Tri stilski dosta različita albuma, ali zato tri albuma kao nešto najbolje što se trenutno nudi na ovim prostorima, a ono što ih povezuje jest činjenica da su sva tri albuma objavljena kao besplatni download ili za sveg par eura. Cojones nudi beskompromisni čvrsti rock zvuk koji može egzistirati u bilo kojem kutku svijeta, Repetitor je trenutno nešto najbolje od rock energije koja se može osjetiti u regiji, dok EgoLess nudi dub kakvom se klanjaju diljem svijeta. I to sve gotovo besplatno
Besplatno? Zašto ne ako ti ljudi stvaraju muziku koju vole, u kojoj uživaju i koju žele podijeliti s istomišljenicima diljem svijeta, a razmišljaju nešto manje o zaradi, iako im sigurno nije mrski zaraditi koji euro, dolar, jen... Razlog više da albume ponude putem besplatnog downloada ili za neku simboličnu digitalnu cifru jer internet ne poznaje granice i nudi neograničene mogućnosti povezivanja ljubitelja dobre glazbe u jednu zajednicu. Naša je sreća što su ti izvođači u našoj neposrednoj blizini pa imamo priliku doživjeti ih češće nego netko na drugoj strani svijeta, no nema sumnje da će se bez razmišljanja svi složiti da su u pitanju izvanserijski i izuzetno kreativni muzičari s vrhunskim glazbenim ostvarenjima.
Cojones, 'Bend to Transcend' (d.i.y.)
Cojones nisu od jučer i imaju iza sebe debi album 'Sunrise' (2009) te split EP sa bendom Umor (2007), no još uvijek su poznatiji gorljivim obožavateljima nego širokim narodnim masama. Iz jednostavnog razloga što široke narodne mase slušaju glasila za široke narodne mase i čekaju da dobra muzika dođe k njima, a Cojones 'samo' uživaju u svojoj muzici i dijele je sa svima kojima se njihova muzika sviđa, dok se radio postaje u Hrvatskoj i dalje k'o pijan plota drže hrvatskih izvođača na hrvatskom jeziku tretirajući nešto čvršći rock zvuk gotovo sotonskom tvorevinom. Iza Cojonesa su već na tisuće kilometara napravljenih tijekom turneje po Europi i nešto manje kilometara po regiji, ali i, što je važnije, iskustvo na pozornici i zvuk kakav se rijetko može čuti na ovim prostorima.
Krenuvši kao stoneri, na albumu 'Bend To Transcend' okrenuli su se nešto čvršćem i prljavijem zvuku, ali toliko pitkom da bi ih diskografski menadžeri iz Seattlea vrlo vjerojatno prigrlili kao svoje otkriće, a Queens of the Stone Age pozvali da im budu predgrupa na svjetskoj turneji, dok bi Dave Grohl rado zasvirao bubnjeve s njima. Međutim, ništa od svega toga nije potrebno (osim možda turneje s QOTSA) jer Miro bubnja gotovo jednako ako ne i bolje od Grohla. Istovremeno, Josh Homme bi sigurno platio koji dolar da dobije koju pjesmu s ovog albuma uživajući u snazi Bojanovog glasa kao glavnog vokala koji zvuči poput nekog legendarnog američkog rokera sa 30 godina iskustva i nastupa na stadionima. Na svu sreću, oni nemaju 30 godina iskustva i 50 godina života, već puno volje, nevjerojatnu energiju i sjajan rock album koji će malo koji rock kritičar na svijetu prihvatiti ravnodušno ili nedajbože kao loš album. Ovo je čistokrvni rock album na kojem gitare pršte nevjerojatnim intenzitetom i kojemu nije potrebna matična država, već samo rock pleme s kojim će Cojonesi podijeliti svoju muziku. Da imaju ili im je stalo do radiofoničnog hita, za njima bi s otimali najveći. Ovako su prepušteni nama, ali i sebi na uživanje.
Ocjena: 9/10
EgoLess, '09 – '12 Selected Works' (d.i.y.)
