OTVOREN 25 FPS

Zatonska crkvica rasturila eksperimentalu

27.09.2013 u 09:45

Bionic
Reading

U četvrtak je u Kinu SC otvoren deveti festival eksperimentalnog filma 25 FPS uz nekoliko pravih eksperimentalnih bisera za sam početak

Samo otvaranje 25 FPS-a bilo je vrlo neformalno, svjesno se povukavši pred zvijezdom večeri i festivala – filmskim eksperimentom.

Prije službenog početka gledatelje su u predvorju SC-a zaskočili 'Žileti' kultnog američkog strukturalista Paula Sharitsa, da bi potom krenuo prvi program. U tom dijelu programa zvučno nas je i vizualno protresao film 'Između pravilnosti i nepravilnosti' Masahira Tsutanija, u kojemu kratki i intenzivni bljeskovi prate bučan i nabrijan ritam udaraljki. Nakon njega, 'Futon' Yorike Mizushiri došao je kao melem na izranjana osjetila. U zvučno i vizualno ugodnom animiranom filmu, ogoljenom od emocija, kadar teče i pretače se tijelom 'obezglavljene' žene, elegantno povezujući nježan seksipil i melodičnost.


U tematski zgodnije i nama razumljivije složenom drugom programu, nekoliko zanimljivih filmova okupilo se oko teme promatranja i njegovog utjecaja na identitet. Tu bismo istaknuli hit dana po mišljenju publike (domaći teren je tek malo pomogao), film Borisa Poljaka Autofokus'. Kao vjerni svjedok komadića vremena u mrvičku prostora, kamera iz prikrajka snima crkvu svetog Nikole na brdašcu kod Zatona. Uz crkvu se nižu turisti, radoznali, zaigrani, razigrani, letargični, umorni, željni poziranja, žedni, gladni, zaljubljeni, smiješni, tmurni i ostali. Neki uz crkvu piknikuju, drugi prose ruku drage, treći poskrivečke hvataju dečka za guzu, četvrti upijaju malo kulture… Svi oni zajedno daju nam zabavan, duhovit i šarolik mozaik današnjice kroz njenog dvonožnog predstavnika.

Zelenje' Else Fauconnet u svom korijenu, osim što priča o korijenju orhideje, priča priču o umjetnom svijetu koji sve više prodire u našu stvarnost. Priča se odvija u umjetno stvorenim tropima usred zimskog ambijenta. Tropski kutak u balonu usred zime sadrži sve bez čega ne ide – blagonaklonu klimu, tropsku šumu, bazene, ptičice, tragove i sjene tropskih zvijeri, tropske istraživače i ostale. I sve to djeluje vrlo zgodno i uvjerljivo. Film pada u drugom dijelu u kojemu vodič vodi znatiželjnike kroz imaginarne trope, u stvari ispražnjeni zeleni balon. U ideji dobro zamišljeni epilog preglumljavanjem odlazi u pretjeranu doslovnost.

U istom bloku spomenuli bismo film 'Reciklirano' koji su Lei Lei i Thomas Savin kolažirali od 3.000 fotki pronađenih na tokijskom otpadu. Repetitivnost u odabiru kadrova i kutova fotkanja pretvara na trenutke nizanje fotki u pravu stop animaciju kroz vrijeme, dajući nam vrlo zgodnu sliku Tokija kroz recentnu povijest i turistima omiljena mjesta.

Još jedan jako zgodan kut promatranja dao nam je stari znanac 25 FPS-a Johann Lurf u filmu 'Izviđanje'. U njemu je suočio umjetno stvorenu okolinu – branu, i prirodu u koju ona zasijeca, mijenjajući je. U Lurfovim mirno prolazećim kadrovima brana stoji kamena, stamena i monumentalna, dok se priroda iza nje lagano kreće, diše, živi, sve više stisnuta i potisnuta, ali razdvojena od nas plodom naših vlastitih ruku.

Za kraj prvog dana gledatelji su u kasnonoćnom terminu imali prilike pogledati 'Poslije tame svjetlo' intrigantni film koji je kontroverznom meksičkom redatelju Carlosu Reygadasu donio nagradu za režiju na prošlogodišnjem Festivalu u Cannesu. Osnovna priča filma nelinearne naracije je svakodnevica jedne urbane obitelji nastanjene u meksičkom selu. Nju ispresijeca niz nepovezanih prizora i scena snimljenih u Belgiji i Engleskoj, gdje je redatelj živio i školovao se.

Zaključno, prvoga dana dobili smo sve što smo tražili od 25 FPS-a – s jedne strane nama nedokučiv eksperiment, s druge kontroverzu, nadalje filmski aktivizam te pitke i duhovite filmske kolaže. U petak slijedi novi paket filmske eksperimentale koja će se rasprostrijeti SC-om od 16 sati do ponoći i duboko u noć after partyjem