Kako nam je bilo na biciklijadi Imota Bike&Wine u Imotskom? Krenuli smo od Zelene katedrale u Donjem Prološcu, što je već samo po sebi bilo mistično mjesto za start, a kada se tome pridodaju dvjestotinjak veselih biciklista, predivno vrijeme i pitoma rijeka Vrlika, sve je upućivalo na još jedno predivno iskustvo i bike doživljaj. A obećava i tema bike toura, obilazak vinarija i vinograda po cijeloj Imotskoj krajini, uz četrdesetak kilometara pedaliranja
Kada dođete u Imotski prvi put, kao ja, sve predrasude o kraju u koji upravo stižete možete ostaviti kod kuće. Zato je najbolje doći, vidjeti, osjetiti, okusiti, ali i razumjeti i shvatiti Imoćane i Imotski. Ovaj dalmatinski grad i Dalmatinci osvajaju na prvu. Ako ikamo želim ponovno doći, onda je to Imotski.
Zašto, najjednostavnije je provjeriti na licu mjesta i sve će biti odmah jasno. Nakon jutarnje kave, koju ćete usput rečeno platiti 1,5 eura ispod spomenika Tinu Ujeviću, napravite još nekoliko koraka i, kao pravi Imoćani, koji to rade svaki dan, odite do Modrog jezera i provjerite njegovu boju i vodostaj onako bar od oka, jer ono znači sve ljudima ondje, a bogme i turistima i gostima koji dolaze vidjeti ljepote i vrijednosti Imotskog.
vezane vijesti
Modro jezero nije jednostavno opisati, ponor je stravičan, kupači doslovno izgledaju kao čovječe ribice, a ptice koje plutaju na jezeru kao bijele točkice. No kada je vodostaj ljeti nizak, kako ne bi zagađivale jezero, ptice potjeraju dva sokola dežurna na njemu, nešto kao ptičji HGSS. Oko Imotskog je još jedanaest jezera, i Crveno, Zeleno, Lokvičičko, Knezovića jezero i dr. Stotinjak tisuća gostiju posjeti ih samo u glavnoj sezoni, a u Imotskom se nalazi 600 kuća za odmor, uz apartmane, tri hotela i dva kampa.
Najbolje ga je upoznati s bicikla, pa se prigodna biciklijada pokazala kao super prilika za to - proći i vidjeti što više te naučiti nešto o kraju s turbulentnom prošlošću, a bome i ljudima. I bolje upoznati te dobre ljude. Ondje je normalno da vas pozdrave na ulici, pitaju kako ste, nije im teško reći 'dobro nam došli', pa se čovjek odmah bolje osjeća.
Već sam se prvi dan navikao da mi čovjek kod Zelene katedrale iz čista mira kaže: 'Vidite vi ovu ljepotu, mir, lipo vrime, savršeno je, zar ne?' Ona ima samo obrube, zapravo to je otvorena katedrala. Zelena se zove valjda zove jer je oko nje sve zeleno, kao uostalom i cijeli taj kraj. Krša i najmanje ima jer je ondje puno vode, pa nije ni čudo da je sve puno poljoprivrednih kultura, vinograda i sl.
Lokalni ljubitelji biciklizma, kojih je u Imotskom sve više, okupili su se oko ideje kretanja na biciklu i boljeg upoznavanja svog kraja. Naprimjer, samo turističko područje Imota veće je od Međimurja. Blizu su i Biokovo, Dinara, sinjski kraj, Makarska rivijera, a i susjedna Bosna i Hercegovina. Znači, tu je pregršt ideja za biciklističke vožnje, i kraće i one dulje. Ovaj put okružili smo šire područje Imotskog. Bili smo u Vinariji Grabovac, gdje smo pili fine i osvježavajuće rose šampanjce, a oni su nas baš probudili na suncu koje je zapeklo iako smo prešli tek pokoji kilometar. Društvo su mi pravila prva bike lica Imotskog, Mario Milas i Marijo Jukić, a oni se sa svojom ekipom brinu o svemu i svima, da nam bude dobro i da uživamo.
