Ovo je definitivno vaša godina. Osim uspješnog poslovnog dijela, i privatno vam cvjetaju ruže. Vjenčanje, medeni mjesec, uskoro stiže i prinova… Kako se osjećate?
2014. je zasigurno godina koju ću pamtiti kao jednu od najljepših u životu. Bila je prepuna važnih i velikih vijesti i događaja koji su se savršeno posložili, tako da sam zapravo presretan.

Uskoro ćete prvi put postati otac - imate li ideju o tome koliko će vam se prinovom  promijeniti stil života zbog noćnih buđenja, drugačijeg društvenog života…?
U posljednje vrijeme često slušamo razna iskustva prijatelja koji imaju djecu - sa svim izazovima koji nas čekaju. Potpuno je prirodno da ti se život promijeni jer ti se promijene i životni prioriteti. Oboje volimo djecu pa se jako veselimo tim roditeljskim ulogama.

Mislite li da ćete zbog uloge roditelja postati senzibilniji, tolerantniji…?
Moguće, ne znam… pitajte me to za nekoliko mjeseci.

Čini li vam se da je u današnje doba lakše odgajati dječaka ili djevojčicu?
Iskreno, nisam pretjerano razmišljao o tome. No kako oboje želimo veliku obitelj, ne vjerujem da ćemo se tako izvući bilo od jednog bilo od drugog.

Kada razmišljate o roditeljstvu, što vas plaši, a što raduje?
Sve je to dio iste uloge od sitnica do velikih izazova. Kad je riječ o tako sitnom biću, teško da možete razdvojiti ta dva pojma. Zasad je sve, naravno, još uvijek u fazi planiranja, informiranja i pripremanja.

Jeste li odabrali ime za sina?
Nismo još.

Kako Alma podnosi trudnoću? Ispunjavate li joj sve želje?
Zaista super, a prijatelji se često šale da i zaboravljaju da je trudna. Odlučila je raditi skoro do posljednjeg mjeseca jer se odlično osjeća, pa nam se raspored nije puno promijenio. Malo smo usporili životni temo nakon poslovnih obaveza i svaki slobodni trenutak koristimo za provođenje u prirodi - u Maksimiru, na Jarunu i slično, što je zapravo dobro izvedivo s obzirom da nas jesen i vrijeme jako lijepo služe. Što se tiče ispunjavanja želja, uglavnom su to neke manje, 'slatke' želje.

Dvije ste godine kao dječak proveli u Kuala Lumpuru, u koji ste nedavno poveli suprugu na medeni mjesec. Je li taj put izazvao neke emocije u vama i kako ste se ondje osjećali?
S obzirom na to da smo planirali putovanje i na Bliski i na Daleki istok, Kuala Lumpur, grad u kojem sam jedno vrijeme živio i školovao se, nametnuo se kao logičan izbor. Ondje smo proveli pet predivnih dana koje smo iskoristili da Almi pokažem mjesta na koja sam izlazio s prijateljima, išao u školu, živio i slično, no kako je Kuala Lumpur jedan od najbrže rastućih gradova na svijetu, malo toga je ostalo nepromijenjeno. Naravno, iskoristio sam priliku da je upoznam i s njihovom kulturom i običajima te da kuša neke od mojih najdražih malezijskih specijaliteta. Osjećao sam se jako lijepo, kao da sam se nakratko vratio u srednjoškolske dane.
344370,355619,352380,348247
Uskoro ćemo vas gledati u RTL-ovoj seriji 'Vatre ivanjske', a istovremeno glumite u brojnim predstavama, među kojima su 'Hrvatski bog Mars' u Gavelli i 'Kako misliš mene nema' u Exitu. Kako vam izgleda dan, tjedan s tim tempom?
Tjedan izgleda ubrzano i vrlo popunjeno, s vrlo malo praznog hoda. Na snimanju je prije svega jako radno jer se snima punim intenzitetom. No s obzirom na to da sve kolege poznajem od ranije, što sa snimanja, što iz kazališnih projekata, nije mi trebalo puno da se uklopim u tu već dobro uhodanu ekipu. Vrlo rano ustajanje, nekad i prije pet sati ujutro, vrlo je uobičajeno. Pametni telefoni i gadgeti mi pomažu da ne bih slučajno previdio neku obavezu jer osim u dvije navedene predstave trenutačno igram u još četiri, a tu su često i gostovanja diljem RH, pa je ključna dobra organizacija.

Borite li se sa stresom zbog užurbane svakodnevice i načina života? Kako ga se rješavate?
Uglavnom sportom, snom i kvalitetnom prehranom. Vikendi služe za provođenje vremena u prirodi, a ukoliko stignem, opušta me pogledati dobar film ili neku novu predstavu.

