah sam uočila hrabar, inteligentan i nimalo jednostavan pristup mučnoj temi studentske prostitucije. Sama priča nikoga ne osuđuje, već postavlja pitanja, ujedno ukazujući na podmukle promjene našeg društva koje jasno utječu na naše stavove. Nije lako studirati uz novčane probleme, a prostitucija se dobro plaća, ne oduzima puno vremena, pruža određenu financijsku sigurnost i osjećaj pripadanja društvu konzumerizma. Navikli smo u reklamama i časopisima viđati tek propupale djevojke u zavodljivim pozama okružene silnim luksuzom. S vremenom taj spoj mladosti, luksuza i seksa postaje prihvatljiv, dok s druge strane uobičajeni posao postaje sve više degradirajući.
Kako je prošao vaš prvi susret s redateljicom Malgorzatom Szumowskom?
Slawomir Idzak, direktor fotografije u filmu 'Tri boje: Plavo' Krzysztofa Kieślowskog, pričao mi je o Malgorzati, rekavši da je jedna od najtalentiranijih poljskih redateljica svoje generacije. Svidio mi se scenarij te sam se veselila našem susretu. Bila je intrigantna, zabavna, ali i oprezna. Tako mi je za prvog susreta rekla da nikad nećemo moći surađivati jer smo obje prejake osobnosti.
Znači, suradnja je bila zahtjevna?
Sasvim suprotno! Postojalo je obostrano razumijevanje i respekt od samog početka. Osjećala sam da je film ključ za dio nje koji je morao izaći van. Bilo je to svojevrsno umjetničko, emocionalno i intelektualno rođenje.
Igrajući novinarku koja piše članak o tim mladim ženama i prostitutkama, postajete li, možda, Malgorzatin alter ego?
Ne radi se tu o njoj, već o pitanjima koja postavlja. Što je žena? Što je njena seksualnost? Što ljubav? Njeni strahovi? Odluke? Prostitucija? Zadovoljstvo? Mladost? Što je uzbuđuje? Kako je biti udana? Osjećati sram? Kakav je osjećaj naći se u bezizlaznoj situaciji? Biti majka? Novinarka? Redateljica preispituje sva ta pitanja kroz moj lik. Postajem njen suučesnik, inspiracija, njen drugi vjetar, sestra, istraživač, njen lik u idealnim uvjetima.
Jeste li, kao francuska glumica s najviše međunarodnih nagrada, stigli u karijeri do trenutka kad želite preuzeti više rizika u glumačkom poslu?
Preuzimanje rizika me opija, stimulira, tjera me da odbacim svoju sigurnost. Nužno je preuzimati rizike kako bismo izbjegli život na lovorikama i otvorili se novim izazovima. Umjetnici samima sebi duguju rizik preispitivanja svojih najdubljih emocionalnih zakutaka kako bi razbuktali svoju dušu i suočili je s novim materijalima, značenjima i mislima. Najveći rizik je u stvari ponavljanje i opuštanje u vlastitoj glumačkoj prepoznatljivosti.
Djelovali ste iznenađeno, šokirano i vrlo zaintrigirano pred odgovorima koje su djevojke dale na novinarska pitanja…
Kako ne ostati fasciniran, zainteresiran, šokiran pa i ljubomoran nad naizglednom slobodom te mladosti i njenog životnog izbora? Na te djevojke možete gledati kao na čudovišta, ali i kao na uplašene djevojčice. Samoća tih mladih djevojaka nije toliko drukčija od samoće njihovih majki.
U filmu se osjeća bliskost novinarke i dviju djevojaka. Je li ta bliskost postojala i među glumicama?
Je, ali na drugi način. Anaïs je u Francuskoj glumačka zvijezda u usponu, ima nevjerojatno uho, osjećaj i glumački instinkt. Joanna glumački prvenstveno prikazuje želju za slobodom, divlju stranu glume. Osjećali smo kako u svaku svoju glumačku scenu unosi cijelu sebe. Sve tri imamo i zajedničku crtu – volimo umirati od smijeha.
Malgorzata je, kopajući po intimi, išla prilično daleko, posebice u pojedinim scenama. Je li zbog toga patila vaša vlastita intima?
Nije. U tome uvijek osluškujem srce i intuiciju. Idem onoliko daleko koliko se osjećam ugodno. Nimalo ne žalim kako izgledam u filmu ako to pomaže priči i karakteru.
U filmu je problem prostitucije proširen na društvo u cjelini…
Nitko nije pošteđen. Na svima nama je da se postavimo prema tom problemu. Film ne osuđuje, ali alarmira. Malgorzatina ideja je i bila uzbuditi publiku i ukazati joj na problem.
