Kada sam onako umoran i pomalo iscrpljen od velikog uspona od Bihaća prema području NP Una, a potom i zahtjevnog spusta po šumskoj cesti, stigao do slapova Une, uzviknuo sam, kao i rimski ratnik iz legende: 'Jedina, jedina… Una!' Isti prizor ugledali smo i ja i legendarni ratnik. S tim da sam ja koje tisućljeće kasnije ipak bio možda malo manje umoran, iako sam se toga dana vrlo rano ustao da bih stigao u Bihać na start biciklijade. Ovu najbolju biciklijadu na kojoj sam do sada bio organizirao je sedmi put RBK Japod iz Bihaća. Iako su se proteklih sedam godina mijenjale rute i tražila najbolja varijanta za sudionike i za puno dobrog pedaliranja i dodira s Unom, čini se da je ovogodišnja prilično dobro smišljena. Možda joj samo nedostaje posjet nekoj utvrdi ili kuli kojima ovaj kraj obiluje. Zato je sve ostalo jako dobro.

Skoro tristo biciklista vozilo je unsku bike turu. Zanimljivo je da je bilo puno biciklista iz Hrvatske. Jer to je, kako sam čuo, biciklijada koja se ne propušta. Nakon dugo godina ponovo sam u ovom dijelu Bosne. Iskreno, zadnji put ovdje sam putovao nekadašnjom cestom AVNOJ-a na more. Danas vozim ovdje bicikl i ugodno sam se iznenadio lijepim naseljima, prometnicama te posebno očuvanju prirode, posebno u NP Una. Čini se da Bihać i okolica i te kako koriste Unu za kvalitetniji život, razvijajući riječni turizam. Usput pomalo učim i shvaćam nikad mi razumljivo društveno uređenje Bosne i Hercegovine. Pa sada znam da sam u Unsko-sanskom kantonu koji ima sjedište u Bihaću. Nimalo se nisam iznenadio što sam pedalirajući prošao kraj ministarstva unutarnjih poslova, iako je jasno da se radi o malo većoj policijskoj postaji. No saznajem da se uspostavom kantona i time što svaki ima svog premijera i puno ministara, dobilo i neke prednosti jer Federacija BiH je s kantonima de facto decentralizirana država. Što bi valjda trebalo biti bolje za lokalnu razinu upravljanja.

Lako je bilo šefu biciklijade Šemsudinu Dizdareviću dovikivati nam iz pratećeg vozila da prebacimo u nižu brzinu jer imamo još puno uspona. No čini se da se naš domaćin pomučio i više od nas jer trebalo je sve to organizirati i brinuti se o svim sudionicima. Na ulazu u NP Una dočekala nas je itekako potrebna okrepa. Bili smo kompletno mokri, a bilo je i prilično vruće. Primijetio sam da je bilo neobično puno žena jer su ih muževi i dečki bodrili na zahtjevnom dijelu da se domognu prijevoja, pa će poslije biti lakše. Naravno, do prvog brda. No svaka čast damama koje sve više prate u avanturama svoje bicikliste. Pa kako i ne bi, ono što je lijepo želite podijeliti sa svojim najmilijima.

No ipak, najviše čuvani bili su biciklisti Labudovi iz Siska. Žene i djevojke su ih pratile u najvećem broju, ali i gotovo u stopu, što dovoljno govori i o kondiciji velikih Labudova. Običnih i onih ljepšeg spola. Malo šale ne škodi, ali svaka čast svim biciklistima jer ovo je bila zahtjevna biciklijada. Uz domaćine BK Japod, tu su bili već spomenuti Labudovi, pa 'BikeAround' iz Petrinje, 'Miljokaz' iz Karlovca, 'BK Ključ', pa 'BK Kotač' iz Jospidola. 'Barkan' iz Otočca, 'BK Goli bajk' iz Jaske, Smuceki iz Zaprešića i mnogi drugi biciklisti. Bilo nas je još iz Zagreba, Bjelovara, Kutine, pa Slovenije, pa čak i Švicarske i SAD-a.

