Posljednjih 46 sekundi pjesme 'Body and Soul' već je odavno procurilo na internet, a duet vječnog američkog mladića Tonyja Bennetta i nedavno nesretno preminule Amy Winehouse postao je planetarno popularan prije no što ga je publika i čula od početka do kraja. Ljubitelji dvoje pjevača stoga u Velikoj Britaniji nestrpljivo čekaju 19, a u SAD 20. rujna, kada legendarni pjevač, proslavljajući 85. rođendan, objavljuje album 'Dueti II'. Album je nastavak ‘Dueta: američki klasici’ iz 2006, koji je osvojio Grammyja i prodan je u više od milijun primjeraka, te je Bennett odlučio ponoviti uspjeh, ali s drugim suradnicama. Snimljen ovoga ožujka u londonskom studiju Abbey Road, s 18 novih songova, album sadrži nove verzije Bennettovih starih hitova u duetima s poznatim zvijezdama sadašnjice, od Lady Gage i Mariah Carey, do Arethe Franklin i Sheryl Crow, ali u toj priči sve je zasjenila Amy Winehouse, kojoj je to bila jedna od posljednjih snimaka prije tragičnog kraja.

'Bila je najprirodnija jazz-pjevačica. Kakav gubitak talenta! Bila je zasigurno najbolja od svih mladih umjetnika koje sam sreo posljednjih deset do petnaest godina. Pjevala je doista pravi jazz i tragedija je što je više nema među nama. Želio sam joj iz vlastitog iskustva govoriti o zlu koje je čeka ako ne prestane s drogom, no nisam stigao. Želio sam joj reći da sam i ja imao svoje strahove i svoje mrakove, ali sam se izvukao. Njezina me smrt pretekla', rekao je Bennett o 'krhkoj i lomljivoj Amy' u jednom nedavnom razgovoru za magazin The Rolling Stone.

Vremešni Tony Bennett i o drogi može govoriti iz vlastitog iskustva, jer je sedamdesetih bio na kokainu, u godinama kada nije mogao snimiti ploču, u vremenima kada se činilo da će rokeri zauvijek izbrisati njegov tip glazbe i u Americi traumatiziranoj nakon atentata na Johna i Roberta Kennedyja. ‘Tih godina’, priznaje pjevač u razgovoru za MTV, ‘cijeli je Las Vegas bio na drogi. Bio sam na samom rubu, ali sam srećom uspio prestati.’

Anthony Dominick Benedetto – kako se zvao dok ga Bob Hope nije nagovorio krajem četrdesetih da skrati ime – u mnogim intervjuima koje daje ovih dana voli spominjati svoje siromašno imigrantsko talijansko podrijetlo i odrastanje u njujorškom Queensu. Otac mu je umro kada je bio star deset godina, usred velike ekonomske krize, a majka je šivanjem prehranjivala troje djece. Nakon sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu, zarađivao je za život kao pjevajući konobar – poslužio bi gosta jelom i pićem, a potom bi mu otpjevao pjesmu po želji. Godine 1950. potpisao je prvi ugovor s Columbia Records, ostajući im vjeran do danas. Njegov singl je 1951. bio broj jedan na američkim top listama, a u svjetski vrh ga je katapultirala izjava tada svemoćnog, deset godina starijeg Franka Sinatre, koji je u magazinu Life za kolegu istog etničkog podrijetla izjavio kako je ‘najbolji pjevač kojeg je ikada čuo’. U znak zahvalnosti, Bennett je kasnije u Queensu osnovao Umjetničku školu Frank Sinatra za nadarene tinejdžere.

Pišući o njegovu najnovijem albumu, pop kritičar Financial Timesa Ludovic Hunter-Tilney opisuje Bennettov ‘mekan, milozvučan glas koji se kroz 'Duete II' kreće poput 'vintage' Rolls Roycea, sasvim opušteno, u društvu mlađih gostiju iz svijeta popa, rocka i soula’. Jedan je od zadnjih američkih velikana iz vremena lijepih songova Franka Sinatre i Nat King Colea, nadživjevši sve svoje suvremenike, kao posljednji iz kraljevske ere jazza, usksnuvši krajem osamdesetih, kada ga je iznenada počela otkrivati mlađa publika. Bilo je to vrijeme disca, punk rocka i new wavea, kada se kao kontrapunkt počeo ponovno otkrivati klasični američki song, naročito u filmskoj glazbi i TV reklamama, dok je rock-zvijezda Linda Ronstadt počela snimati albume toga žanra. Većina taj tip glazbe naziva ‘lakom’, no Bennett kaže da bi je trebalo zvati ‘američkom klasikom’. Godine 1993. pjevao je na niz dobrotvornih koncerata u organizaciji radio postaja alternativnog rocka, otkrivajući mladoj publici Portera i Gershwina. I, začudo, počeli su ga slušati. ‘Bio sam im nepoznat i drukčiji, a kada ste drukčiji, počinju na vas obraćati pozornost’, kaže Bennett.

Uvijek u odijelu, kravati i besprijekorno ulaštenim cipelama, kao u vrijeme kada je pjevao ‘I Left My Heart in San Francisco’, ‘Because of You’ i ‘Wonderful’, svojim je albumom 1994. iz MTV-jeve unplugged serije postigao golem uspjeh upravo stoga - kažu kritičari - što je ostao ono što jest. Osvojio je petnaest Grammyja i dva Emmyja, prodao više od 50 milijuna albuma u cijelom svijetu, u međuvremenu su ga otkrivali i kao prilično ozbiljnog slikara, koji se potpisuje imenom Bennedetto, a sada ga, u devedesetima, dočekuju kao glazbenu legendu.

Da ga sin Danny 1979. u posljednjem trenutku nije maknuo iz Las Vegasa i kokainskog pakla, Tony Bennett bi, kako sam priznaje, završio kao njegova mlada suradnica Amy Winehouse. On se izvukao, a nekoliko dana uoči izlaska 'Dueta II', na sam rođendan Amy Winehouse, 14. rujna, izlazi i singl ‘Body and Soul’, simbolični duet dvije generacije, jedne spašene i jedne posrnule duše. Prihod od singla odlazi u zakladu koju je Amyn otac osnovao u nadi da će spasiti neku drugu djecu, kada već nije uspio spasiti vlastitu kćer.