TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Tvoje lice je napokon odzvučalo svoje

22.12.2014 u 14:49

Bionic
Reading

Završio je napokon i taj cirkus ili, ako pripadate tom taboru, najgledaniji zabavni TV show ove sezone u Hrvatskoj. Mario Petreković je pobijedio, u finalnoj emisiji imitirajući Brunu Marsa i tako pretekao naširoko favoriziranu Vandu Winter, 'dark horse' čitavog natjecanja - Baby Dooks, čijim su glasovnim sposobnostima bili zadivljeni i oni koji emisiju nisu podnosili - naravno, nije bio ni blizu pobjede jer koga zadivljujuće vokalne sposobnosti nikada i nisu bile bogznakakav kriterij u ovoj emisiji, voditelji su se za kraj pokušali preobraziti u Johna Travoltu i Oliviju Newton John i haleluja, SAD SE NAPOKON SVI MOŽEMO ODMORITI!

Tek sam na finalu serijala 'Tvoje lice zvuči poznato' otkrila kako je moguće gledati taj šaroliki užas a da se pritom ne osjećaš kao da upravo izdaješ zadnji atom vlastitog dobrog ukusa, principa, mamu, tatu i domovinu. Ključ je u tome da se emisija ne gleda u sasvim prisebnom stanju. Najbolje ju je snimiti na DVD-rekorder (znam, prethistorijska metoda, ali s obzirom na to da NovaTV ne dopušta snimanje svojih predragocjenih gluposti na kabelske snimalice, nego, ih naknadno možete gledati samo ako platite pretplatu na OYO), otići van na kakav sezonski party, trgnuti dvije-tri ili koliko već ljutih vam je potrebno da se dovedete u ono stanje kad vam je svaki prolaznik mio, a konobaru iz kvartovskog birca govorite stari, ti mene jedini razumiješ, pa onda lijepo poslije tri ujutro pustiti snimku i da vidiš uživancije. One moždane stanice koje nisi umrtvio maliganima sveudilj poskakuju od veselja, a dobar ukus i želja za konzumiranjem kvalitetnih televizijskih sadržaja spavaju snom pravednika.

Neću reći da sam baš tako odgledala finale TLZP-a. Nisam baš skroz, naime, prije gledanja nisam prijateljskim izljevima počastila nijednog konobara, a ni ljutih nije bilo u krvotoku, no bili su kasni noćni sati, bilo je posljedica sezonskih svi-smo-si-super-i-volimo-se domjenaka, pa je sve to na mene djelovalo kao jedna od onih 'modernih' anestezija, kada ne spavaš, ali bogme niti ništa neugodno ne osjećaš. A možda je i nelagoda donekle bila zatomljena time što me čitavo vrijeme gledanje nije napuštala misao: ovo je zadnja epizoda!! Još samo ovo i GOTOVO JE!

Primijetila sam, dakako, da i TLZP, kao i hrpetina drugih talent showova, u zadnjoj epizodi uvodi nekakve specijalne sisteme bodovanja koji nisu toliko teško shvatljivi u tehničkom smislu koliko nije sasvim jasno ZAŠTO je njihovo uvođenje potrebno. Kao, sad će se svima dati jednaka šansa ako u zadnju emisiju uđu samo s onoliko bodova koliko im donosi dotadašnji plasman? Oni to ozbiljno? Kao da će baš u toj emisiji sve odjednom postati potpuno drugačije i svi će potpuno zaboraviti što se događalo zadnjih dvanaest tjedana? Kamo sreće, ali stvari tako ne funkcioniraju.

Bilo je nemoguće i ne primijetiti da nakon dvanaest tjedana članovi žirija, voditelji pa i sami natjecatelji već ozbiljno grebu po dnu bačve s najglupljim forama za raju pa mi je skoro pozlilo od kolutanja očima nad primjedbom da je Mario Petreković kao Bruno Mars - toliko genijalan da kao da je pao s Marsa, a ni tobože komična transformacija voditelja u Johna Travoltu i Oliviju Newton-John kakve ih pamtimo iz 'Briljantina' nije mi se uspjelo izdignuti ni milimetar više od obične kretenske dosjetke s kvartovskog tuluma u kojem Dugi i Štanga obuku ženine haljine i nataknu perike sa zadnjeg fašnika.

Možda se varam, ali učinilo mi se da je seksističko-rasističkih fora ovaj put nedostajalo, za što ne znam jesu li zaslužne reakcije iz drugih medija ili su i sve potrošili pa se nisu mogli sjetiti nijedne nove (doduše, to ih u slučaju svih drugih tipova fora nije ni sekunde sprječavalo) pa bi se moglo reći da je finale proteklo u nekako pomirljivom tonu, što je možda dobro, ali mene ispunjava strepnjom jer nagovještava mogućnost još jedne sezone. Doduše, taj je nagovještaj još jači kada se pogleaju brojke vezane uz gledanost, ali u slučaju racionalnih argumenata uvijek se može računati na to da će ih televizionari zaboraviti za dva mjeseca. U slučaju filinga su jači, kao i sve domaće ljenguze koje u ovoj zemlji svoj posao odrađuju po sluhu i 'intuiciji' mnogo više negoli po bilo kakvoj ekspertizi.

No bilo nove sezone ili ne bilo, kada je proglašen pobjednik (Mario Petreković, unatoč tome što se u zadnjih tjedan dana naveliko šuškalo o superfavoritsko statusu Vande Winter), kada su odrađene sve prigodne točke u slavu grande finala i kada su svi članovi žirija, voditelji i gosti ispucali zadnju ajd-molim-te-radije-šuti foru, unatoč cijeloj me dobrohotnosti preplavio osjećaj golemog olakšanja. Možda će nas s ovom idiotarijom NovaTV počastiti i sljedeće godine. Možda do sljedeće sezone njezini tvorci i izvođači baš ništa neće naučiti iz ove, prve runde pa će i dalje izlijetati s meganeukusnim blackfaceovima i srodnim sramotama. Možda u sljedećem navratu još brutalnije pregaze neke još bolje i vrednije pop-klasike svojim jeftinim vašarsko-imitatorskim zabavljaštvom. No ipak nam slijedi nekoliko mjeseci pauze od ove grozote. I u tih se mjeseci svašta može dogoditi. Možda na odgovorno mjesto na NovojTV zasjedne netko tko ipak zaključi da je takvu glupost šteta još jedanput nametnuti svijetu koliko god gledana bila. A možda, što je mnogo vjerojatnije, eruptira Sljeme pa do sljedeće sezone više nitko o TLZP-u neće niti razmišljati.

Zato - radujmo se, narodi! Zasad je gotovo, a budućnost je ionako uvijek neizvjesna.