Jesen je idealna za bicikliranje, pogotovo ove godine; hladna jutra dobro dođu za zagrijavanje, a kasnije s prvim toplim zrakama sunca i temperaturama i do dvadesetak Celzijevih stupnjeva, svaki izlet, pa tako i ovaj na dva kotača, izgleda kao iz bajke. Pogotovo ako je to odlazak na neku novu, još neotkrivenu destinaciju ili bike odredište. Pedaliranje do Krašograda u općini Pisarovina bio je dobar mamac, naziv izleta dobro zvuči već sam po sebi ako zanemarimo nelagodu koju može izazvati prisjećanje na već zaboravljenu aferu istog imena. No avanturiste i izletnike to ipak ne brine, već doživljaj i ponuda. Ovo Pedaliranje pamtit ću po tome što sam skoro pao, a moju pažnju su zaveli, naime, jesenji vidici kupinečkog kraja, društvo i pokušaj komentiranja kako područje Grada Zagreba seže ovdje skoro i 25 kilometara od centra metropole. Tu, baš na granici sa Zagrebačkom županijom, povukao me pijesak uz cestu, no nekako sam se iščeprkao. Što će misliti moji bike partneri, prvo sam pomislio, da ne znam voziti bicikl? S iskusnim biciklistima Smucekima sreo sam se u Rakovu Potoku, jer sam po staroj karlovačkoj stigao iz Zagreba, a oni iz Samobora, Svete Nedelje i Zaprešića. Vesela bike družina koja redovito pedalira, planinari i tako uživa u kretanju, prije svega, po prekrasnoj zagrebačkoj okolici.

Ovog puta dio njih, predvođeni Nenadom, odabrali su Krašograd i osmislili lijepu kružnu turu. Iako smo vozili samo dio rute zajedno, lijepo smo se proveli na biciklu, u druženju, i svi smo na kraju dana imali lijepih prijeđenih 75 kilometara na svojim ciklokompjutorima. Tanja, Ana, već spomenuti Nenad od milja Medo, dva Dražena, Leon, Nikolina i Christian, današnji su bike tim. Nakon jutarnje magle i okrepe u Ašpergerima, izronili smo na prve brežuljke i odmah smo nagrađeni sunčevom toplinom i prekrasnim krajobrazom. Ovo je kraj iz kojeg potječe veliki dr. Vladko Maček, na što nas prisjeća i bista koja ponosno krasi naselje Bratinu.

Plavo nebo i zeleno smeđa polja više nisu iznimka i naš biciklistički dan pretvara se u pravu novu avanturu. Pa kaj je ovo, Slavonija? upitala je Ana vidjevši nepregledne ravnice koje se mogu vidjeti još samo na istoku naše zemlje. Ali evo ih ovdje, nadomak Zagreba, a i lijepo je vidjeti već izniklu jesensku pšenicu i repicu, te ostale kulture. Tu su i kombajni koji beru zaostali kukuruz, koji još nije pobran zbog velikih kiša u listopadu. Ali studeni će ove godine ostati zapamćen kao najsunčaniji na zagrebačkom području otkad se mjere temperature. Pa zašto to ne iskoristiti za boravak na otvorenom? Uživamo u našoj lijepoj i laganoj vožnjici i još uvijek živahno nastavljamo prema Krašogradu. Pisarovinski kraj osim ravnicom i brežuljcima, prošaran je i starim hrastovim šumama pa nas jedan takav niz visokih stabala hrasta dočekuje na ulazu u Krašograd.

Iznenadila me pozitivno infrastruktura i veličina prostora Krašograda iliti ekoparka. Ima potencijala, reklo bi se na prvu. No odmah sam primijetio i gomilu automobila parkiranih na prilaznoj cesti. Mi vješto ulazimo u ekopark i zaobilazimo povučenu traku i rampu, što baš i nije neka dobrodošlica. Jasno, iz Zagreba ovdje se može jedino stići autom, pa nije jasno zašto nije napravljen parkirališni prostor ako se htjelo izbjeći da se u sam park ulazi autom. Naravno, može se doći i biciklom, no ipak i za to treba malo i volje i odvažnosti, no teško će se na takav bike izlet odlučiti obitelj s manjom djecom. Da, većina gostiju doći će autom pa ako se već gradilo velebno izletište, trebalo je osmisliti gdje će ti isti gosti i parkirati vozila. Jedna od mnogobrojnih ponuda parka je i najam bicikla, što može biti vrlo zgodno jer prilike za rekreativnu vožnju ovdje ima mnogo, ceste i putevi nisu prometni, a sama okolica Krašograda je ravničarski kraj, lagan je za bike vožnju i nije zahtjevan.

