Zašto dvostruki album?

Skupilo se materijala. Onaj prethodni album je samo bila rekonstrukcija nekih starih stvari. Ustvari se stvorio taj neki novi prostor u kojem smo radili nove pjesme. Mi smo na prethodnom albumu imali samo dvije nove pjesme koje prije toga nisu bile kod Zdenka Franjića. Ima tu prostora za rad. Zapravo su pjesme bile gotove prije godinu i pol dana. Čak i više. Čekalo se da odradimo miks u Ljubljani, a i Cukerić je procijenio da mastering, ako je moguće, da se doradi u Londonu s čovjekom s kojim je on već surađivao. Međutim, stigli smo do cilja i to je bitno.

Imali ste zanimljive nove suradnike na ovom albumu.

Zapravo Chwegeri su bili i na prvom albumu. To je ta pulska ekipa s kojim smo se sprijateljili. Bili je bio s nama, koji je dugo godina svirao bas s Gustafima. Zapravo, postava koja je snimila album Nole. Od 2006. smo u tom nekom stalnom kontaktu pa smo već postali i prijatelji. Dođe nam sasvim prirodno da sudjeluju u procesu stvaranja albuma. S obzirom na to da je sniman u Karlu Rojcu, kroz sve te hodnike stalno netko prolazi pa svrati.

Međutim, ove godine na albumu ste dosta surađivali s braćom Nenadom i Alenom Sinkauzom iz grupe East Rodeo.

I njihov bubnjar je u jednoj pjesmi gostovao. Alen je na par stvari svirao kontrabas, a Nenad s tim efektima što nam je bilo super. Tako da su i oni sudjelovali u tom procesu stvaranja albuma. Nekako smo kliknuli budući da imamo neki sličan pristup i slično razmišljamo o muzici pa smo sada došli i do predstave.

O kakvoj predstavi je riječ?

Jedan moj prozni tekst smo uzeli kao bazu. Sad pokušavamo pronaći muzička rješenja u sklopu teksta i što se tiče dijaloga i situacija i karaktera. Znači, prozni tekst u koji smo ubacili moju poeziju koja dodatno objašnjava situaciju ispričanu u baznom tekstu. Imamo četiri-pet songova i kroz tekstove dolazimo do songa koji nas uvodi u sljedeći korak.

Znači, East Rodeo sklada glazbu na vaš tekst i vašu vokalnu izvedbu?

Da! To je za sada tako. Možda nešto i snimimo, možda bude sampleova…

Kako se zove to scensko uprizorenje?

Oni to zovu muzičko kazalište. Činjenica je da nemamo glumce, nemamo klasičnu interakciju, dijaloge i glumu. Znači preko teksta i muzike dolazimo do sadržaja.

Kada planirate premijeru?

Početkom petog mjeseca.

O kakvom se tekstu radi?

To je jedna moja kratka priča. Ono što hoćemo ispričati je njegova verzija ljubavne priče. Jedan nekonvencionalan lik koji ima kapaciteta u tom svom svijetu da voli i da funkcionira. To se urušava i postavlja si pitanja ima li smisla nastaviti život. Negdje nam je vodeća ideja što je kome smisao života i zašto tko živi. To nam je vodilja. Vječno pitanje ubiti se ili ne.

Koliko se predstava oslanja na rad Goribora?

Glazbeno ne. To je bliže East Rodeu. Goribor je moj tekst i glas pa je to neki spoj, a gledamo da ne zvučimo ni kao Goribor ni kao East Rodeo nego nešto treće.

Vratimo se na novi album Goribora 'Evo je banja'. Koliko pjesama ima na duplom albumu?

Šesnaest. Jedna je pjesma čak i iz 2006. godine.

S obzirom na najavne singlove 'Uzalud se budiš' i 'Kiša', ostali ste dosljedni dosadašnjem glazbenom izrazu.

Ma to je novi album Goribora. Ja mislim da smo sačuvali ono dobro što je bilo od starog i da smo pomakli što smo mogli da pomaknemo naprijed da bi i nama bilo zanimljivo.

Zašto naziv albuma 'Evo je banja'?

Doći do banje je simbol nekog odmora i relaksacije pa kad čovjek dođe do nje kaže 'Evo je, banja'. Mali borski štos. Osim toga, natjerali smo ljude na televiziji i radiju da kažu 'Evo je, banja', ha, ha, ha…

Unatoč činjenici što ste prethodnim albumom osvojili regiju i zaradili mnogo pozitivnih kritika, istovremeno imate velikih problema s bojkotom srpske glazbe u hrvatskom eteru. Kako to komentirate?

To zaista nema nikakve veze s nama. Ja se ne želim time opterećivati. Album je dopro do ljudi do kojih je trebao doprijeti i tu ja stavljam točku. Mi ni u Beogradu nemamo baš neki radio play.

Danas glazba dopire do ljudi do kojih treba doprijeti.

Mislim da se već i publika naučila da sama traži muziku koju voli i da se više ne očekuje od TV-a i radija da im kreiraju ukus što je s neke strane i bolje. Povećava se broj publike iz koncerta u koncert što je i najbolje. Neki prirodan put. Znači, mi nismo imali 500 spotova već se priča prenosila od čovjeka do čovjeka.

Sve više glazbenika muziku koja stvori poklanja putem besplatnog downloada međutim vi ste ostali vjerni svojoj diskografskoj kući. Zašto?

Veže nas ugovor ali mi si ionako ne bismo mogli priuštiti cijeli taj proces. Na kraju je to ispala neka velika cifra koju mi ne bi mogli platiti. Što se tiče besplatnog downloada znam da će se već slijedeći dan nakon izlaska albuma pojaviti pa ne moram onda to ja sam napraviti ha, ha, ha…

Zadnja stvar na drugom disku album 'Evo je banja' nalazi se pjesma 'Ne računajte na nas'. je li to neki odgovor na pjesmu 'Računajte na nas' od Balaševića?

Da! Kad su oni govorili da su mogli da računaju na tadašnju omladinu, ja im poručujem da više ne mogu računati na nas. Završili smo s njima. Uvijek nas mogu zloupotrijebiti, ali barem u pjesmi možemo pružiti neki otpor.

Kako Goribor funkcionira u ovo vrijeme recesije?

Ja generalno ne volim kuknjavu kako je nama muzičarima teško. Pa nikome nije lako. U bilo kojoj branši. I mi vodimo neku paralelnu borbu kao i čovjek koji radi za 200 eura i nema slobodan dan. Tako i mi jedan mjesec imamo neku svirku, izvučemo neku kintu, pa onda dva mjeseca ništa. Mislim da smo u skladu s vremenom. Znajući da netko radi mjesec dana posao koji je težak, mi ipak radimo ono što volimo. Koliko para ima – ima. Barem smo u poslu koji volimo.