Ipak, vjerujem da je svaki glumački angažman posebna satisfakcija. Kakve uloge preferirate i o čemu to ovisi?
Ne bih mogao reći da postoje neke uloge koje pretjerano preferiram. Zasigurno, postoje neke uloge koje bih volio odigrati u svojoj karijeri. Srećom, u dramskom sam kazalištu već godinama te se nadam da će se te moje želje i ispuniti. Što se tiče TV uloga, ni na jednu ulogu ne pristajem odmah jer uvijek moram vidjeti koliko se kao glumac u tome zaista pronalazim. Naravno da je bilo uloga koje nisam prihvatio jer se jednostavno u njima ne bih vidio.

U rujnu je u Gavelli premijerno izvedena predstava 'Hrvatski bog Mars' u kojoj glumite dva lika, Ivana i Vida. Kritike su na vašoj strani, a koliko ste vi zadovoljni ulogom i jeste li iznenadili samoga sebe? Je li bila teška priprema?
Predstava 'Hrvatski bog Mars' bavi se propitivanjem odnosa modernog društva prema pojedincu, čija je jedina vrijednost i/ili mjerilo novac. Miroslava Krležu nisam radio još od Akademije pa mi je, osim što se radi o glavnoj ulozi, i s te strane bio poseban izazov i zadovoljstvo. Uloga je bila potpuno drugačija, zahtjevna, jer cijelo vrijeme alterniram između Ivana, zaposlenika suvremene korporacije kojemu je izmakao financijski bonus, i Vida, zagorskog seljaka regrutiranog u vojsku za vrijeme Prvog svjetskog rata. Imao sam i iznimnu suradnju s redateljem Sebastijanom Horvatom te mi je posebno drago što je publika, a i kritika, jako dobro prihvatila predstavu.

U Exitu pak već punih sedam godina s kolegom Filipom Juričićem izvodite predstavu 'Kako misliš mene nema', a ona je dobila brojne nagrade. Koja je tajna predstave i što mislite - zašto se publici toliko sviđa?
Filip i ja smo jako ponosni na tu našu predstavu i činjenicu da smo nedavno proslavili svečanu tristotu izvedbu. Za malu predstavu lijepo je da je doživjela toliko izvedbi. Nastala je u vrijeme naših studentskih dana, iz jedne ideje, iz ispita iz pokreta. Od malog segmenta od 15 minuta napravili smo materijal od dva sata, nagrađivanu priču koja odgovara na sva pitanja društva u kojem se nalazimo. Dobro je što nekako ide uz vrijeme u kojem živimo. Osim što je smiješna, dirljiva je i poučna. Trudimo se što je više aktualizirati i mislim da je u tome ključ uspješnosti predstave. Publici se to dopada, a nama daje mnogo prilika za improvizaciju i eksperimente.

Što vas u poslu najviše raduje? Prepuno kazalište, dobra kritika, kazališne nagrade, dobra predstava...?
Meni je kazalište prva ljubav, tako da mogu reći da imam sreće, ali iskreno i mogućnosti da to radim planski. Sretan sam što se mogu pohvaliti time da mi se već dugo vremena nije dogodilo da u novoj sezoni nemam bar jednu novu predstavu. Bilo je trenutaka u mojoj karijeri kad sam imao više od deset aktualnih predstava na repertoaru. Navikao sam na takve stvari, tako da mi to daje čak poseban užitak. Volim svoj posao i uživam u njemu. Uloge na televiziji, kao što je Leon u seriji 'Vatre ivanjske', samo su dodatno osvježenje spram kazališnih obaveza koje imam.

Što vas ljuti u poslu koji radite? Kada ste se zadnji put razočarali?
Pa recimo da me ponekad zna malo zasmetati to što nas glumce, koji snimamo već jako dugo u formatu sapunica, šira publika poznaje uglavnom preko serija i nekako se naš posao počeo povezivati uglavnom s time, a kazalište postaje nešto što glumci također rade. A zapravo je potpuno suprotno. U kazalištu glumac živi. Barem ja, zato me iznimno veseli kad me ljudi zaustave na ulici kako bi npr. rekli koliko im se sviđa predstava 'Kako misliš mene nema' i da su je gledali po nekoliko puta. Što je zapravo presedan kod nas, zar ne?

Imate li uzora u domaćim glumcima?
Iznimno cijenim određen broj domaćih glumaca te rado s njima izmijenim iskustva i mišljenja. U našem poslu se uvelike sve svodi na iskustvo, bilo njegovo stjecanje, bilo razmjenu. Uvijek mi je posebno zadovoljstvo kad radim na projektu s tim kolegama.