Popularnost televizijske serije 'Jackass' nastavila se na filmskom platnu s tri uratka koja su pratila iste koncepte, odnosno sastojala se od fizičkog humora bez priče. Četvrti film, 'Jackass predstavlja: Zločesti djedica' uvodi radnju koja spaja razne dosjetke, ali konačni rezultat nije veliki odskok od prijašnjih filmova i zapravo ga čini slabijom komedijom, uglavnom zbog loše razrađenih dramaturških elemenata.

Snimljen uglavnom kao igranje 'skrivenom kamerom', 'Zločesti djedica' nastoji gledatelja emocionalno vezati odnosom glavnih likova, ali problem je površni scenarij koji očito služi povezivanju beskrajnog fizičkog humora u traljavu obiteljsku priču. Djed (Johnny Knoxville) i unuk (Jackson Nicoll) uvjerljivi su i simpatični gledatelju, ali zapravo djeluju suvišno uz vrstu humora koji ovaj film predstavlja. Fizičke vratolomije, seksualne dosjetke i slične vulgarnosti tipični su 'Jackassov' sastojak što će ljubitelji serijala i mlada publika cijeniti, ali nedostaje konkretnog 'pametnog' humora koji nadilazi primjerice zaglavljivanje spolovila u automatu za sokove. Svakako, riječ je o dosjetkama za probrani ukus, što je naravno u redu, ali tada nije potrebna besmislena emocionalna drama koja usporava film i često ga čini dosadnim. Oduzmemo li plitku radnju, ostaje nam skup skečeva koji bi primjereniji bili u formatu jedne ili dvije televizijske epizode, ali barem je trajanje filma razumljivih sat i pol što se može izdržati ukoliko ne cijenimo tu vrstu humora.

Zaključno, 'Jackass predstavlja: Zločesti djedica' besmislena je komedija koja se u tipičnom 'Jackassovom' stilu zasniva na vulgarnom i fizičkom humoru uz dodatak slabe obiteljske priče. Ljubitelji serijala i mlađi uzrasti vjerojatno će se zabaviti, ali iskusnija publika nema ovdje što tražiti.