U 21. stoljeću navikli smo na to da je većina repertoara iz multipleksa zapravo remake, prerada nekog postojećeg filmskog hita. Štoviše, upravo je u novom mileniju krenula suluda praksa 'rimejkanja' i 'rebootova' svega nekoliko godina nakon što je film bio u kinima, no svi smo već navikli na to da se čak i najbolji horori ('Stvor') i krimići ('Scarface') sedamdesetih i osamdesetih zasnivaju na starijim, crno-bijelim naslovima.

Sada predstavljamo nekoliko također jako starih, često crno-bijelih naslova koji se danas smatraju stupovima holivudske produkcije nastalih u njezinom 'zlatnom dobu', razdoblju od 1920-ih do 1960-ih, a koji svoju kvalitetu također dobrim dijelom duguju i prethodnicima:

MALTEŠKI SOKO (1941)
John Huston svoj je film začinio seksualnom tenzijom i alatima noirea koji je na samom startu Drugog svjetskog rata bio mračniji nego što se očekivalo, zajedno s uvijek pamtljivim Humphreyjem Bogartom u glavnoj ulozi. No priča o privatnom detektivu Samu Spadeu s Hustonovim potpisom bila je već treća verzija 'Malteškog sokola' – prva je snimljena 1931, a već 1936. je nastao i humoristični remake!

ČAROBNJAK IZ OZA (1939)
Svaka generacija dobije svog Oza, a prednastavak koji je trenutno u kinima samo nastavlja filmsku tradiciju započetu još 1925. godine, kada je snimljena prva adaptacija čuvenog romana. On je s vremenom odudarao od političkog komentara L. Franka Bauma te sve više postajao tek obična priča za djecu. Doduše, verzija iz 1939. (koju svi puno bolje poznajemo) bila je bliža knjizi – naime, prva adaptacija iz '25. stavila je Dorothy u ljubavni trokut, kao stariju ženu!

DESET ZAPOVIJEDI (1956)
Baš kao i 'Čarobnjak iz Oza', riječ je o adaptaciji knjige, ne o čistom remakeu, ali zanimljivo je da se Cecil B DeMille 'Biblije' dotakao i koje desetljeće ranije – u posve istom projektu! 'Deset zapovijedi' već je režirao 1923. godine, pokazujući ne samo tradiciju, već i kako moderni muškarac 'ludih dvadesetih' živi božje zakone. Modernizam je DeMille izbacio iz verzije koju je potpisao 1956. pa se usredotočio samo na Bibliju, Charltona Hestona i spektakl.
 

NEKI TO VOLE VRUĆE (1959)
Jedan od najpoznatijih filmova legendarnog Billyja Wildera također je remake – osam godine prije nego su Tony Curtis, Jack Lemmon i Marilyn Monroe ušli u povijest ulogama u ovom klasiku, Nijemci (Kurt Hoffman) su snimili 'Fanfaren der Liebe' (1951), priču o dva muška glazbenika koji se odijevaju u žene ne bi li tako mogli svirati u ženskoj grupi.

BEN HUR (1959)
Nezaboravni ep Williama Wylera ujedno je i prvi remake u povijesti koji je osvojio Oscara za najbolji film godine. Ishodište svega i ovog je puta knjiga, roman Lewa Wallacea, ali može se reći da je 'Ben Hur' iz 1959. u osnovi remake istog filma snimljenog 1925. godine, bez zvuka i boje. No i tada je to bio najskuplji nijemi film svih vremena, na kojem je Wyler radio (i učio) kao pomoćnik redatelja Freda Nibla