Zagorje polako otkriva svoje tajne i čari turistima na dva kotača. Ne znaš je li ljepše na livadi i terasi hotela Kaj ili na prvim brežuljcima koji ovih dana izgledaju kao iz priče ili legende. Sve je zeleno i u dodiru s plavim nebom samo dozrelo crveno grožđe izgleda drugačije. Čak su i buče više zelene nego žute. No, iako bučnici svaka čast, htio sam probati zagorski burger, za koji se već daleko čuje i govori da je domaći fast food spravljen po domaćoj, zagorskoj recepturi. Nakon puno truda i kušanja stvoren je u hotelskom restoranu zgodnog naziva Akademija. Pecivo se također peče ovdje, namirnice su iz hotelskog vrta ili susjednih OPG-a, kao i juneće meso koje je također s ovdašnjih farmi. Nije ni čudo da nam je jedan gost priznao da je iz Zagreba potegnuo kako bi došao na burger – rekla nam je direktorica hotela Martina Kovačić.

I kako sada da ne kušam burger, a baš sam mislio malo više voziti bicikl, a manje jesti. No, na kraju je i burger bio dodatan lajtmotiv za bike uspone kojih ovdje ima napretek. I za skidanje kalorija. O tome se besprijekorno brinuo moj pametni sat, tj. sportska narukvica Gear Fit2. Na zaslonu je sve pisalo: potrošeno 3213 kal., očito sat nije vidio burger ili jest, ne bih se kladio. Od te silne tehnologije više se ne smijem ni malo zaustaviti, odmah se ispisuje, ide lagano... Jest, i uz breg išlo je lagano, ali u Hrašćinu i na Vinski vrh nije baš bilo lagano doći biciklom. Ali je vrijedilo svakog promila, i vinskog i svakog drugog. Ne vjeruje mi, uz sladak osmijeh, direktorica Kovačić da sam se uspeo na Vinski vrh, na bajku. Ali je zato jako veseli dolazak biciklista u ovaj kraj. Naime, sve ih je više. Moji prijatelji, biciklisti Labudovi iz Siska pretekli su me, pohodili su Mariju Bistricu već prije blagdana Gospe, naravno na biciklima i prešli više od dvjesto i pedeset kilometara.

Cikloturizam se ovdje prepoznaje i u tom smislu sam se i odlučio za dolazak baš u ovaj kraj i veliko srce Zagorja. Vjerski biciklizam vrlo je popularan, na primjer, u Portugalu, zašto ne bi bio i kod nas. A imamo što pokazati, na primjer, i u Mariji Bistrici i cijelom Zagorju. Postojeću ponudu i ovaj kraj samo još malo treba senzibilizirati i motivirati da svoju ponudu prilagode biciklistima. Na području ove županije već je puno napravljeno, četiri bajk-karte, tu su i pametne klupe i odmorišta, od kojih je jedno baš ovdje postavljeno. Hotel Kaj idealna je baza za početak istraživanja Hrvatskog zagorja. Tako sam i ja nakon burgera, za koji mislim da je on pojeo mene, a ne ja njega, pokušao pedalirati koji kilometar.

Tako sam završio na divnoj obiteljskoj ruti, početničkoj ili burger-ruti, možemo je tako nazvati. Ide cestom prema Stubici. Nije odmah breg, ali onda jest. Taman kada sam pomislio tko će ovo voziti, pa tako će biti stalno, došao sam na prijevoj. Nisam mogao ne stati i ne škicnuti malo uokolo. Sada je sve izgledalo valovito, ali u zelenoj boji. Idealan foto point. Iako glavna cesta nije jako prometna, kada sam ubrzo skrenuo prema Gusakovcu, da malo prođem i kroz manja mjesta, završio sam u žutom i ljubičastom cvijeću. Samo se čuo zvuk pčela koje su tiho i žurno odrađivale svoj posao jer, po predaji, do Male Gospe što odrade, odrade. Nisam opet došao puno dalje, već sam morao opet zastati i završio sam u polju buča.

