Od Krašića pa do Svete Gere prošao sam kroz tri vegetacijske zone. Dok je u Krašiću već sve procvalo i zazelenilo, u Radatovićima kao da su tek netom stigli vjesnici proljeća. Sam završni uspon od sedam kilometara bio je zimski, bez ijednog lista na drveću. Tek se trava počela zeleniti. Ipak, sunčan i topao dan bez vjetra učinio je svoje, pa sam na vrhu bio samo u majici, što ovdje zna biti rijetkost i usred ljeta. Na vrhu Sv. Geri dvije su crkvice, jedna u Sloveniji, a druga u Hrvatskoj. Slovenci zovu Sv. Geru Trdinov vrh, no kako granice ovdje nema, svi se slobodno kreću, odmore i sjednu gdje se kome svidi. Naravno, u ovo vrijeme korone - na propisanoj distanci. Zbog boljeg kadra bicikl mi je bio u drugoj državi kako bih antenski stup smjestio među crkvice.

Preko sela Radatovića uspon je neusporedivo lakši nego iz Sošica. Zato je lakši povratak prema Sošicama, jer je od Sv. Gere konstanta nizbrdica od gotovo dvadeset kilometara. Makadam je mjestimice vrlo loš i za bicikle, pa treba biti oprezan, dok je pri usponu asfalt do zadnjeg zaselka Sekulići. Zatim se put narednih pet kilometara vrlo blago penje, preko lijepih livada i šuma, gdje je spoj s cestom iz Sošica. Odande ima malo težeg uspona, oko četiri kilometra. Ništa zahtjevno, uz super šumske prizore, malo odmora i fotkanja vrijeme brzo prođe.

Zaboravit ćete da ste umorni kada stignete na vrh i ugledate upečatljiv antenski stup RTV-a Slovenija, ali i lijepe zelene livade, puno klupica i divnih vidikovaca. Ljeti je ovdje pokretni cafe na slovenskoj strani, kojem se može slobodno pristupiti. Inače ovdje vrijedi nepisano pravilo da se možete slobodno kretati uz uvjet da se vratite odakle ste došli.

Inače, kao i Slovencima, tako i Hrvatima ovaj vrh puno znači. Oni slave Sv. Jeru, a mi Sv. Iliju. Ovdje je u kolovozu velika fešta tim povodom, kada se okupi više tisuća ljudi. Poznati pak planinarski pohod održava se zimi. Sv. Gera postala je popularno cikloturističko odredište.

Prometa po makadamskim i prilaznim cestama u Žumberku gotovo i nema. Jedino što je sam vrh malo previše udaljen od Zagreba ili Karlovca pa mnogi dolaze autom do Sošica, Radatovića ili sa strane Samobora do Budinjaka. Dalje nastavljaju pedalirati. No na ukupni uspon od petsto do osamsto metara treba računati u svakoj varijanti. Za rekreativce uz dobru pripremu Sv. Gera ne bi trebala biti problem ni biciklom. Odvažni se pak mogu zaputiti iz udaljenijih područja u podnožju Žumberka i Samoborskog gorja. To je izlet za proljeće, pa i ljeto, kada su dani dugi, pa se takav relativno zahtjevni bike izlet stigne realizirati u jednom danu. Treba svakako ponijeti hranu i vodu, iako je Žumberak pun izvora, tako da tekućine ipak neće nedostajati. Popuštanjem mjera u prvim većim naseljima možete računati i na neki kafić ili restoran, a tijekom tjedna i na trgovine, kojih samo u Krašiću ima nekoliko.

Neko vrijeme svakako ostavite za razgled Sošica ili Krašića. U Sošicama je i muzej, a u Krašiću možete posjetiti crkvu blaženog Alojzija Stepinca te obići rodnu kuću i spomenik kardinala. Auto možete ostaviti na velikom parkiralištu u Krašiću. Ako na pedaliranje dolazite sa samoborske strane, auto je najbolje parkirati u Budinjaku, kod info centra Parka prirode Žumberak. I u Sošicama u centru mjesta ima dovoljno mjesta da ostavite auto.

Dacia Dokker mali je i agilni auto kojem se vrata otvaraju ili kližu na sve strane. Zadnja vrata ili gepek još se mogu raširiti. Ima puno mjesta za bicikle, a ako su uzdužno postavljeni, sa skinutim prvim kotačem, u Dokker može stati čak sedam komada. Uz vozača do destinacije može stati i jedan putnik. Zato ova vozila mnogi koriste da prevezu bicikle, dok u drugom vozilu sjedi preostalih pet biciklista.

Prevezao sam od Zagreba do Krašića svoj električni bicikl. Zbog spuštenog ovjesa i prostranih dvostrukih stražnjih vrata jednostavno sam ubacio e-bajk koji ipak ima 22 kilograma. Dacia Dokker 1.3 ima 130 konja, no s obzirom na to da je relativno lagan, na usponima i makadamu vozi se obavezno u prvoj brzini. Vrlo je lijep i uopće ne izgleda kao kombi, već uglađeni produljeni auto. Vrlo udoban, s mnogim dodacima za pomoć pri vožnji i tempomatom. Mislim da će mnogi naći razlog zašto bi htjeli baš ovaj auto. Djeca vole pomična vrata, a i lakše se izlazi kod parkiranja ili na terenu. Osim za poslovnu namjenu, u outdoor putovanju je siguran i odličan partner.