Upravo priča predstavlja najveći problem filma, jer se zapravo svodi na borbu između dva ljudska svemirska broda koja nije pretjerano zanimljiva. Interakcija i problemi sa vanzemaljskim rasama samo su natuknuti kao zanemarive činjenice i mnoge će gledatelje ostaviti 'gladnima' (upoznajemo Klingonce, ali se ubrzo posve izbacuju iz radnje). Takav nedostatak pretvara cjelokupni razvoj događaja u mješavinu političke i terorističke borbe bez 'vanzemaljske' intrige. Zanimljivo, početak filma potpuna je suprotnost jer pruža elemente istraživanja nepoznatog, što se na žalost više ne ponavlja u istoj mjeri. 'Prizemljeni' pristup možda ne bi bio problematičan da je većina akcijskih sekvenci zanimljivija, ali usprkos dobrim dosjetkama i Abramsovoj dinamičnoj režiji film djeluje 'rastegnuto'. Drugim riječima, teško je opravdati dva sata trajanja uz tako jednostavnu priču i nedostatak novih saznanja o likovima. Benedict Cumberbatch izvrstan je u ulozi negativca, ali se 'upečatljivost' njegova lika brzo gubi uz stalno vraćanje na teme prijateljstva Kirka i Spocka ili Kirkovih kapetanskih sposobnosti. Naravno, uvijek je dobro dodatno razvijati likove, ali 'U tami' konačno ne pruža više od prvoga filma kada su u pitanju karakteri i smanjivanje Cumberbatcheve prisutnosti je nedostatak.

'U tami' donekle djeluje kao duga najava zanimljivijeg trećeg nastavka jer gledatelj stalno očekuje nešto bolje, a onda film završi. Dobar dijalog, likove, glumce, režiju i tehničke aspekte svakako treba pohvaliti, ali to ne umanjuje činjenicu da nije niti približno zabavan film kao prvi. Teško je gledati završnicu gdje Kirk najavljuje petogodišnju ekspediciju u nepoznato i pri tome se ne zapitati 'zašto nam to nisu prikazali?'.