Suho i hladno vrijeme zapravo je kao stvoreno za biciklizam. Uz uvjet da niste zimogrozni. Ako i jeste, to traje samo prvih deset ili petnaest minuta. Do tada ćete se zagrijati i s umjerenom vožnjom. Nakon početnih peripetija s buffom, odnosno maramom koju sam prvi put stavio na lice, zaključio sam da je ono što sam mislio da će biti problem, a to je položaj marame oko vrata, bio bezrazložan strah jer mi je bilo ugodno. Naime, marama me nije stezala, no ipak sam morao pronaći balans disanja i položaja marame kod nosa jer su mi se inače maglile naočale. To sam riješio tako što sam ipak ostavio mali prostor nepokrivenim, tik do naočala. To me i brinulo jer mislim da sam nedavnu upalu dobio baš zbog zimske vožnje s otkrivenim i nezaštićenim licem. Najvažnije je da mi je marama legla dobro i da sam shvatio svu prednost buffa. Fora mi je što topli zrak koji je izlazio iz mene nije kao prije odlazio van samo tako. Sada sam taj topli izdah zadržao da grijem svoje lice. I naravno, onaj hladni zrak je ipak išao kroz filter i nije me ledio.

Buff, pa zaštita glave trakom ili kapom, pa dobre i malo deblje rukavice, hlače, čarape barem u rezervi. Puno brige i priprema. No kada idete češće na uvjetno hladne vožnje, sve postane brzi bike ritual. Tako sam potrošio nešto više vremena za polazak, ali sam se uspio brzo odmaknuti od Zagreba. Nakon što sam prošao stari Savski most, idem po desnoj obali Save. Iznenadio me relativno mekani nasip pa sam morao malo uprijeti. Tako sam se zagrijao da sam uskoro skinuo jaknu i počeo se voziti u laganoj majci dugih rukava, A bio je samo stupanj ili dva iznad nule. Mnogi ne računaju na to da i zimi ne treba dugo da pedaliranje postane ugodno. Prolazim uz Sveučilišnu bolnicu u vječnoj izgradnji. Prostor je nedavno raskrčen i uređen. Ugodnije je i ljepše voziti. Ubrzo sam sišao s nasipa i počeo se voziti biciklom po cesti. Mekana podloga na nasipu me dosta usporavala. Iako mi se činilo da ću se manje voziti po nasipu, a više po cestama s vanjske ili unutarnje stane nasipa, ubrzo se stanje promijenilo. Kasnije u vožnji se kombinacija trave i nešto pješčane podloge pokazala vrlo OK, pa sam se vratio na nasip. Glavno da opcija ima više, a vaš izbor je kuda ćete voziti. Meni je po kruni nasipa ljepše, no ako su uvjeti drugačiji - i cesta je dobra.

Nakon golf igrališta bez problema sam prošao i preko kanala Sava – Odra te nastavio vožnju s unutarnje strane nasipa, misleći da je gore na nasipu podloga mekana. A i htio sam se požuriti jer sam krenuo poslijepodne i htio sam se još za dana vratiti. To me i koštalo da sam malo zalutao jer iz korita Save nisam imao dobar pregled i pogled kakav imate ako se vozite po kruni nasipa. Tek poslije, pri povratku, vidio sam da su uvjeti na nasipu OK i da se može voziti normalno, kako sam i pretpostavio. Očito tamo gdje je više zemlje, temperatura iznad nule učini svoje pa je nasip mekši i teže se vozi. Tako sam nakon prolaza ispod Jankomirskog mosta prošao sto metara i tek kada sam došao na nasip, shvatio sam da sam otišao dalje nego što sam trebao. Naime, TZ Svete Nedelje je postavila oznake za bike rute i prolaz kroz mali tunel do jezera Rakitje. Tako da se izgubiti sigurno nećete, ali se svakako treba orijentirati i snaći u prostoru. Moju vožnju možete pogledati ovdje. 

Predlažem da GPS trag slijedite kao pri povratku s jezera Rakitje. Osim ako želite istražiti i proći kroz još jedan prolaz ispod zagrebačke obilaznice. Ako se dolazi iz smjera Podsuseda, može se koristiti prvi prolaz. Ti tajni prolazi, kako su ih biciklisti prozvali, nisu zapravo više tajni, ali su skriveni i vrlo zanimljivi biciklistima. Može se zgodno napraviti i kružna tura ili skratiti vrijeme vožnje po svetonedeljskim jezerima, a relativno brzo stići do tog skrivenog jezerskog dragulja. Na kojem ima uvijek puno ribiča i izletnika, kada je toplije i kampera. Na rubu jezera je i lijepi novi restoran i bistro Camp Zagreb. S terasom i više zatvorenih i ugodnih prostora za odmor i okrepu. Idealno mjesto za bicikliste i stalni dodir s prirodom.

Kada dolazite na jezero Rakitje bike tajnim prolazom, prizor je zaista impresivan. Naime, nakon samo nekoliko metara vožnje kroz šumarak izlazite na čistinu s pogledom koji seže do obronaka Okića i Plešivice, a ispred vas je čarobno jezero. To je zaista jedan od najljepših dijelova Zagrebačke županije. Obavezno je zaustavljanje i fotkanje, što ćete sigurno učiniti još koji put. Ako imate vremena, krug oko jezera je oko pet kilometara i zaista super bajk ruta, s off road elementima. Na jednom dijelu dodiruju se dva jezera, ali se obično može proći, osim kada je vodostaj jezera značajnije viši. Krenete li krug oko jezera ili desno, stići ćete do kampa.

Nisam se puno zadržavao, malo šetnje i slikanja te brzinska kavica. Vožnja od Jankomirskog mosta po lijevoj obali dosta je kraća pa ćete se brže vratiti u Zagreb. I sada smo već u formi, lakše savladavamo zimsku vožnju i brže vozimo. Tako je i bilo, pa sam bez problema stigao do Jaruna, uživao u fenomenalnom zalazu sunca i s prvim upaljenim lampicama stigao do Zagreba. Vožnja po nasipu uz Prečko je bila dobra, no ipak sam iskoristio cestu oko Jaruna za dio vožnje. Tu je nasip bio mekši i blatniji, pa sam pobjegao malo na asfalt. Ali, svatko prema svojoj želji. Ubrzo sam se kod sportskog centra Mladost vratio na nasip i lijevom obalom nastavio dalje do Mosta slobode. Nisam ni znao da su na svim stranama mosta na stepenice postavljene kanalice za bicikliste. Tako sam pogurao bajk do staze i brzo stigao do zgrade NSB-a. Ukupno 33,93 prijeđena kilometra, vrijeme vožnje je bilo tri sata, ali me nije bilo tri i pol sata. Uz dulje zadržavanje kod Campa na jezeru Rakitje, izbivanje bi moglo potrajati i četiri sata. GPS trag savske i jezerske rute.