Biciklistička vožnja od Cavtata preko Čilipa prema krajnjem jugu Hrvatske kroz mala sela bilo je novo čarobno iskustvo na biciklu. Taman kada sam pomislio ima li što ljepše i što bi me još to moglo iznenaditi na biciklu. Sela izgledaju kao da su nestvarna, kao kamene kulise za neki film iz prošlosti. Sve izgleda netaknuto, čak i biljke, a stabla su prepuna jesenskih plodova. Brzo sam prošao Miočiće i provukao se kroz Čilipe po malim ulicama, da ne idem po glavnoj prometnici prema Grudi i Crnoj Gori. Nakon sela Popovići, Radovčići i Poljice stigao sam u Mikuliće.

Moj morski cilj je zapravo malo mjesto Molunat, za koje znam da je poznato po tome što je zadnje turističko naselje prije krajnje točke Hrvatske na Prevlaci, da ima puno pješčanih plaža te vrlo čisto more i svjež zrak. U to sam se već uvjerio kada sam stigao negdje na pola svog puta, u planinski dio Konavala. Vruće a zima, tako bi se moglo reći. Jug Hrvatske i Otrantska vrata, pa i Italija ovdje zvuče ludo ili još bolje izgledaju. A još bolje se osjećaju. More je plavo kao nigdje, a izgleda kao beskraj. Kada sam nakon dvadesetak kilometara pedaliranja došao na tristo metara iznad mora, imao sam što vidjeti - i valovi izgledaju drugačije, kao da su i oni već umorni. Duž obale pretvaraju se u bijelu pjenu koja para more.

Svakako računajte na to da ćete potrošiti puno vremena na slikanje i uživanje. Sami ili sa svojim bike društvom, kao ja. Cesta po kojoj se vozi je široka, a izgleda kao neka magistralna cesta s odličnim asfaltom. No ne brinite se, poslije Čilipa srest ćete samo lokalni autobus koji vozi dva puta dnevno. I možda koji auto. Idealno za ugodno bicikliranje po lijepoj asfaltnoj prometnici. S mogućnošću da uvijek zavirite u neko selo ili se nadvijete nad same stijene do kojih se brzo dođe makadamskim puteljcima, jedinstvenom prirodnom atrakcijom na Jadranu. Visina litica varira i izdižu se nad morem dvjesto do tristo metara, a uređena je i označena poučna staza koju možete obići.

Sve je spremno za spust do Molunata, a on se opušten razvukao na dvije obale koje dijeli mali poluotok. Iako posezona još traje, jedva da sam našao otvoreni kafić, a i dućan radi samo prijepodne. Zapravo, ovo je pravo carstvo za odmor i dušu. Sve puno samo tišine. Lokalni stanovnici, kojih ovdje nema puno, zaokupljeni su još preostalim rujanskim gostima i berbom grožđa koja je upravo počela. Navratio sam u vinariju kako bih pozdravio i nazdravio dobro vino, a i trebat će mi sada malo poticaja za penjanje natrag.

No kako se planiram vraćati drugim putem, ni sam nisam shvatio da imam kratki uspon. Negdje na samo stotinjak metara iznad mora je usjek kroz koji se doslovno samo uđe u Konavosko polje. Prije toga još pozdrav s morem, bar ovdje iznad Molunata. Desno se ide prema Vitaljini i Prevlaci. Lijevo prema Pločicama i Grudi. Prolazim ispod zadivljujućeg starog željezničkog nadvožnjaka starog vlaka Ćire, koji je nekada tutnjao od Dubrovnika prema Herceg Novom. Relativno brzo stižem do Grude, uz kratku vožnju po magistralnoj cesti, no i ovdje je promet rijedak. Ukupno sam napravio 35 kilometara. Slijedi ravna i lagana vožnja sada s posve druge strane, rekao bih po utrobi Konavala.

Odmor i ručak isplanirao sam u obližnjem poznatom restoranu Konavoski dvori u mjestu Ljuta, podno visoke planine Snježnice koja dijeli Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Uživanje na terasi restorana bit će samo takvo. Ovdje teče i mala rječica Ljuta te zadivljuje svojim vodopadima i kristalno čistom vodom. Uvijek vas usluže kao na dvoru, a iznova me zadivljuju narodne nošnje u kojima vas poslužuje osoblje. Hrana je vrlo dobra. Kada sam prvi put bio ovdje, jeo sam odrezak s preljevom od naranče. Ovaj put sam poslušao savjet i naručio pastrvu na žaru, njihov specijalitet. Nisam požalio.

Još me čeka dvadesetak kilometara do Cavtata. Na biciklu, ali slatkih, jer opet se vozim slabo prometnom malom cestom kojom se vraćam, ali po posve drugom dijelu Konavala. Tako ću zaobići aerodrom u Čilipima sa sjeverne strane i nakon vožnje od 45 minuta stižem u Zvekovicu iznad Cavtata. Treba oprezno prijeći vrlo prometnu cestu koja ide prema Dubrovniku. Idem ravno preko ceste i slijedi spuštanje tri kilometra do samog centra Cavtata. Opet na moru i u mirnoj uvali, gdje ćete sigurno na zasluženu kavu ili neki drugi napitak prema želji. Prošao je još jedan bike dan. Kada razmislim, bilo mi je izvrsno. Čak mi se činilo super lagano. Vjerojatno neki put sjajna priroda i doživljaji učine svoje. Podaci s GPS rute ne lažu. Ukupno 60 kilometara, ukupni uspon 800 metara. Vrijeme provedeno na putu sedam sati.