Nikada nemojte imati predožbe, a još manje predviđati nešto. Još sam se jednim uvjerio u to. Znao sam da idem u planinsko područje i ono je uvijek zanimljivo, no pomislio sam na malo prirode i čistog zraka, dobrih fotki i malo bicikliranja oko Saborskog, napravim krug oko mjesta, ako bude i to. I Amen. No, prevario sam se totalno. Ne volim uspoređivati, ali Saborsko može biti i biti će naš Bad Kleinkirchheim i destinacija gdje će svi htjeti doći. U potrazi za toliko potrebnim mirom i tišinom, ali i s velikim mogućnostima za aktivan odmor i rekreaciju.

Ovdje je toga ima i previše. A gdje je zapravo Saborsko? Relativno je blizu Ogulina, na rubu Like, kraj Nacionalnog parka Plitvička jezera, na nadmorskoj visini od skoro 900 metara. Pripada turističkom području Plitvičke doline koje seže od Rakovice, pa evo sve do mističnog kraja, koje izgleda kao zelena oaza, prepuna vrela i izvora, skrivenih mjesta, pećina i rijeka, pa i jezera, ovdje je i jedina Hrvatska prašuma, nestvarna Čorkova uvala koja je i dio Nacionalnog parka Plitvička jezera. Cijelo područje je pod posebnom paskom jer to je kraj gdje nije bilo gospodarenja, zapravo je sve onako kako je već stotinama godina. Toliko su stare i jele koje su visoke preko 60 metara. Zadivit će svakog namjernika. Poseban obol uvali tj. velikoj livadi pruža lugarnica koja je izgrađena još 1954. godine i također zaštićeno kulturno dobro, a projektirao ju je poznati hrvatski arhitekt Ivan Vitić.

Može li me nešto još iznenaditi, nakon ovog dragulja Saborskog? Može, zapravo čini se da još nisam ni počeo s obilaskom i otkrivanjem. Planinska dolina Saborskog impozantna je i duga, skoro kao i naselje. Pružatelja usluge smještaja ima 19 sa stotinjak kreveta, tako da se ovdje može boraviti, a taman kad sam pomislio da ovdje za početak bi dobro došao kamp ili neto slično. Naišao sam na gotovo završen objekt, koji će biti spreman za iduću godinu, gdje će za početak biti mjesta za oko pedesetak parcela za kampere, tu su i pripadajući objekti. U naredom razdoblju planiraju proširiti ponudu mobilnim kućicama, skijalištem i restoranom koji je ipak prijeko potreban za sve vrste turizma, pa i cikloturizma koji ima ovdje potencijal kao rijetko gdje. Naime, puno je cesta i puteva za laganu treking vožnju te šumskih makadama za obilazak brda i vrhova. Jedno takvo je Alan koje krasi križ sa župne crkve koji je tamo postavljen. Pogled koji puca na cijeli kraj je jedinstven, i snaga Saborskog s tog mjesta se najbolje vidi. Ovo je i omiljeno planinarsko ishodište, a i križni put.

Uočit ćete i bijelu kamenu crkvu Blažene djevice Marije iz 1726. godine do koje vodi niz cestica, pa i ona za Alan. Planinarska staza 'Izvor voda', odlična je vodilja i biciklistima. Saborsko vrvi od vode, izvora i rijeka. Naravno glavna je Jesenica od milja Zelenka jer je oko nje sve zeleno, naravno od nje. Zapravo tu je sve zeleno, čak i nebo. Kako i ne bi bilo jer za Zelenku suša ili toplotni val ništa ne znači. Dapače još jače žubori, teče i svjetli. Tako da u Saborskom vode sa sobom možete uzeti, ali nije potrebna. Jesenica je pitka i čista kao suza.

Malo vrelo Jesenice je bila prva odredišna točka, a do samog izvora se ide preko drvenog mosta, te uz pet minuta pješačenja po obilježenoj stazi. Bicikle možete ostaviti kod Lovačkog doma i nastaviti dalje preko mosta. Tu je i mala brana koju svakako obiđite. Izmaglica u sred bijela dana, kao da je zora, Zelenka valja da šalje svoj smiješak i želi dobrodošlicu. Svakako obiđite i malo se uspnite do stijene i pećine iznad vrela. Tu je 'lice Isusovo' koje je nedavno uočeno u obrisu stijene i atrakcija je samo takva. Pri povratku je i označen put do velikog vrela Jesenice, koji se također može obići pješice.

Selo Kuselj izgleda kao da je u Alpama i na putu je prema zavojitom putu koji ide rubom Nacionalnog parka prema području rijeke Korane i Selištu Drežničkom na cesti D1 iliti staroj Ličkoj magistrali. To je i jedan od prilaza Saborskom uz već spomenuti dalji iz Ogulina. A baš na putu prema Ogulinu, poslije Ličke Jesenice je jezero Blata, koje je vrlo veliko i impresivno, kada ga ima. Sada je kao prazna ogromna vrtača, a kako je jezero ponornica s prvim danim jeseni opet će biti tu.. Saborsko ima i svoju Danicu, ljupku mještanku i mladu turističku djelatnicu - ako što trebate, samo recite da vas je poslala Danica koja otvara sva vrata. Ona živi za svoj kraj punim plućima i uživa u svakom pokretu Zelenke, sve zna o Saborskom i uživa i živi za turistički razvoj. Vjerojatno vozi i bicikl, no u to ću se možda uvjeriti pri idućem posjetu. Ono što si ne mogu ni zamisliti kako je ovdje u jesen, a zimi još manje. Živim za taj dan kada ću doći u Saborsko opet, a posebno po vozeći se uz hrpe snijega gledajući te jele i uvale i vode. Već ih vidim, kao i neku novu skrivenu tajnu Saborskog.