Ljetnu opremu ovih dana treba zamijeniti zimskom. U samo tri dana došli smo iz ljeta, preko jeseni, u zimu. Od ljetne vožnje u majicama kratkih rukava, došli smo u situaciju da oblačimo opremu otpornu na kišu, vjetar, snijeg i hladnoću. U jednim od narednih blogova bavit ćemo se zimskim pedaliranjem do posla ili škole, faksa... a u ovom blogu opisat ću zapravo tri vožnje, u tri 'godišnja doba': 'zadnju' vožnju po vrućem pravom ljetnom vremenu koja se nastavila sljedećeg dana jesenskom turom po Sljemenu i onda finale: prava zimska tura po Medvednici iznad Zagreba.

Kroz te vožnje shvatio sam koliko je oprema važna jer mi je omogućila da se osjećam ugodno i sigurno i da uživam u vožnji biciklom bez obzira na vremenske uvjete. Tu i tamo se snalazim i s garderobom s trčanja i planinarenja, barem kao prvom pomoći dok ne nabavim sve potrebno. Sada razmišljam o tome da mi je najpotrebnija tanka kapa iliti potkapa koju ću moći nositi ispod kacige kako bih se zaštitio od hladnoće pri vožnji. Jer ono što nas u toplijim danima veseli i hladi, sada nam otežava i vožnju često može činiti neugodnom. Prvi put obukao sam duge bike hlače - točnije tajice - koje sam jedva navukao na sebe. Nisam se baš ugodno osjećao, čak sam i mislio da su premale, a nije mi bilo jasno, jer ljetne su isti broj i sve je OK. No ipak sam krenuo na prvu zimsku vožnju u tim 'uskim' tajicama prema Sljemenu, i još vozeći se kroz grad shvatio sam da mi tajice više nisu preuske, da više ne ulaze u mene, već ja u njih.

Što sam više pedalirao, shvaćao sam na vlastitoj koži kako imam dobru i kvalitetnu zimsku opremu, od jakne do dugih hlača s tregerima koji su mi također u prvoj fazi išli na živce, no i oko toga sam promijenio stav kada sam vidio da postaju korisni, pogotovo od kada je zazimilo. Također, dugo sam vodio borbu sa sjedalom, pa mi je bilo tvrdo, pa je bio kriv 'zic', pa sam mislio da se krivo 'držim' dok vozim, pa da imam previsoko podignuto sjedalo, dok nisam shvatio da je i u tim nevoljama zapravo stvar u hlačama i podlošku u njima i očitoj kvaliteti i udobnosti. I meni je sada potpuno jasno: sve je već riješeno, sve je izmišljeno za bicikliste, sve što je potrebno za udobnu vožnju, može se nabaviti.

Od ljeta do snijega

Mojim ljetnim bike avanturama valjda je došao kraj. A nisam se dao do posljednjeg časa. Vozeći se po Lošinju i Cresu, s bicikla sam gledao posljednje kupače, berače maslina, jeo smokve ubrane sa stabla i uživao u toplim zrakama sunca i mirisima mediteranskog bilja te ispijao duge kave - nagradne, kako ih ja zovem - na terasama s pogledom na more. A bilo me je od Zavižana do Istre i Fužina, a ne treba zaboraviti ni ljetne ture uz Muru, pa Savsku turu, morsku po Braču i Pagu, pa ove kasnojesenske po Krku i Rabu. No svega toga, a ni Pedaliranja ne bi bilo da nema moje 'prve pedale' - tvrtke Kiendl Sport - i gospodina Kristijana Kiendla koji mi je omogućio ustupljenim biciklom i opremom niz bike tura, a i ove jesenske i zimske koje počinjemo nizom reportaža i doživljaja kojima najvljujemo zimsku sezonu. Više o ponudi bicikla i opreme Kiendl Sporta može se pročitati na keindl-sport.hr.

Ono što od opreme izdvajam je odlična zimska biciklistička jakna Bicikle Line Nordica sa zaštitom od vjetra i kiše, lako dohvatljivim prednjim džepovima te komfornim zatvaračem i jednostavnim zakopčavanjem. Kragna je napravljena od kvalitetnog materijala i sprječava iritaciju kože. Jakna ima i tri stražnja džepa i otvor za slušalice. Evo još nekoliko prijedloga za bike zimu. Vodootporne zimske treger hlače koje, kao što sam već spomenuo, ne ograničavaju pokretljivost. Na koljenima imaju dupli materijal, a elastična 'Windtex' tkanina garantira zaštitu od hladnoće i vjetra. Lako se održavaju, odnosno čiste, mekane su i komforne. Ono što je novo u ponudi Kiendl Sporta su 'Tacx' trenažeri, tako da svoj omiljeni bicikl možete voziti i trenirati svakoga dana u svom domu. Trenažer, kako su tu spravicu popularno nazvali, 'diže' zadnji kotač kako biste na mjestu uz pomoć 'Tacx' valjaka mogli voziti bicikl. Naravno, trenažer prati vožnju i ispisuje rezultate, tako da svoju 'turu' možete odraditi, ako želite, bilo gdje. Kiendl Sport najavljuje i sezonu 2015. godine s novim 'Cube' modelima AIM Disc 29 s redizajniranim okvirom i kvalitetnim 'Shimano' komponentama koje daju dodatan užitak u vožnji. Tu je i model AIM Disc 27.5 te lagani 'Cube' ruksaci s puno dodataka, na primjer nosačem za kacigu, odvojenim odjeljkom za mokre stvari itd. A imaju i strukturiranu poleđinu za bolji prolaz zraka.

