…Nisam htio saznati je li ljubav stvarna. Želio sam spoznati da je moguće živjeti u središtu pozornosti, a da pritom ne propadneš mentalno i moralno; da u trci za slavom, bogatstvom i povezanosti s masama postoji mogućnost da zadržiš osobnu slobodu. Dani slave pomogli su mi da shvatim što ta pitanja znače i zašto su važna, i samo zbog toga ovu ću knjigu voljeti na drukčiji način nego bilo koju drugu koju sam napisao.

'Tunnel of Love'

…'Tunnel of Love' nije bio rock and roll album. Bruce je većinu glazbe snimio sam – rabio je ritam-mašinu i svirao gitaru, klavir, sintesajzer i bas. Na članove E Street Banda oslonio se minimalno, oni su nasnimili tek nekolicinu dionica. S izuzetkom naslovne pjesme, glazba na albumu 'Tunnel' sličila je glazbi s Nebraske – ugođaj je bio skroman, s odjecima countryja i folka i utjecajima Dela Shannona, Loua Christieja i Genea Pitneyja, koji su se osjećali na svim Springsteenovim albumima od 'Born to Run'.

Ovo nije bila iznenađujuća mješavina; do nje se lako moglo doći ako se spoje glazbeni stilovi u kojima se Springsteen već okušao. Tematika albuma bila je prijelomna, a pogotovo pogled na svijet. 'Tunnel of Love' kloni se širokih društvenih vizija prisutnih na prethodnim albumima; umjesto da pokušava naći Velike Odgovore na Velika Pitanja, album se bavi ljubavnim vezama. Perspektiva je uža i demistificirana: lik iz jedne od pjesama promatrao je autocestu i 'nije vidio ništa doli cestu', za razliku od uobičajene metafore slobode i oslobađanja. U većini pjesama osamljeničku vožnju i sanjarenje zamijenile su slike plesa, kolektivne aktivnosti. Također, ovo je jedini Springsteenov album koji se čini autobiografski.

'I Ain’t Got You'

Album počinje pjesmom za koju bi se moglo reći da ju je nadahnuo klasik čikaškog jump bluesa, 'I Ain’t Got You' Billyja Boya Arnolda (uz utjecaj zvuka bendova The Animals i The Yardbirds). No umjesto da je modernizira i uglanca, kao što je to inače radio s blues temama, Springsteen ju je ogolio i aranžirao uz usnu harmoniku, gitaru, glas i ručne udaraljke. Umjesto Arnoldova El Dorada, gostionice, trgovine s alkoholnim pićima, ormara punog odjeće i 'žena s lijeve strane, žena s desne strane, komada posvuda okolo', Springsteen za sebe kaže da su ga opsjeli dijamanti i zlato, kuće na obje obale, skupocjene umjetnine i 'stotine zgodnih žena koje navaljuju na vrata'.

Ovo je ismijavanje vizije vlastitog života, ali kakvim su ga vidjeli tabloidi (daleko od toga da sve to nije mogao imati, da je želio; i doista, imao je sjajne umjetnine i nekretnine). No u posljednjim stihovima Springsteenove verzije 'I Ain’t Got You' opisano je preobilje života kroz perspektivu koja nije mogla biti ničija nego njegova.

Nadomjestak za nedostatak ljubavi

Ostatak albuma 'Tunnel of Love' obilježio je Springsteenov pokušaj da nadomjesti nedostatak ljubavi. 'Tougher Than the Rest' i 'All That Heaven Will Allow' detaljno opisuju slijepu zaljubljenost; 'Spare Parts' i 'Cautious Man' govore o posljedicama izbjegavanja obveze, ali i o nemogućnosti života bez nje; 'Walk Like a Man' završava prvu stranu pokazujući Brucea koji se predao, uz emocionalni opis misli koje ga opsjedaju dok hoda prema oltaru.

Prvih šest pjesama s 'Tunnel of Love' drukčije su od svih ostalih pjesama koje je Bruce Springsteen ikada napisao… 'Walk Like a Man' prva je od mnogih Bruceovih pjesama o ocu, u kojoj izravno govori o iskustvu s Dougom Springsteenom, prva u kojoj se spominje velika uloga koju je njegova majka odigrala tijekom djetinjstva i prva, nakon godina obrađivanja tematike kroz konflikt, u kojoj priznaje da je život proveo pokušavajući slijediti očeve korake.

Ovo je jedina pjesma u kojoj je Springsteen otvoreno i izravno priznao čudnovatost vlastitog života. Napokon, u posljednjem stihu, u kojem se osjeća usamljenost, miri se sa svom ljutnjom, ogorčenošću i osjećajem izdaje: 'I’ll walk like a man… and I’ll keep on walkin’ – Hodat ću poput muškarca… I nastaviti hodati'…

Skok od vjenčanja do polupanih lončića

…Činilo se kao da se Springsteenovo poimanje bračnog života temeljilo na prvoj verziji pjesme 'Stolen Car' iz 1980, u kojoj odnos mladenaca krene nizbrdo već nakon prvog svadbenog poljupca. Nakon 'Walk Like a Man' pjesma 'Tunnel of Love' razbija koncept romantične ljubavi – one za kojom je Springsteen tragao tijekom cijele prve strane albuma. Tranzicija nije nagla; tranzicije nema. Postoji samo izravan skok od vjenčanja do polupanih lončića. Napetost traje tijekom cijele strane albuma, dok Springsteen niže pjesme koje potiho, ali uvjerljivo skidaju masku pravoj ljubavi i dobrim namjerama.

U 'Valentine’s Day' Springsteenova vizija bračne sreće postaje tako prekrasno zavodljiva da se na kraju čini kao da umire i vraća se u život s novom snagom. Priča je zaokružena dionicom na sintesajzeru koja odjekuje kao zvona koja najavljuju vjenčanje. 'Valentine’s Day' kao da je obavijena transparentom na kojem piše: 'Brak! Ovakav bi trebao biti!'