Svakako simpatično djeluje vlakić koji može odvesti djecu, pa i njihove roditelje, na izlet. Iako se stalno provlače kroz park reklame Kraševih proizvoda, na primjer jedan od apartmana zove se Slatka tajna, ma odmah poželite doživjeti takvo što (ili boraviti u kući Bajadera), teško ćete ih kušati jer se Kraševi proizvodi nigdje ne mogu kupiti. Naravno, na žalost najmlađih i odraslih sladokusaca.
No ovdje tvrtka Kraš ima drugu misiju: kako sami opisuju, cilj im je pridonijeti održivom razvoju i ekologiji. Šireći ideju o proizvodnji i poslovanju na ekološki prihvatljiv način, Kraš je izgradio vlastiti ekopark,  što je ujedno i prvi značajniji iskorak iz primarnog biznisa proizvodnje slatkiša. Svi objekti na posjedu i pripadajući sadržaji pričaju ekopriču, od drvenih kućica čiji su apartmanski kapaciteti planirani za smještaj stotinjak osoba, restorana s originalnom ponudom specijaliteta do farme krava koja omogućava bavljenje ekološkim stočarstvom. U svakom slučaju, sve hvale vrijedno, nadodao bih misiji.

No kao što sam spomenuo, iako je park dojmljiv, možda sve malo izgleda previše urbano i napravljeno kao po špagi, ali ipak zbog ambijenta i zgodnih kućica, jezera, pa i male crkvice na brdašcu, bazena, restorana s vrlo lijepom terasom, cijela priča Krašograda sigurno će zaživjeti. Posebno jer ovaj kraj općine Pisarovine nudi mnoge mogućnosti. A ovakav objekt s izletničkom, gastro i smještajnom ponudom, upravo nedostaje. I dok su neki biciklisti napisali na svojim fejs profilima da im baš klopa u restoranu nije prijala, juha i palačinke su nam bili ok. Ipak, boravak u Krašogradu bio je neponovljiv doživljaj, lijepo smo se družili i proveli.

Inače biciklisti jako vole ovo područje zbog bezbrojnih kružnih ruta od Zagreba. Tu je blizu rijeka Kupa, veliki ribnjaci, izvor popularne mineralne vode Jamnica, Vukomeričke gorice, zavičajni muzej u Donjoj Kupčini, mnoga idilična naselja i gotovo netaknuta priroda. Mi smo nakon fotkanja uz jezero morali krenuti lagano natrag prema svojim polazištima. Svaki u svojoj bike boji i stilu, baš lijepo izgledamo stapajući se s jesenskim bojama i nepreglednim poljima. A i dio Smuceka je u svojim karakterističnim žutim majicama koje nadopunjuju naš bike lifestyle, a i dobro dođu u prometu jer se žarka žuta bolje uočava, što nam je na glavnim i prometnijim cestama pri povratku i bilo od koristi. Tanja i Ana, primjetio sam imale su puno reflektirajuće opreme na sebi, što nije loše, svjetleću traku zaista nije problem staviti na noge. Za povratak izabrali smo rutu preko Donje Zdenčine i prema Galgovu, s obzirom na to da je većini biciklista cilj bio Samobor.

Ja sam svoje bicikliranje završio u obližnjem Jastrebarskom. Iz Zagreba se obično dolazi preko Brezovice i Kupinečkog Kraljevca ili, na primjer, kao ja Starom karlovačkom do Rakova potoka, a potom lijevo preko Horvata i Ašpergera dalje prema općini Pisarovina. Zagrepčani za povratak imaju niz tzv. kružnih ruta, i to preko Jamnice Pisarovinske i Odranskog Obreža ili Lukavca natrag u Zagreb. Oni koji su u boljoj kondiciji idu uz Kupu i preko Lijevog Sredičkog prema Lukinić brdu ili čak sve do Pokupskog, pa prema Kravarskom i Zagrebu.Više informacija o bicikliranju po Zagrebačkoj županiji i biciklizmu na www.ekopark-kras.hr, www.tzzz.hr i www.keindl-sport.hr