Nakon prijeđenih osam kilometara, bio sam u Lojzekovoj hiži i degustirao bučnicu. Spravljenu baš od tih mojih buča s fotografija koje baš pregledavam na svom Samsung S7 fotoaparatu, mobitelu, računalu ili što već to nije sve danas. U lijepom starinskom i rustikalnom ambijentu hiže zaista se može uživati, posebno s djecom. Ispred seoskog imanja je i označeni parking za bicikle što se ne viđa često. Za današnje popodnevno pedaliranje taman. Povratak u Mariju Bistricu i obilazak svetišta bio je baš onako po mjeri.

Zagorje 3D obilazak je triju vrhunskih restorana, a ja sam odmah poželio obići ih biciklom. Pa makar jedan po jedan. Ponuda je tako i složena da vaučer možete iskoristiti bilo kada ili ga, na primjer, nekome pokloniti. Prvi restoran je Akademija hotela Kaj, perjanica ovdašnje gastroponude. Posebnost mu je što svojim gostima poslužuje povrće, kao i bilje za začine iz hotelskog vrta. Inače sve je osmišljeno kao jedna ponuda kako bi se kušali vrhunski jelovnici triju restorana u pet sljedova po prihvatljivim i popularnim uvjetima. Drugi restoran je Villa Magdalena u Krapinskim Toplicama koji kite epitetom da odlično spaja tradicionalna zagorska jela i modernu gastroprezentaciju. Treći je na Vinskom vrhu, istoimena klet, moglo bi se tako reći. Nadam se da će već spomenuta šarmantna direktorica Martina uskoro za goste hotela Kaj i Zagorja nabaviti popularne električne bicikle koji su baš najjači u podršci pri penjanju pa ćemo onda svi na 3D i E Gourmet Experience bike izlet.

Nadam se da nećemo bježati kao i ja s Vinskog vrha. Kako sam stigao gore pred zalazak sunca jer sam se putem uz vinograde zabavio slikajući grožđe i, priznajem, još se poslužio kojom bobicom, a panorama cijelog svijeta preda mnom koja me gotovo zgranula i zaokupila pa nisam ni primijetio da je vrijeme za moj povratak u Mariju Bistricu da bih stigao još tih osamnaest kilometara prijeći prije mrkle noći. Gdje sam baš pogodio doći kada je puni Mjesec i još kad je zapuhao jak vjetar, tako sam očito i ja ušao u vilinski svijet. A legenda kaže da se iz vinskih podruma tada znala čuti pjesma vila i vilenjaka. Jesam li ih i ja čuo? Nisam, ali vidio ih možda i jesam, i to kako plešu na proplanku. Ali koja je istina prava, bolje da provjerite sami, biciklom, nije tako velik brijeg, i pazite na puni Mjesec i vjetar. Pogodan je za vinske vile i vilenjake.

I što će mi još ostati u pamćenju za posjeta Mariji Bistrici? Pa sigurno puno kravica i konja koje sam vidio kako uživaju i pasu što nam možda još daje nadu da nam nisu sela i svi krajevi baš izumrli. Zagorje nam živi. Ima sve bolja vina što je važno za sveukupnu turističku ponudu. Samo mjesto izgleda lijepo i uređeno, a infrastruktura, tj. nogostupi i ulice ušminkani su i to je već u cijelom Zagorju pravilo, a manje iznimka. Osjetio sam, onako usput, dah ovog razdoblja između dviju Gospa, one veće i manje, najavu jeseni, ali i još puno lijepoga. Sreo sam i dosta biciklista kojima je cilj bio dolazak u Mariju Bistricu. Svi se vesele ideji, koja je potekla iz hotela Kaj, da se iduće godine svi nađemo na prvom biciklističkom hodočašću u Mariji Bistrici!