Električni bicikl pokazao se kao super odabir za dulji brdski izlet. Dani su sve kraći, a s obzirom da je tzv. 'Žumberačka ruta' od Bregane preko kanjona Slapnice do Krašića duga pedeset kilometara, odlučio sam se za treking pedelec, Specialized Vado, da isprobam kako se taj mali, odlično dizajnirani bajk ponaša u divljini i na težim putovima.

Tanje gume su mi bile super za asfalt, no preživio sam i šumske ceste. Skoro pola mojeg puta je makadam, a preostali je pod asfaltom. Rutu sam već u startu malo produljio. Vlakom sam stigao do stajališta Zaprešić Savska i skelom prešao Savu te nastavio prema graničnom prijelazu Bregana, uzvodno desnom obalom Save. Sumaglica i pomalo svježe jutro požurilo me da se što prije domognem planina.

Iako je i dolina Bregančice lijepa za vožnju, žurio sam kako bih što prije došao na viši predio i maknuo se iz hladnog i pomalo mračnog dijela puta. Prošao sam sela Grdanjce i Koretiće. Cesta se stalno penje, ali lagano, tako da se uspon gotovo i ne osjeti.

Nakon dulje vožnje može se osjetiti manji umor. Ograničenje potpore na e biciklu je 25 km/h, pa ako želite voziti brže, treba jače pedalirati. Prvi ozbiljniji uspon traje oko četiri kilometra. Tu sam dodao jaču električnu potporu, s obzirom da mi je baterija bila u redu. Želio sam što prije doći na sunce i uživati u planinskom platou.

Malobrojni mještani kažu da ih mi biciklisti jedini posjećujemo. Razveselimo vikendom i sebe i njih. Čašica razgovora i domaće rakije dobro dođe za oporavak. Meni je uvijek pomalo nestvarno biti u seoskom okruženju koje izgleda kao da je stotinjak godina iza urbane sredine iz koje sam krenuo samo koji sat prije.

Slijedi duži put kroz šume u kojima sam se svako malo zaustavljao kako bih slušao tu tišinu koju je prekidalo samo lišće koje je padalo svom žestinom čim je zapuhao južni vjetar. Slijedi mi još jedan kanjon, ali južina je učinila svoje, tako da je u uvijek svježem kanjonu Slapnice bilo toplo.

Spuštanje u usku dolinu je najlošiji dio puta i prekriven je lišćem pa se ne vidi podloga. Treba paziti i polako proći taj dio puta. Prošao sam skoro već više od četrdeset kilometara. Kanjon je dug oko desetak kilometara, a izlazi na glavnu prometnicu prema Krašiću. Poprijeko sam prošao skoro cijeli Žumberak. Tu treba navratiti do slapa Brisalo. Udaljen je oko deset minuta hoda. Dobro je označen, a bicikl možete ostaviti na putu. Najteži dio puta je iza mene. Nakon odmora uz potok Slapnicu put je dalje ravan.

Ambicije su porasle pa bi htio do Sv. Gere, najvišeg dijela Žumberka. Činilo mi se da bi lakši prilaz bio sa zapadne strane Žumberka. Iz ozaljskog kraja preko Radatovića, a povratak preko Sošica. Kod Medven Drage prešao sam glavnu cestu i krenuo prema Vrhovcu u nadi da ću pronaći smještaj.

Apartmana i iznajmljivača sve je više. Seljačko domaćinstvo Čulig među prvima u ovom kraju krenulo je u turističku, seosku i smještajnu ponudu. Nisam se najavio, a došao sam taman na kasnu berbu crnog grožđa i zatekao veselo društvo i brojne berače kod obitelji Čulig s kojima sam ubrao zadnji ovogodišnji grozd i prije Martinja kušao mlado vino te neizbježne krvavice i zelje.