Jedinstvenim utoliko što danas uistinu više nitko ne snima ovako, kao što malo tko piše ovakve pjesme – 'Wasting Light' zvuči svježe i radiofonično, koliko i prljavo, sirovo i sklepano od svega što smo do sada čuli u svijetu gitara, posebno od početka devedesetih naovamo: nabildane power rock himne susreću krhke balade, a pjevni pop refreni utopljeni su u furiozne rafale rifova. Od prve do zadnje stvari.

Koliko je ovaj retro, 'best of' pristup pametno odrađen, pokazuju nam sljedeće činjenice: na 'Wasting Light' se prvi put nakon 1997. u bend vratio Pat Smear, stari gitarist proslavljen i po sviranju u Nirvani i punk legendama Germs, opet zadužen za onu dimenziju pjesama koja im daje ambalažu prljave garažne vlage. Osim toga, 'Wasting Light' je uistinu i snimljen u Grohlovoj garaži, s još dva mamca za nirvananostalgičare ubačenima u recept – Butch Vig ('Nevermind') kao producent pa čak i gostovanje Krista Novoselica na basu. I sve to snimljeno uživo na vrpcu, bez dodatnog softverskog peglanja!

Tko danas još ima muda jurišati na mainstream s takvim oružjem?

To je bila ideja, koja je u startu zvučala sjajno, ali na sreću, kao konačan rezultat zvuči još bolje, jer u poplavi ProTools i AutoTune zvijezda, jedan tako esencijalno 'starinski' pristup čini se posve novim – čak i nama starijima koji smo odrasli uz njega, ali pomalo već i zaboravili koliko uzbudljivo može zvučati to kada se dašak punkerskih korijena infiltrira u društvo na vrhu Billboarda.

Sve je to, dakle, dovoljno da se potrudite dočepati i poslušati ovog albuma, ali bez sjajnih pjesama, to slušanje ne bi bilo toliko čarobno iskustvo, nakon kojeg ćete ga slušati još i još i još... A pjesme su, pored svega nabrojenog, zapravo najveći adut 'Wasting Light', vrlo vjerojatno najboljeg LP-ja u 16 godina dugom opusu Grohlovog post-Nirvana trijumfa.

Sve od furizonog uvoda s 'Bridge Burning', preko izvrsnog singla 'Rope' do koktela himni za zborno pjevanje, klaćenje vratova, stezanje šaka, držanje upaljača / upaljenih mobitela i pucanje srdaca, kakve su 'Arlandria', 'These Days, 'Back & Forth', 'I Should Have Known', 'Walk' ili 'Dear Rosemary', raskošna ljubavna epopeja s gostovanjem Boba Moulda iz legendarnih Hüsker Dü, čini Foo Fighters, u 2011. godini najvećim rock bendom na svijetu.

Danas, kada samo Black Eyed Peas i uskrsli dinosauri samouvjereno pune stadione, Foo Fighters su jedni od rijetkih izvođača koji ne prežvakavaju svoje 30 godina stare pjesme, a svejedno pune iste te stadione, kao istinski posljednji Mohikanci rock and rolla. Ma koliko statistike proglašavale ovakvu vrstu rock and rolla mrtvom i pokopanom, 'Wasting Light' je namijenjen svima onima koji u svoj život jednostavno žele pustiti malo sjajnih gitara, tj. čak i onima koji s okorjelom rock nostalgijom, ma koliko ona prštala iz konceptualnog dijela priče, nemaju ama baš nikakve veze.

Najkraće rečeno – izvrstan album za kućne, klupske i stadionske potrebe te još jedan veliki trijumf velikog benda.

Ocjena: 8 / 19

Izdavač: RCA