Edita Majić svoju je glumačku karijeru naglo prekinula prije jedanaest godina te se povukla u samostan u španjolskom gradiću Avili, a nakon što je razloge za takav potez otkrila Mani Gotovac, prvo su se oglasili 'anonimni prijatelji', a potom i Velimir Visković
Nakon što je grupa anonimnih 'prijatelja Edite Marije od Križa' objavila pismo u kojem ogorčeno opovrgavaju tvrdnje Mani Gotovac, one kojima ona pojašnjava razloge odlaska glumice Edite Majić u samostan, a koje je prvi objavio tportal, ugledni leksikograf, esejist, književni kritičar i urednik te prvi predsjednik Hrvatskog društva pisaca Velimir Visković svoje je reagiranje na sporno pismo objavio pod punim imenom i prezimenom na svojoj stranici na Facebooku.
Viskovićevo reagiranje donosimo u cijelosti:
'Ovih dana portalima i društvenim mrežama kruži nekakvo anonimno 'Pismo prijatelja nekadašnje glumice Edite Majić' u kojem se cipelari Mani Gotovac jer se usudila spomenuti Editu Majić govoreći ne samo o njezinim ulogama, već i nesretnim ljubavima i ovisnosti o opijatima. Pa, Mani je o Editi i prije najnovijih istupa napisala lijep biografski portret u svojoj knjizi 'Ma koji život, ma koji teatar'. Govorila je s poštovanjem o njezinu talentu, o glumačkoj karijeri, osobito o ulogama u Teatru &td kojim je ravnala, a koje sasvim sigurno čine najbitniji dio njezina glumačkog opusa.
Kao čovjeku koji se profesionalno bavi poviješću književnosti, pa i memoaristikom, uopće mi nije jasno u čemu bi bio problem kada se spomene hipersenzibilnost nekog umjetnika u esejističkom, ili u biografskom tekstu, osobito kada su osobni problemi, kao u ovom slučaju, vodili preranom kraju jedne potencijalno velike karijere. Zar bi trebalo sada, kada je velika glumica u samostanu, iz poštovanja prema njezinu izboru govoriti hipokritski kako je ona oduvijek vodila asketski život, izbjegavajući erotizam i opijate?! Uh, kako bismo brzo očistili povijest cjelokupne umjetnosti od grijeha i grešnika; ne bi nam od umjetnosti ništa ostalo! Činjenica je da umjetnost ne stvaraju sveci; a bogami, puritanci umjetnost ne razumiju! Po njima bi sva umjetnost zgasnula!
Što reći o smiješnom argumentu kako se Mani Gotovac koristi biografijom Edite Majić kako bi se proslavila? Mooolim, jednoj Mani Gotovac je potrebna Edita Majić da bi se proslavila?! Zar Mani nije ostavila dovoljno traga u hrvatskom teatru, u hrvatskoj književnosti; postat će slavnom tek sada, kada je dodirnula sudbinu Edite Majić. Baš svašta! U hrvatskoj umjetnosti Edita Majić ne znači ništa kao redovnica, ali ostaje kao velika glumica! I grešnica, pa što onda!'
