Kada sam nakon petnaestak kilometara s jedne od bezbrojnih uzvisina ugledao bazene, pomislio sam da mi se priviđa od vrućine. Na tome je i ostalo jer me okupirao labirint zelenih brda. Kako se iz ovoga izvući i doći negdje da se malo vozim, a ne samo penjem i stenjem. Brzo sam odustao od te ideje.

Poželio sam zapravo da to traje što dulje. Puhnuo je i vjetar, kao neka morska tramontana, pa se odmah lakše disalo. Baš se tih uspona nešto nakupilo, pomislih. Iako je sve predivno, naime ovdje doslovno svaki prijeđeni metar - vrijedi. Miris ocvale bazge ili pak hortenzija koje su u punom cvatu... Kiše je bilo dosta u zadnje vrijeme, bar povremeno, tako da je sve žarkozeleno. Boje su vrlo jake, a vidljivost odlična. Polja i livade izgledaju kao da su crtani, a ne stvarni. Možda sam zato uspio gmizati kroz brežuljke.

Kleti, vrtovi, priroda...

Red snimanja, red promatranja i odmaranja. Divan je pogled i prema zapadu Medvednice, a tako blagu i privlačnu nisam je nikada vidio kao odavde. Oko mene su zapravo bile lijepe kuće te kleti, vrtovi, priroda… Čak i one minijaturne, kao da su napravljene za patuljke kada dođu ovdje. Simpa su te kućice za alat, vidi se da su sklepane s guštom. Toliko detalja i ukrasa uz cestu dugo nisam vidio. Kao da se vlasnici nadmeću tko će bolje urediti svoju parcelu, viksu ili imanje.

Više se nisam zamarao time gdje sam. Znao sam da nekamo moram doći i izaći iz ovog čudesnog labirinta. Po Zetovim autobusima koje vidim u dolini shvatio sam da sam na području Zagreba. Bio sam ziher da sam već u Zagorju ili tik do obližnje Zeline. Da sam planirao, ne bih složio ovakav izlet. Niti bi mi se dalo ići vrludati i istraživati. Ovako me baš povuklo. Uvijek te zanima što je gore, a kada dođeš tamo, poželiš cestu koja ide dolje. Ovdje je bilo obrnuto, samo da je bilo što dulje.

Puno sporednih cesta

Bez obzira na gotovo netaknutu prirodu i puno lijepih iznenađenja, neki put nije lako zaviriti među brežuljke. Treba imati i malo snage. Nekom cesticom spustiš se uvijek natrag. To ovdje nije bio problem. Ako se odlučite na ovako nešto, regulirajte put prema želji. Možete i po ravnim cestama upoznati ovaj kraj. Puno je sporednih cesta i naselja, pa se može i odmaknuti od prometa. A brege dozirate onako kako vam paše. Predlažem da se ipak popnete na neki radi užitka. Koji put, kao i ja, možete nagraditi sebe ili svoju obitelj u AquaParku Adamovec. Ipak mi se nije pričinilo ono s početka bike priče.

Terme su ipak bile stvarne. Čuo sam za njih, ali sam zaboravio da su tu negdje. Ulaz u AquaPark košta sedamdeset kuna, za djecu manje. Ovisno jeste li došli vikendom ili u tjednu. Ugodno sam bio iznenađen - gužva nije bila velika, a toplice su fora. Popularne su i obiteljske godišnje ulaznice, što mi se činilo cjenovno privlačnim. Ima puno bazena na otvorenom, ležaljki, travnjaka..., a posebno mi se svidjelo to kako je uređen zatvoreni dio kompleksa. Tako da je ovdje cjelogodišnji kupališni i rekreativni potencijal.

Električni auto Nissan Leaf testirao sam također po Zagrebu i okolici. A stali su i bicikli. Bio je dobra lifestyle kombinacija nakon gradske vreve te za isprobavanje po fest teškim brežuljcima. Najveća prednost novog Leafa je jaka baterija, može povući i do tristo kilometara bez punjenja. Ubrzanje je nemjerljivo jer ga u startu ne može stići nijedan auto. Ima 217 konja, a i sustav za pomoć pri vožnji ProPilot. Inteligentan auto u gradu će vas upozoriti na svaku opasnost ili problem. A na otvorenoj cesti i sam upravljati, uz naravno obavezno držanje ruku na volanu. Nečujan je bio po tihim cesticama zagrebačke okolice. Po gradu i okolici možete se voziti i cijeli tjedan bez punjenja, a ono je još uvijek besplatno i na brojnim punionicama, kojih ima sve više, baterije se napuni za jedan sat.