Treba li netko malo mira i tišine, a da ne putuje predaleko kada su nam turističke ceste zakrčene, neka skokne do Dugog Sela, autom, vlakom ili biciklom, kako god - brzo ste tamo. Percepcija mi je bila pogrešna, tko bi, naime, očekivao toliko vrijednosti u tom urbanom gradiću kroz koji proletimo kad moramo. Zato sam i odlučio obići zagrebačku okolicu koja puno toga nudi i sve to malo istražiti. Baš sam mislio - skoknut ću samo, blizu je sve, spojeno skoro sa Zagrebom preko Sesveta, iako je bilo i privlačnijih opcija. Dugo Selo demantiralo me baš u svemu od prve do zadnje misli.

Kako me uhvatio toplinski val baš u Dugom Selu, problem je bio gdje se osvježiti. Gradski perivoj sa stoljetnim stablima bio je kao klima-uređaj na otvorenom, nešto kao obnovljiva i održiva energija. Trend pozitive nastavio se redom dalje. Uvijek volim krenuti od težeg prema lakšem, pa sam odlučio prvo se popeti na taj Martin breg, za koji sam čuo da postoji, ali evo me tek sada. Nije bilo ni tako daleko, pa ni teško. No nisam baš očekivao da će me odjednom dočekati neobična i prastara crkva iz 13. stoljeća. Malo me sunce smotalo i prošao sam pokraj kipa sv. Martina ne primijetivši ga, očaran ovim čudesnim krovom Dugog Sela. Trebao sam doći ovdje da shvatim da sam stigao u 'zemlju sv. Martina', na što su ovdje jako ponosni. Radi se darovnici kralja Andrije II, kojom je vitezovima templarima darovao ovdašnju zemlju. Kula je zapravo dio crkve koja je nazvana po biskupu sv. Martinu.

Moja sljedeća odrednica bili su ribnjak i jezero Ciglana. Uz puno riba, ovdje obitava puno ptica, a ima i dabrova. Labudovi plove kao mali i umorni parobrodi te plijene pažnju namjernika. Zaista ovdje čovjek poželi napraviti dobar piknik i baciti udicu. Super je što se može kružnom stazom obići ove vodene tajne. Do Martina i natrag, pa do nizinskog dijela, prošao sam petnaestak kilometara. Kako sam već bacio oko na Draškovićev perivoj, požurio sam ponovno natrag u centar Dugog Sela. Možda kod kule ili zdenca sretnem groficu Drašković koja se zna prošetati svojim parkom. Možda joj je ovaj put bilo prevruće.

A ja imam još jedan razlog da navratim u Dugo Selo, pa do okolice nisam ni stigao. Puno je još plemićkih priča iz povijesti ovog kraja, a dio njih vezan je i za obližnju Božjakovinu. Ovoga puta uglavnom sam kružio oko grada. Nisam mogao da ne odem na bike poligon, popularni pumptrack koji privlači mlađe bicikliste, ali i sve one željne malo vratolomije. Poligon se nalazi u Školskoj ulici pokraj srednje škole i uvijek je dostupan, vrlo funkcionalan i pregledan.

Veseli me to što sam čuo da će se značajno unaprijediti u sada već velikom selu, tj. gradu biciklistički i pješački promet izgradnjom novih staza. Okolicom se uvijek lakše kretati jer uvijek se nađu manje prometne i šumske ceste, kojih, čini mi se, ovdje ima puno. No i onih koje idu po brdskom dijelu Dugog Sela. Na kraju sam se za Zagreb zaputio kroz vinograde i kleti da izbjegnem glavne ceste. Preko Prozorja i Cerja spustio sam se prema Sesvetama i Zagrebu. Da ću baš naići na konobu, nisam očekivao, iznenađenjima nema kraja. Konoba Franteo, stvarno piše, a i nisam požalio što sam stao na malo lagane hrane i riblje spize. Lakše sam se na četrdesetak stupnjeva Celzija vratio kući prešavši isto toliko kilometara.