Iz više nego opravdanih razloga je bio upitan povratak Majki na stare staze slave jer je Bare lutao životnim stranputicama na kojima je, između ostalog, izgubio i kompletnu postavu Majki. Basist Kilmister otišao je zauvijek, vrhunski gitarist zaslužan za karakterističan gitarski zvuk Majki, Zoki, napustio ga je, Tibljaš je digao ruke od bubnjanja… Na svu sreću, Bare se nije predao, već je pronašao zajednički jezik sa Zoranom Čalićem, doveo mu gitarističko pojačanje, Damira Trkulju Šilju iz benda Gatuzo, te kompletirao bend Damirom Šomenom na bubnjevima, Markom Rašićem na basu i Viktorom Lipićem Lipom na klavijaturama. Rezultat iznad očekivanja i više nego ugodno iznenađenje u produkciji albuma koju potpisuje Bare osobno.

'Teške boje' sadrže teške tekstove, ali toliko emotivne i zrele da ih treba konzumirati poput lijeka. Redovno i dozirano prema prepisanom receptu jer može trajno oštetiti psihu, ali i osloboditi bolesnu kuju koja čuči u svakome od nas: 'Osjećam kako se budiš, kako režiš dok ja tonem i tako bolno grizeš. Tko si? Odakle si? Otkad si u meni? Kako da te ubijem, a da ne ubijem sebe? Depresija, bolesna kuja koja spava mi u duši, kada se zaigra, jaki smisao ruši.' 'Depresija', jedna od najboljih pjesama Majki koja svojom savršenom atmosferom i rokerskim blues izrazom u svega par riječi i nekoliko akorda slikovito dočarava najrašireniju bolest ljudske rase 21. stoljeća. Bare je još jednom dokazao da je veliki rock pjesnik iz čijih emocija izvire iskreni život ulice i sva surovost teškog života koji svakodnevno proživljava i s čijim će se životom poistovjetiti mnogi.

S druge pak strane, da nema Čalića (koji skladateljski potpisuje gotovo sve pjesme na albumu osim naslovne 'Teške boje'), ne bi se dogodila ta jedinstvena fuzija zvuka i misli na originalan način koja od Majki čini najveći hrvatski rock'n'roll bend. Istovremeno, ostatak novopridošlih članova sjajno se uklopilo i dalo svoj prikladan doprinos novim Majkama, što se pogotovo odnosi na Šilju iz Gatuza koji je vratio Majkama prljavi blues rock zvuk putem kojeg su krenuli na samom početku karijere.

'Teške boje' najbliže su fenomenalnom 'Razdoru' iz 1993. godine, koji ih je nakon debi albuma 'Razum i bezumlje', postavio na tron hrvatske rock scene. Novim pjesmama sa sjajnim rifovima, odličnim rock grooveom i još boljim tekstovima u neočekivano skladnoj i bogatoj cjelini, Majke su se vratili na najbolji mogući način. 'Teške boje' mogu komotno stati uz bok najvažnijih rock albuma prvog desetljeća 21. stoljeća, i to ne samo u Hrvatskoj.

Ako je suditi po ovom albumu, nove Majke su se ponovo rodile, a Bare započeo novu stranicu u svojoj karijeri jer ovaj je album osim novog početka sadrži esenciju garažnog rock'n'rolla i bluesa s prethodnih pet studijskih albuma. Čisto i pomalo neočekivano zadovoljstvo!

Ocjena 9/10
Izdavač: Croatia Records