Iza umjetničkog imena EgoLess krije se Ognjen Zečević, trenutno jedan od najkreativnijih hrvatskih skladatelja elektronske glazbe orijentiran na dub. Za sebe kaže da stvara elektronsku glazbu s dušom i nije daleko od istine. Radio je i radi s Diyalom, ST!llnesom, Golemom… Aktualni EP, točnije 7'' vinil zove se 'Before Dub', objavljen službeno nakon albuma '09 – '12 Selected Works' i objavila ga je diskografska kuća Lodub Records iz Portlanda (Oregon, SAD), a u svega mjesec dana nakon izlaska došao je na 3. mjesto najprodavanijih reggae ploča na Juno recordsu. Njegova glazba svira na radio postajama ko što su BBC Radio 1, BBC Radio 6, Ministry Of Sound, SubFM…
S vjetrom u leđa i uvidom u svjetsku recentnu dub produkciju te svjestan kvalitete svoje glazbe, koju stvara više od pet godina, Zečević je odlučio pokloniti svoje radove i objedinio ih je na izdanju '09 – '12 Selected Works'. Hvala mu! Na taj nam je način (besplatno) dao do znanja tko je on, kako razmišlja, što radi, ima li talenta i čime se sve dosad bavio te kako je sazrijevao. A njegovo viđenje elektronske glazbe doista ima dušu i kreće se od loungea i ambijenta preko reggaea i duba s naglaskom na dubu kojeg je doveo na jednu višu razinu odmaknuvši se od stereotipa duba kakav je dosad bio poznat. Njegova kreativnost od duba je stvorila gotovo jedan novi glazben i pravac u elektronskoj glazbi pa nije ni čudo što ima poštovatelje iz cijelog svijeta. Štoviše, trenutno radi na izdanju za američki label ZamZam (nastavak rada legendarnog dub labela BSI Records) koje će biti objavljeno početkom 2013. godine na 7" vinilu.
Ukratko, čovjek koji se u potpunosti posvetio žanru koji obožava, razumije, pa stoga i znalački evoluira ne zamarajući se pri tom kako je tretiran u Hrvatskoj jer je i on kao i Cojonesi muzičar kojem granice ništa ne znače. Znači mu samo glazba koju dijeli ili pak prodaje ljudima iz cijelog svijeta kojima nije teško odvojiti novac za umjetnost koju stvara.
Ocjena: 9/10
Repetitor, 'Dobrodošli na okean' (Moonlee Records)
Repetitor su postali heroji nove generacije uživatelja rock'n'rolla i to nisu postali preko noći već mukotrpnim i postepenim putem kao što je i običaj za velike rock zvjerke koje su se pošteno namučile dok nisu postale velike rock zvjerke. Prvi su album 'Sve što vidim je prvi put' objavili za nezavisnu srpsku etiketu Odličan hrčak 2008. godine i svojim beskompromisnim zvukom i bukom koju stvaraju njih troje (Boris Vlastelica, Ana-Marija Cupin i Milena Milutinović) započeli karijeru kojoj se ne vidi kraj. I prije spomenutog debi albuma, proglašeni su u Srbiji od strane utjecajnog glazbenog portala Popboks.com za najbolje debitante 2006. godine. I ne bez razloga. Albumom 'Sve što vidim je prvi put' otvorili su vrata, a drugim albumom 'Dobrodošli na okean' pozvali sve da uđu u sobu punu tako divno artikulirane buke s toliko puno pozitivne energije kakva se u rock'n'rollu rijetko susreće. I k tome još na materinjem jeziku bez vidljive želje da zvuče kao neki njihovi rock heroji.
Možda bi bilo previše smiono to napisati, međutim Repetitor zvuči kao mlađa sestra White Stripesa. Imaju tu neku neočekivanu snažnu energiju stvorenu gotovo ni iz čega. Milena za bubnjevima, Ana-Marija na basu i Boris na gitari i glasom doslovno rasturaju sve oko sebe i ama baš nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Ono što krasi ovaj album je upravo ta nezadrživa energija koja ni na trenutak nije na albumu odnosno u studiju ukroćena, zatomljena ili potisnuta. Borisova gitara samo što ne prsne od žestine sviranja, dok neočekivana ritam sekcija dvije djevojke udara gdje treba i kako treba. Fantastična kombinacija i vrhunska produkcija Borisa Mladenovića čiji doprinos novoj srpskoj sceni je toliko velik da mu je svaki novi album na kojem radi nova nagrada i novo priznanje, a sudeći po njegovom dosadašnjem producentskom radu, nema sumnje da ćemo dobiti u godinama pred nama još sličnih rock heroja.
I Repetitor i njihova matična diskografska etiketa Moonlee Records razmišljaju o muzici kao i Cojones i EgoLess kao o umjetnosti koju treba dijeliti, a ne zatvarati je i držati za sebe. 'Dobrodošli na okean' je stoga ta zdrava strana nove generacije koju muziku želi podijeliti s ljudima koji u njoj uživati, što je u slučaju ovog albuma svim ljubiteljima rock'n'rolla pravo zadovoljstvo.
Ocjena: 9/10
