Kad je The Boss konačno 1998. otvorio svoje arhive, o kojima su se među fanovima godinama raspredale legende, i objavio četverstruki box 'Tracks' sa 66 dosad neobjavljenih pjesama, B-strana, rariteta i ponekom alternativnom inačicom ili demom, činilo se da je knjiga za taj dio njegove karijere zatvorena. Stoga se nemali broj (i kod nas brojnih) springsteenofila iznenadio kad je nedavno najavljeno bogato reizdanje 'Darknessa' koje će uključivati čak dva diska dosad neobjavljenih originala, koja će pak biti objavljena kao posebno izdanje 'The Promise'. Pogotovo s obzirom na činjenicu da na raskošnom CD/DVD re-izdanju o 30. godišnjici 'Born To Run' nije bilo nikakvih 'novih' pjesama. U čemu je, dakle, stvar?

Ako su Springsteen, njegov band i producenti Mike Appel i Jon Landau dugo kuhali treći album (i prvo remek-djelo) 'Born To Run', na nastavak se čekalo još dulje – tri godine. Ne zaboravimo da su tada izvođači izdavali albume na godišnjoj bazi, a često i dva u jednoj kalendarskoj godini. Iako je pauza bila uzrokovana i legalnim zavrzlamama oko razlaza s Appelom, koji je dotad bio Bruceov menadžer (a otad do danas to je Jon Landau), 'The Promise' će nam sada ipak objasniti i još neke dosad možda nepoznate stvari o 'Darknessu' – odakle su krenuli i gdje su sve lutali, jer gdje su završili čuli smo na grandioznom, ali mračnom finalnom proizvodu, prvom od mnogih Springsteenovih razočaranja američkim snom. Neke stvari sa sessiona 'Darkness' koje bi bile sigurni hitovi, Springsteen je dao drugim izvođačima ('Because The Night' Patti Smith, 'Fire' originalno namijenjena Elvisu, a proslavljena u izvedbi Pointer Siters, itd), nekoliko ih je objavio na sljedećem albumu 'The River' iz 1980. Ostale su se pak pojavile na 'Tracks', a još nekolicina ih bila poznata najzagriženijim fanovima s koncerata i raznih bootlega. Zajednička im je karakteristika ta da se radi o lakšim ležernijim gotovo pop pjesmama za koje su Bruce i društvo tada smatrali da bi narušili željenu atmosferu albuma, pa su ih izostavili, sve i pod cijenu da na albumu ne bude hitova. Danas, kad spojimo 'Darkness On The Edge Of Town' i 'The Promise' u jedan imaginarni album, onda je ionako visoko mjesto koje 'Darkness' zauzima u Springsteenovom opusu još više.

Važno je ovdje reći to da je Springsteen lani objavio svoj 'najlakši' i 'najveseliji' album u karijeri sjajni 'Working On A Dream', očito inspiriran novom nadom koju je u Ameriku unio izbor Baracka Obame. Album je objavljen ni tri mjeseca nakon izbora, no budući da je galopirajuća recesija vrlo brzo pojela sav 'hype' i oduševljenje Obamom, tako ni Bruce nije forsirao album, kako singlovima, kojih je, brat bratu, moglo biti pet-šest, tako i na turneji koja je uslijedila. No 'tekovina' Springsteenova prvog pravog, čistog pop albuma u karijeri očito je objavljivanje 'The Promisea' i pjesama kojih se, sada kad nakon gotovo 40 godina karijere više nema nikoga na planetu kome treba dokazivati svoj umjetnički kredibilitet, valjda više ne srami.

Tako smo dobili jednu sjajnu kolekciju 'pjesama bez težine', ali prepunih melodije i mladenačkog zanosa (Bruce je tada još bio u 20-ima!), obojenu rockom pedesetih i doo wopom (kojima kao da je anticipirao buduće blockbustere Billyja Joela u osamdesetima), pa onda i zericom bezbrižnog pub rocka, old school soula ili čak new wavea dobrih nekoliko godina prije new wavea. Kako je Bruce uspio 'sjediti' svih ovih godina na savršenoj grand baladi 'Someday (We'll Be Together)' ili pak na čistim pop zicerima 'Gotta Get That Feeling' i 'Save My Love', kao i epskom nastavku 'Thunder Roada', sjajnoj naslovnoj 'rezalici vena', a da ih ne objavi, bilo u originalnim, bilo u nekim novim varijantama, ostat će vječni misterij. No nakon ovog će svako sljedeće Springsteenovo reizdanje biti predmet još većih iščekivanja, a budući da je u novom mileniju u strahovitoj autorskoj i izvođačkoj formi, eventualni zamišljeni tempo od, primjerice, neparne godine – novi studijski album, a parne – jako reizdanje, zvuči kao san snova.

OCJENA: 9,5/10

Izdavač: SONY COLUMBIA/MENART