Zapravo obožavam biciklijade, naravno one koje su dobro organizirane, jer se ni o čemu ne moram brinuti, moje je samo da vozim. Tako da mogu gledati, opustiti se i biti pravi zaljubljenik u prirodu i vožnju na dva kotača. 'Da, upravo tako', kaže Milas, 'mi smo entuzijasti i volimo te povijesne i prirodne znamenitosti. I to nastojimo i ovom prilikom pokazati drugima, naravno uz kušanje naših vina i proizvoda na OPG-ovima. Volimo istraživati, a ovo nam je šesta biciklijada i još niti jednom nismo išli istim putem. Tako da smo uvijek zanimljivi i privlačni i svi kod nas uvijek mogu doživjeti nešto novo', kaže Milas. Inače, na biciklijadi se u četiri, pet sati prijeđe puno točki za okrepu. Bili smo tako i u vinarijana Katich i Jerković, a kod Modrog jezera i novouređenog caffea Kolajna kušali smo vina Sočo i Đuzel. Bili smo i kod Šimonovića i na OPG-u Buljan.
Prošli smo i kroz samo središte Imotskog, a to je ujedno bila jedna dionica u kojoj se treba uspeti. Imali smo i najmlađu sudionicu, jednogodišnju Saru Luburić iz Ljubuškog, koju je vozio na bajku tata Mirko uz pratnju mame Adrijane. Najvažnije je da su svi uspjeli prijeći put i sretno doći na cilj, na početnu poziciju, gdje smo u sjajnom ambijentu jeli odličnu pašticadu koju nam je pripremio Catering Dragun i uživali u druženju na ruti, naravno uz vina o kojima smo nešto više čuli od svojih domaćina pri posjetu vinarijama.
Na biciklijadi je bio i Luka Kolovrat iz TZ-a Imota te ističe reljefne osobine svog kraja, iako smo najviše vozili kroz polja, jer to je i vrlo brdovit kraj. 'Kako bismo upoznali goste s našim znamenitostima, za to nam se najbolje činio razvoj outdoor turizma, u što spada i cikloturizam. No imamo i druge oblike kretanja, od Camina kao hodočasničke staze, jer smo na budućoj trasi koja će povezivati Dubrovnik, Međugorje, Imotsku krajinu i Sinj. Imamo i geološke staze, ovdje dolaze i oni željni ronjenja i speleolozi, a spuštamo se i do jezera kojima se ne može drugačije prići, poput Crvenog jezera, dok do Modrog možete sići pješačkom stazom. Biciklijada pokazuje gostima što možemo, što nudimo i da vide mogućnosti boravka ovdje - što obići, gdje se zadržati, kuda ići i sl. Zapravo je ideja povezati bike staze, naše vinare, na koje smo ponosni, i biciklizam kao popularni turistički proizvod, a ovaj kraj kao destinaciju vinara i cikloturizma', kaže Kolovrat.
Biciklijada Imota Bike&Wine lijepa je priča koja spaja tradiciju i moderne vrijednosti, fensi bicikle, pa i sve brojnije bicikliste na električnim modelima. Kako je palo dosta kiše, ovaj put se izbjegavao makadam, pa smo bili više na asfaltu, tako da je bilo puno cestovnih i treking bicikala, ali i onih za off road i mtb vožnju. Uz puno šarenih bike odijela i 'stajlinga'. Ili je lako biti lijep na savršenoj biciklijadi. Uz puno prefinih vina i pašticadu, koju će biti teško nadmašiti, možda su janjci - koje smo gledali tako da su nam oči ispale kako se vrte na ražnju uz cestu - ideja za neku od narednih gastro imotskih bike iznenađenja.
Ostao sam u Imotskom dan dulje pa sam probao i mušmule iz vrta Marija Jukića. Najbolje voće koja sam ikad probao. A ljubazni Mario me nakon jutarnje domaće travarice poveo na izlet, tako da sam bio i do Zelenog jezera i sela Ričice, odakle je rodom Mate Parlov, na samoj granici s BiH. Prošli smo kanjon Badnjevice, a trešanja i višanja najeo sam se za cijeli život. Bio sam i u Prološkom blatu, obišao puno skrivenih jezera i čuo mnogo imotskih tajni. Jedna od njih je priča o tome da je nekoliko bačava vode iz Modrog jezera odneseno na bečki dvor caru Franji Josipu jer legenda kaže da je voda iz jezera - muška voda. Kada je na jednom proputovanju ondje bio i sam car, napravljena mu je posebna torta u obliku krune. Ta imotska torta je osobita jer se dugo peče, kao kruh, slično i izgleda, a od tada se naravno radi s krunom. Kao rijetko gdje, iz Imotskog sam otišao teška srca, ali povoda i razloga za ponovni posjet sigurno imam puno.
