Baziran na istoimenom serijalu videoigara, 2002. godine pojavio se ‘Resident Evil’ i bez obzira na poprilično lošu kvalitetu samoga filma, dobro je zaradio i time ponukao još tri nastavka. Posljednji ‘Drugi svijet’ ne obećava, s obzirom na povratak redatelja jedinice Paula W. S. Andersona koji je u međuvremenu snimio katastrofalne ‘Alien protiv predatora’ i ‘Smrtonosnu utrku’. Na nama je da vidimo nudi li ova posljednja zombi vratolomija skok u kvaliteti u odnosu na prijašnje ili i dalje pada u niz loših adaptacija videoigara.

Alice (Milla Jovovich) i dalje u bici sa korporacijom Umbrella koja je zarazila svijet smrtonosnim virusom pretvarajući ljude u zombije infiltrira njihovu bazu i stjecajem okolnosti gubi svoje moći. Opet običan smrtnik, Alice se vraća u potragu za prijateljima koji su krenuli prema Arcadiji, nepoznatom mjestu koje nudi utočište za nezaražene. Tijekom putovanja nailazi na skupinu preživjelih koji se skrivaju u napuštenome zatvoru i odluči im pomoći da zajedno pronađu Arcadiju. No stvari nisu kakvima se čine i zle ruke Umbrella korporacije opet dolaze na vidjelo.

‘Resident Evil: Drugi svijet’ potpuno je nepotreban uradak u ionako već lošoj franšizi i ne nudi napredak. Zapravo bi se moglo reći da je samo spoj bezglavih videospotova ispunjenih odavno prožvakanim akcijskim sekvencama koje bez srama kopiraju slične iz ‘Matrixa’ i drugih filmova. Kako najjači adut filma ostavlja dojam ‘već viđenog’ i dosadnog, lako je zaključiti da ostali elementi nude još manje. Priča i likovi skoro su nebitni i ne nude nikakvu emocionalnu povezanost. Gluma je čak solidna s obzirom na sadržaj, ali ne može izvući film od ostalih problema. Sama priča je isključivo motiv za uvođenje akcijskih sekvenci. U početku filma čak i obećava barem zanimljivost, avanturu, skrečući nam pogled na razne lokacije, ali ubrzo se smješta u izolirani kompleks (u ovom slučaju napušteni zatvor) gdje se potom događaju iznimno predvidljive situacije kao i predvidljivi stereotipni likovi. Zanimljivo, Paul Anderson ujedno je napisao scenarij, ali ovo mu svakako nije za pohvalu; i same igre na kojima se bazira nude mnogo zanimljivije, dinamičnije iskustvo. Sama tehnička izvedba je korektna, ponekad su neki kadrovi čak i impresivno spojeni sa atmosferičnom glazbenom podlogom, ali to se uvijek izgubi u naglom uvođenju glasnih elektroničnih glazbenih varijacija koje se s prijašnjima nikako ne poklapaju.

Teško je preporučiti ‘Resident Evil: Drugi svijet’ u bilo kojem kontekstu. Kao horor film je rijetko strašan i varijacije zombija su razočaravajuće skromne. Kao akcijski film je dosadan zbog saturacije već bezbroj puta viđenih ‘Matrix’ kopija slow motion metaka i slično, a za likove nas nije briga. Naposljetku, ni kao zabavni b-film ne može proći pozitivno jer uostalom baš i nije zabavan, pogotovo ako ste gledali prijašnje nastavke. Nažalost, možda će samo ljubitelji igara naći nešto pozitivno, a ostali ga mogu slobodno zaobići.