Furiozno finale festivala, koji je započeo 6. srpnja nastupima domaćih snaga - Massima Savića i Tamare Obrovac, koja je inače umjetnička direktorica sjajnog Valamar Jazz Festivala - ulijeva nadu da nas sljedeće godine očekuje barem jednako zabavna i opuštena manifestacija radosti jazz muziciranja. Pod mirisnim krošnjama bora i tamarisa, na šuštavim oblucima otočića Sveti Nikola kod Poreča stasa jedna od vjerojatno najzanimljvijih malih kulturnih manifestacija u zemlji. Nepretenciozan, ugodan, ležeran, s publikom koja se mahom sastoji od zainteresiranih studenata i sredovječnih gospođa i gospode iz svih krajeva svijeta, Valamar Jazz Festival sjajno je mjesto za provod, za hedonistički užitak za koji nije nužan osobito dubok džep, a uzbudljiv program nudi cjelovečernju zabavu.

Završne večeri festivala sjajnim nas je koncertom počastio Tom Harrell Quintet kojima je pripala ovogodišnja titula najbolje svirke na festivalu. Tom Harrell Quintet poznat je po snažnoj kemiji među glazbenicima i prepoznatljivom zvuku koji postižu zahvaljujući Harrellovim kompleksnim, a pitkim skladbama. Dobru reputaciju potvrdili su i na porečkom koncertu očaravši oduševljenu publiku koja ih je nakon dužeg nagovaranja ipak uspjela vratiti na bis. Tom Harrell na pozornici, dok ne svira, izgleda pomalo neobično, ukočeno, teško se kreće i govori. Sijede poluduge kose, s tamnim naočalama, u crnom odijelu djeluje kao jedan od braće Blues čije su tijelo oteli vanzemaljci, ali čim zasvira slika se mijenja, a iz njegove trube izlazi dirljiva, sjetna i istovremeno snažna melodija.

Tom Harrell proglašen je genijem melodije i smatra se jednim od najbeskompromisnijih jazz instrumentalista današnjice, a uz njega su na Valamar Jazz Festivalu nastupila još četvorica sjajnih glazbenika -saksofonist Wayne Escoffery, pijanist Danny Grissett, basist Ugonna Okegwo i bubnjar Johnatan Blake. Harrell je bio pravo čudo od djeteta kad je već s trinaest godina, kao iskusni trubač, počeo nastupati svirajući trubu s lokalnim bendovima. Tijekom dugogodišnje karijere svirao je s velikanima poput Billa Evansa, Dizzyja Gillespieja ili Cassandre Wilson. Njegova glazba zabilježena je na 260 albuma s raznim izvođačima, osvojio je brojne nagrade, a magazin Down Beat nekoliko je puta proglasio trubačem godine. Nedavno je drugi je put zaredom nominiran za trubača godine prema anketi Jazz Journalists Association Jazz Awards (JJA Jazz Awards).

Posljednji gost ovogodišnjeg izdanja festivala švedski je sastav Nils Landgren Funk Unit koji je Tamara Obrovac najavila kao jedan od najboljih funk bendova u svemiru. Plesni ritmovi i pop tonovi rasplesali su zahvalnu festivalsku publiku, no nas je Nils Landgren sa svojim sedmeročlanim bendom ostavio pomalo ravnodušnima, osobito nakon sjajnog Harrella. Landgren je trombonist i pjevač koji rado eksperimentira s različitim glazbenim smjerovima od jazza do soula, popa, funka i hip-hopa, a u susretu s publikom neposredan je, brbljiv i simpatičan. Prošle su godine Nils Landgren i Funk Unit u suradnji s Liječnicima bez granica pokrenuli akciju Funk For Life zahvaljujući kojoj prihodi od prodaje njihovog istoimenog albuma pomažu povećanju kvalitete života siromašne djece u Kiberi (Kenija).