Od ulaska u Nacionalni park dionica od Gorjevca do Štrbačkog buka duga je 14 kilometara. Izvrsna makadamska cesta za biciklizam. Prva četiri kilometra s kratkim, ali težim usponima. Pogledi pucaju prema grmečkom masivu i planinama Osječenici i Plješevici. Tu je i blizu vrh Ljutoč gdje je i vidikovac do kojeg ima osam kilometara, a do vrha se može pješice i biciklom. No učesnicima biciklijade slijedi desetak kilometara pravog spusta do atraktivne i jedine Une i nekoliko velikih slapova. Najveći je Štrbački buk visine 24,5 metara i predstavlja najviši i najspektakularniji vodopad u Nacionalnom parku, a njegov nastanak se povezuje s tektonskim pomicanjem i stvaranjem sedrenih naslaga. Početkom dvadesetog stoljeća obale ovog vodopada krasili su brojni unski mlinovi što podsjećaju na sojenice, nastambe prahistorijskog plemena Japodi.

Ovdje je bio zasluženi odmor od gotovo sat i pol. Bilo je dovoljno vremena za odmor i obilazak slapova po drvenim mostovima i uređenim putom. Tu je i lijepi i prostrani krajolik, tako da je pristupačan za dulji boravak. Na ugostiteljskim punktovima može se uživati u bosanskim specijalitetima i opskrbiti. Ja sam pojeo puno sjeckanog voća, što se pokazalo dobrim potezom. Iako je nastavak vožnje išao uz obale nešto pitomije Une, trebalo je još proći dosta kilometara. Do Kulen Vakufa skupilo se 48 kilometara na biciklu. U Kulen Vakufu smo prošli Unu malim mostom, a dio bicikala natrag prevezen je kamionom, a dio je išao vlakom. Uslijedilo je zasluženo opuštanje uz ćevape i pivo. Prepričavanje doživljaja s puta i zabavu na Uni koja je baš dolaskom harmonikaša i počela.

Na željezničkoj stanici je bio već vlak spreman za vožnju do Bihaća. Slijedi još jedan atraktivni dio izleta. U prepravljenim teretnim poluotvorenim vagonima počinje još jedna vožnja, ali u vlaku. Ovaj dio Unske pruge izuzetno je atraktivan, a vlak ovdje prometuje samo u prigodne i turističke svrhe. Ponovno ćemo doživjeti Unu ali sada ćemo imati vremena za gledanje, ali i opuštanje i zabavu. No Unu ćemo ovaj puta gledati s Hrvatske obale i prava je šteta što bolje nije valorizirana u Hrvatskoj. Jedini posjetitelji izvan vlaka bili su hrvatski policajci koji su na napuštenom kolodvoru Loskun obavili formalnu graničnu kontrolu. Iako Una nije uvijek granica između dviju država, ovdje na Štrbačkom buku jest, ali nažalost mogućnosti posjeta iz Hrvatske nema.

Inače Unska pruga nije u redovitom prometu, vjerojatno i zbog toga što čak sedam puta prelazi državnu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Što znači da kada bismo putovali cijelom relacijom, ukupno bi bilo četrnaest graničnih kontrola. Zato su neobični šareni putnici biciklisti oživjeli nekadašnju prugu kojom se prije putovalo prema Splitu. Pjesma, pa i ples odjekivali su kanjonom Une, brojnim tunelima i mostovima. Biciklisti i ovaj neobičan voz bili su atrakcija svima, posebno turistima kod Štrbačkog buka gdje vlak usporava radi pogleda. Kajakaši i rafteri također su veslima mahali nama, a mi njima kacigama. Vlak su u Bihaću dočekali i mnogi stanovnici jer taj prizor nije moguće često vidjeti.