Svi čekamo otvorenje nove zagrebačke žičare. Osim planinara i izletnika, vesele joj se biciklisti, posebno downhill vozači. Oni sada koriste autobus za prijevoz bicikala do Sljemena jer jednostavno obožavaju spust niz Medvednicu, a ne žele gubiti vrijeme na penjanje. Drugi će koristiti gondolu jer će im više vremena i snage ostati za turu po Medvednici ili primjerice izlet u Zagorju. Neki će kreirati turu s međupostajom Brestovac...

Na donjoj postaji predviđeni su i praonica za bicikle i parking. Tamo će također biti sportska trgovina i ugostiteljski sadržaji. Sada, kada je sve gotovo, čini se i vrlo funkcionalno, a ima i dovoljno prostora dođete li javnim prijevozom, autom ili, kao ja, biciklom.

Iako sam dobro naćulio uši, čini mi se, kao i nekim stanarima, da je buka sada manja. Isprva sam mislio da buči dodir kabine i donje postaje, no zvuk koji se čuje zapravo stvara uže žičare u hodu. On je već tiši nego prije, a iz gradskog ureda za prostorno uređenje kažu da će nakon 1000 radnih sata žičare i podešavanja biti još tiši. Kako god, također sam zamijetio da zvuk povremeno i nestaje, a sve očito ovisi o vremenskim prilikama i dosta žustrom javnom prometu oko žičare.

Mnogi pitaju kolika će biti cijena prijevoza bicikla žičarom do Sljemena. Još ništa nije poznato, no moguće je da se prijevoz bicikala neće posebno naplaćivati, kao ni transport skija i snowboarda. Zimski rekviziti stavljat će se u posebne odjeljke izvan gondole dok se s biciklima ulazi u nju.

Idemo biciklom na tu prvu vožnju žičarom. U donjoj postaji je pregršt prostora pa će kretanje bajkom biti lako. Gondola koja u polukrugu ide puževim korakom pruža mogućnost da komotno uđete s bajkom i imate dovoljno vremena da ga naslonite na klupu i sjednete na drugu stranu kabine. Ako više biciklista želi ići zajedno, klupa se može se podići pa u kabinu stanu tri bicikla i toliko isto vozača. Gondole su zaista velike i komotne, pa će biti mjesta i za ruksake. Čak se ne ljuljaju ni kada ustanete ili napravite nekoliko koraka. Jedino što mi je odmah bilo vruće, vjerojatno malo i od uzbuđenja. Na vratima su mali prozori, ali samo s manjim rupicama dovoljnim da struji zrak. Onda sam uočio bočne prozore zbog kojih je 20-minutna vožnja do Sljemena puno ugodnija.

Vožnja mi je brzo prošla, možda zbog lijepe panorame i tišine koja vlada. Jedino što se čuje u vožnji cvrkut je ptica i osjeća se dah prirode. Kako je sada sve žarkozeleno, boje su nestvarne i kada pogledate oko sebe kroz staklenu kabinu, imate dojam da ste na nebeskoj sljemenskoj šetnici. A prozori ostavljaju dojam kao da sve to nije stvarno, nego se emitira na zaslonu nekog velikog reklamnog ekrana. Panoramski ugođaj samo takav... Mnogi koji dolaze na Sljeme vidjet će tako iz ptičje perspektive staze kojima idu planinari i biciklisti i ceste kojima prolaze automobili. Sasvim nova vizura grada i Sljemena. Uopće ne sumnjam da će žičara imati svoje fanove, a dolaskom starog normalnog i svi turisti koji dođu u Zagreb poželjet će njome doći do Sljemena ili voziti se biciklom bar u jednom smjeru. Zašto ne?

Međustanica Brestovac, iako blizu vrha, zamišljena je tako da rastereti gornju postaju. A neki kojima je uspon pješke ili bajkom previše moći će ga nastaviti od Brestovca ili krenuti prema nekom drugom planinarskom domu ili stazi. Iako sam mislio da se na tzv. skretnoj stanici i međupostaji gubi dosta vremena, to je zanemarivo. Kabina lagano vozi i imate dovoljno vremena za izlazak ili ulazak. Tako je i na kraju, na 1030 metara nadmorske visine - opet u polukrugu žičara puzi i ima dovoljno vremena za neometan izlazak. Sve je nivelirano tako da nigdje nema neravnina ili stepenica, što svima, a posebno biciklistima, olakšava putovanje.

Kada izađete, ne vjerujete da ste, eto, samo tako stigli gore. Inače se napatite kako god išli na Sljeme; pješke, bajkom, automobilom ili busom. Ipak, neki rekreativci već su mi otkrili da će žičaru obavezno koristiti za silazak sa Sljemena. Biciklisti će vjerojatno podjednako ići u oba smjera, a izletnici će jednostavno i lako moći do Sljemena.

I ja sam iskoristio ovu priliku da se vozim više po hrptovima i otkrijem neke nove putove. Posebno me iznenadila zagorska strana, na kojoj sam se dosad malo vozio. Bezbroj livada i kombinacija, cesta, makadama i staza...

Na kraju hvala Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet te gradskoj službi za informiranje jer su svojom susretljivošću omogućili vožnju novom žičarom na Sljemenu.