Pogled na Kvarnerski zaljev i veliko morsko plavetnilo najljepši je s obronaka Učke. Naš bloger otpedalirao je bajkovito i pomalo zahtjevno putovanje od Matulja, preko Bregi, Veprinca, Lovranske Drage i Dobreća podno Učke te turističkih meka Lovrana i Mošćeničke Drage, gdje su ljeto i turistička sezona u punom zamahu
Bike vikend iz snova počeo sam susretom s biciklistom Valterom Dessardom iz Matulja, a on mi je predložio rutu koja bi bila najprikladnija za vožnju tako da sam što više u bregima, a tako se zove i prvo selo (Bregi, op.a.) kroz koje ću proći prema Veprincu. Kako sam htio izbjeći vožnju po Jadranskoj magistrali, ovo je bila jedna od opcija. Iako sam bio na odličnom e-biciklu, bogme sam se dobro pomučio do Veprinca.
vezane vijesti
Uspon i nije toliko težak, ali je konstantan i neumoljiv. Malo je i sparina bila protivnik, kao i rosa zbog vlage koja se stvori u trenu, što baš i nisam još doživio. Ali imao sam vrijeme bez kiše, pa kada vjetar zapuhne, odmah je bilo lakše i vidljivost je ponovno bila odlična, a Kvarner je izgledao baš kao ocean. Sve se odande vidi - Rijeka, Grobničke Alpe, Tuhobić i Velebit. Krk, Cres i Lošinj su kao na dlanu. A doslovno ispod mene Opatija, Ičići, Ika, Lovran…
Srednjovjekovni gradić Veprinac je točno 519 metara nad morem, znači dignuo sam se već više od tristo metara. Trajalo je kao cijelu vječnost. Sva sreća da je bilo toliko toga lijepog u Veprincu, od Gradskih vrata do vidikovca Brituh, s kojeg se panorama zaljeva najbolje vidi. Tu su kameni stol i ostaci toša, iliti kamenih kotača, na kojima se nekada proizvodilo maslinovo ulje. Inače, iz Veprinca do vrha Učke ili bar blizu njega ima oko šest kilometara. Kažu da kanjoni i drage sprečavaju poveznice, da dalje nastavim prema Lignju i Lovranskoj Dragi, tako da ću malo do mora, protiv čega nemam ništa.
Vrijeme je postalo pravo ljetno, a ja sam krenuo prema moru, čime sam malo odagnao misli i vožnju koja mi nije baš najbolje sjela. Nama biciklistima uvijek nešto smeta, ali čovjek se privikne na kraju i na okolinu i klimu i visinu. Valjda će mi sada pasati, spuštam se do samog mora u Ičiće, odakle nakon pića i odmora idem kratko po magistrali do Ike i ponovno po padinama Učke. Uspon je 15 posto, no, srećom, nije stalno. S obzirom na to da imam e-bike, ne trebam baš stalno kukati jer mi je penjanje neusporedivo lakše nego s običnim bajkom. Znaju još reći biciklisti - krepaš dok se ne popneš.
Do Oprića je bilo malo zahtjevno, na momente 15 - 20 posto, ali dalje prema Lignju ide, već se nakupilo i 20 prijeđenih kilometara, pa čak i više. Dojmovi su ipak lijepi, svaki metar vrijedi, a uvijek nešto novo treba vidjeti ili čuti. Već se vide i obrisi karakterističnog vrha Učke, antenskog stupa i bijele kupole, dok se vrh Vojak s kulom još skriva. Inače, Učka je na nadmorskoj visini od 1400 metara nad morem. Relativno je visoko i za bicikliste, pa i planinare. Dok cestovni biciklisti idu po tzv. staroj cesti koja ide preko Učke i tako dolaze do vrha, ostali vozači s mtb biciklima ili oni željni off road vožnje imaju na raspolaganju puno šumskih puteva, vatrogasnih cesta i singl trailova kojima se može doći do vrha ili približiti glavnoj cesti, pa po njoj nastaviti do Učke. Jedna od staza vodi i preko Lovranske Drage, uz selo Dobreć prema Maloj Učki, preko koje se onda dolazi do vrha.
U Lovranskoj Dragi sreo sam i dva biciklista – Josipa iz Zagreba, kojemu je ovo bio odličan trening po Kvarnerskoj rivijeri, i također Zagrepčanina Davora Bračuna, poznatijeg među bike publikom po nadimku Ždral Mali, a on ovaj kraj poznaje kao svoj. I bit će mi dalje odličan vodič i partner u vožnji. Kako smo se svi sreli ispred kultnog hotela i restorana Draga di Lovrana, nismo mogli ne spomenuti i cara Franju Josipa koji je volio ondje zalaziti. Kako i ne bi...
Pogled na zaljev je fascinantan, plaža u Medveji čini se kao na dlanu, a masiv Učke djeluje zadivljujuće sa svojim grebenima, stijenama i strmim šumskim prostranstvima. Takva je bila i vožnja po makadamima podno Učke, čije ću 'osvajanje' ostaviti za neki drugi put. Ovaj put guštalo se po predjelima podno nje, na nadmorskoj visini od oko 700 metara. I nije bilo ništa manje interesantno jer divan krajolik, mirisi i poseban morsko-planinski zrak obilježili su ovo brdsko putovanje, pa i novo iskustvo te upoznavanje Kvarnera i Učke s bajka.
U Dobreću, preko kojeg se spuštamo prema Lovranu, održava se i poznata tradicionalna manifestacija Marunada, na kojoj se mogu vidjeti i kušati mnoge delicije od kestena, kojih ovdje očito ima puno.
Sezona kupanja već je počela, temperatura mora je oko 23 stupnja Celzija, tako da se nakon pedaliranja po Učkoj možete zavući u neku od pješčanih plaža od Ičića do Mošćeničke Drage. Kamo god krenete u brda, napravit ćete dvadesetak kilometara ili više, za što treba malo odvažnosti, ali i s prosječnom snagom rekreativca možete se uspeti petstotinjak metara iznad razine mora i napraviti neki krug te se sigurno vratiti na polazište. Jer stalno ćete biti uz naselja, označene ceste i poznat kraj - stalno se vide more i mjesta koja znate. Oni koji žele više ući će u šumu i voziti po isto označenim, ali težim šumskim cestama ili stazama Učke. U svakom slučaju, bajk izlet u Kvarnerskom zaljevu donosi zanimljivo i živopisno putovanje.