Biciklom na bus

Posljednje pedaliranje po ljetnim temperaturama proveo sam vozeći bicikl po okolici Zagreba, nisam doduše bio svjestan da je to posljdnji takav vikend, a potom sam se odlučio za jesensku vožnju po obroncima Sljemena i na kraju me na vrh zagrebačke gore 'povukao' prvi snijeg. A bome i ZET-ov autobus koji se u sljemenskoj oluji kiše, snijega i vjetra pojavio iza mojih leđa doslovce niotkuda. I još je stao uz mene, otvaraju se vrata, izlazi susretljiva gospođa… a ja gledam u čudu! Poslije saznajem da je to gospođa Darinka iz gradske uprave Zagreba. Na probnoj su vožnji i provjeravaju kako se ponaša nosač bicikla postavljen na zadnji dio plavog autobusa. Tu je ekipa iz Holdinga, kombi pratnja, serviseri ZET-a… Sve provjeravaju: od visine busa, pomiču li se bicikli, provjeravaju svako malo nosače..

Čini se da sam im ja prvi pravi test, dva su bicikla povezli iz garaže, no ja sam prvi pravi bike putnik i sve oči su uperene u mene. Kako će proći postavljanje bicikla i polazak autobusa? A meni još uvijek odzvanja spasonosan Darinkin glas: hoćete li s nama? Bio sam sav smeten, 'ubio' me uspon, zapravo više kiša i vjetar i naleti susnježice – i jedva sam kimnuo glavom da hoću i potom htio ući u bus, a oni svi u sav glas: 'Imamo nosače za bicikle!' Nosač ima mjesta za tri bicikla. Svi me i dalje promatraju, serviser mi objašnjava da zadnji dio bicikla uguram u postolje. Ide jednostavno i guram u 'pomičnu' prečku i zaglavljujem zadnji kotač, a potom isto radim i s prednjim kotačem, sada samo izvlačim i čvrsto primam rastezljivu ručicu koju podižem i puštam te ona pritišće prvi kotač. I bicikl je gore, jednostavno, rekoh. Sa smiješkom me svi promatraju i zadovoljno konstatiraju 'bit će to dobro'. Naime, ako se biciklisti snalaze, onda je sve u redu jer to i je namijenjeno njima.

Tako su moji bike domaćini sretni što je prvi putnik tu i spreman za prijevoz. I više od toga, ne zna se tko je koga više usrećio. Grickajući energetsku čokoladicu u toplom autobusu, polako dolazim k sebi. Odmah bezuvjetno prihvaćam ponudu i za prijevoz natrag do Zagreba. Pa prvu test vožnju treba odraditi do kraja. Saznajem da je to ideja grada Zagreba i provodi se u suradnji sa Zet-om, PMF-om, Parkom prirode Medvednica i drugima. Bike busevi vozit će za sada na dvije linije, Britanac-Mihaljevac i onoj prema Sljemenu. Busevi s nosačima bit će uvedeni i na drugim linijama gdje ima rekreativaca i prema brdskim naseljima. Cijena prijevoza bicikla posebno se ne plaća, već je samo potrebno imati redovitu voznu kartu. Stižemo do Snježne kraljice, baš je snježna danas. Tu se autobus okreće, ponovno se sve pregledava.

Dok sam ranije vozio po kiši, planirao sam se skloniti kod Šumareva groba, potom okrijepiti i krenuti što prije natrag. Uviđao sam svu 'snagu' opreme, hlače mi nisu promočile, jakna također, možda sam malo oko vrata pothlađen, ali ostalo je sve dobro, bio sam dosta iscrpljen, ali više od neizvjesnosti. Počeo me brinuti jak vjetar koji je doslovce počeo rušiti stabla, pucalo je na sve strane. Ali izdržao sam zahvaljujući svom 'Cube' biciklu AMS 130 koji me izvukao i baš poslužio kada je trebalo. Bicikl je lagan, pravi mountain bike, bicikl za sve, tako da mi je odgovarala i vožnja cestom i šumskim putem, a povratak sam mogao planirati i po planinarskoj stazi i cesti. Samo da bude brzo i da što prije budem doma.

No ZET me baš ugodno iznenadio novom ponudom i malo pomogao da pobjegnem oluji. Prijevoz ipak nisam mogao odbiti. Sada me evo kod Tomislavova doma, a uobičajenu medicu, kavu i juhu u 'Lugarnici' na Sljemenu ostavit ćemo za drugi put, kada se vrijeme smiri i proljepša. A kavu sam, doduše, pio samo dan ranije, pržeći se na sljemenskom suncu! Fotografirao sam Zagreb u magli i hvatao jesenske prizore. Ubuduće ću više vjerovati prognozi, no izazov 'bike viteza' koji mi udijeliše moji fanovi, bio je jači. Pobijedih i ovoga puta - samog sebe.