Belanu će se na koncertu pridružiti Detour i Jurica Pađen, a glazbena avantura koja počinje u 21 sat trajat će puna tri sata. Bio je to dobar razlog da s ovim splitsko-riječkim glazbenikom izmijenimo pokoju rečenicu o ljubavi kao nepresušnom izvoru svih njegovih pjesama. Neno nam je otkrio i poneku crticu iz svog privatnog života.

I ove godine uoči Valentinova održavate koncert. Što Vam znači Dan zaljubljenih?
Pa to je jedan od onih dana u godini kad su ljudi sretni, a nama je drago da su ljudi sretni. Mi smo glazbenici i jedan je od naših zadataka i taj da činimo ljude sretnima, tako da je nama ovo prilika da podebljamo sreću tog dana svojim angažmanom. Sam po sebi, taj datum i nije toliko realan, ljudi su zaljubljeni svaki dan!

U Vašem glazbenom opusu nalaze se neke od najljepših ljubavnih pjesama. Kako su nastajale: iz zaljubljenosti ili iz ljubavnih razočaranja?
Pa ako su balade, obično su tu neki prekidi i bolne su teme, a ako su vesele, onda su iz ljubavi i sreće. Svaka pjesma u sebi nosi neku određenu emociju i predstavlja trenutak određenog iskustva, bilo iz vlastitog života, bilo promatranjem okoline. Ne mora nužno biti osobno iskustvo, iako, naravno, ima i takvih pjesama. Vrijeme pegla negativna iskustva; ako sam zbog nečeg bio razočaran prije dvadeset godina, sad više nisam, a iza svega je ostala lijepa pjesma. Samo doživljavam pjesmu, više uopće ne razmišljam što se tada dogodilo.

Mnogi glazbenici otkrili su imena žena kojima su posvetilli svoje najljepše pjesme pa je tako javnost mogla upoznati Bregovićevu Selmu, Dujmićevu Tonku, Dedićevu Sandru. Jesu li i neki Vaši stihovi posveta nekoj određenoj ženi?
Nemam baš nešto puno pjesama s konkretnim imenima, možda dvije. Jedna od njih je 'Ivona' koja se tako zove slučajno. Budući da mi je u refrenu bio stih 'i skupa ćemo slušat' rajska zvona', tražio sam ime koje se rimuje sa 'zvona'. Ivona je bilo jedino ime koje sam našao. Ako mi vi nađete drugo ime, dajem vam dvije ulaznice za koncert. Ne postoji drugo žensko ime koje se rimuje sa 'zvona' osim 'Ivona'!

Vjerujete li u onu izreku da u ljubavi godine nisu važne?
Vjerujem! Ljubav nas prati cijelog života, a sad, ovisi od osobe do osobe, od mentaliteta i karaktera. Vjerujem u to i vidim da ima zaljubljenih osoba svih dobi.

Biste li se mogli zamisliti s puno starijom ili puno mlađom ženom?
Pa sad, ovisi što to znači, je li to pet, 10 godina? Ili 50? S nešto starijom ili nešto mlađom, zašto ne, to mislim da nije toliko bitno.

Čime Vas neka žena može osvojiti: osobnošću ili karizmom, ljepotom ili nečim trećim?
Najvažnija je osobnost, ali prvi dojam ide i preko ljepote. Ipak, tek kad započnemo razgovor i vidim njene afinitete, mogu znati ima li smisla ići dalje ili ne.

Kad biste mogli birati – biste li svoju partnericu radije odveli na romantičnu večeru ili romantičan koncert?
Pa ovisi o situaciji. Ja obožavam koncerte i često idem na njih i sam i u paru. Ako je u pitanju neki, meni dobar koncert, rado bih je odveo! Naravno, prvo bih je pitao; ne bih je vodio ako joj se nešto ne sviđa. U tom slučaju, vodio bih je na večeru.

Jeste li razočarani u instituciju braka?
Nisam, ne. Brak je institucija koja ipak funkcionira... Kod mnogih parova ne, ali kod još više njih da. Brak ima svoju svrhu i dobro je da postoji. Nemam zašto biti razočaran.

Imate 23-godišnju kćer Nikolinu. Što je naslijedila od Vas, što od mame?
Od mene pamet, ljepotu, talent, a od mame brbljavost.

Koliko ste bili prisutni u njezinom životu nakon razvoda?
Puno. Ista je situacija i danas. Ona je trenutno u Ljubljani, bio sam sad kod nje nekoliko dana, a i ona često dolazi kod mene. Moja bivša žena i ja smo prijatelji i kad smo u Splitu, odemo svi troje na večeru. Funkcioniramo najnormalnije. Ona nam je kći, mi smo njeni roditelji, tog smo svjesni i to nam je najvažnije.

Možete li se opet zamisliti u ulozi oca?
Pa, mogu! Mislim, ako se dogodi, zašto ne. Makar, već imam koju godinu, ali zašto ne, sve je moguće.

A djeda?
Apsolutno! To je možda čak i ljepše, to je nekako i prirodnije u mojim godinama. Imam par svojih vršnjaka koji su djedovi već po 10 godina. Lakše je biti djed, ipak je manja odgovornost, roditelj je direktno odgovoran za dijete. Djed je već sve prošao u životu i nekako je blaži prema unucima od roditelja. Djedovi i bake sve puštaju.

Bojite li se starenja?
Ne. Starenje je prirodan proces i mislim da se lijepo nosim sa svojim godinama i tako ih želim nositi i dalje. Bolest je jedino što me plaši, ne želim nikome nekakvu bolest. Koliko god da živim, manje ili više, samo da živim zdravo.

Rođeni ste u Splitu, no živite u Rijeci. Što Vam u Rijeci nedostaje iz Splita, a što u Splitu iz Rijeke?
Stalno sam u pokretu pa mi malo toga nedostaje. Ustvari sam svaki mjesec i u Zagrebu i u Splitu i u Rijeci. Nekako sam iskombinirao život u sva tri grada i svako toliko sam u njima, a u Splitu i Dalmaciji provodim cijelo ljeto, tako da mi ne nedostaje.

Uskoro nastupate na slovenskoj Emi, tamošnjem natjecanju za pjesmu Eurovizije. Ako pobijedite, što možemo očekivati u Beču?
Moj prijatelj Zvonimir Zrilić iz grupe Riva, pobjednice Eurosonga, i ja napravili smo pjesmu na engleskom i zazvučala nam je kao dobar euro-pop i odlučili smo je prijaviti na Eurosong. Budući da Hrvatska ne ide na to natjecanje, izbor je, logično, pao na prve susjede jer u Sloveniji imam i dobre prijatelje. Saznao sam da stranac može biti u konkurenciji i pronašao sam slovensku pjevačicu s kojom sam otpjevao taj duet i sad smo u konkurenciji od osam pjesama. Na sceni ću vjerojatno i pjevati i svirati gitaru. A sad... Ne volim razmišljati 'što ako'. Zasad se dobro zabavljamo, snimili smo pjesmu i sve zajedno, ovo mi je novo i zanimljivo iskustvo. Ne razmišljam o tome hoću li pobijediti, nego samo o tome da Alya i ja damo maksimum i da 28. veljače dobro iznesemo našu pjesmu publici.