Da je Lika lijepa, pomalo neotkrivena i skrivena, znao sam, ali da će me na Pedaliranju oko Gospića već osvojiti onako na prvu pedalu, nisam očekivao. Lijep dan, ne prevruć, već je davao dobre bike najave. Dok se nagibni vlak nadvio iznad Gacke doline, gotovo se mogao čuti ushit putnika: divno je bezbrižno gledati van dok te drugi vozi. Bilo bi i ovdje od izvora Gacke lijepo biciklirati, pomislih. No ubrzo se pokazalo da je takva cijela Lika, a ličko središte, Gospić, je vrlo lijep gradić, urbano i diskretno uređen, tek s još po kojom ratnom ranom.

Gospić pruža nemjerljive turističke mogućnosti, pogotovo sa svojom okolicom koju smo danas upoznali u kružnoj vožnji dugoj tridesetak kilometara. O biciklu ne moram brinuti ovog puta, jer razlog bike fešte je otvaranje prvog sustava javnih bicikala u Lici! Pa je i red da se onda provozam biciklom koji je, doduše, više city bike, ali pokazalo se da vrlo dobro može poslužiti novoj ponudi Gospića. A građani, posjetitelji i namjernici, imaju ekološko i zeleno prijevozno sredstvo, pogotovo za obilazak grada, bliže okolice, pa i istraživanje rijeke Like, obližnjeg jezera Kruščica, zanimljivih naselja poput Smiljana gdje je muzej Nikole Tesle.

Biciklijada pod nazivom 'Biciklom oko Gospića' i fešta koju smo u startu od milja nazvali 'Janje bike' zbog predstavljanja sustava javnih bicikala, doslovce je okupirala gradski trg Stjepana Radića, gdje je lijepa i osvježavajuća fontana sa skulpturom 'Vila Velebita'. Grad Gospić i službeno je tako postao grad s ekonomski i ekološki održivim javnim prijevozom. Nextbike je, naime, prvi i najveći sustav javnih bicikala u Hrvatskoj, a imaju ga još Zagreb i Šibenik, saznajem od svojih današnjih domaćina. Sustav trenutno broji sedam i pol tisuća registriranih korisnika koji su zajedno pedalirali više od dvjesto pedeset tisuća kilometara i time smanjili emisiju C02 za 70 tona!? Korisnik koji se registrira u jednom gradu, Nextbike bicikle može koristiti u više od 80 gradova u svijetu i to za samo 79 kuna godišnje. Ovim projektom Gospić se ponosno svrstao na kartu cikloturističkih destinacija Europe! A bome to i jest, jer s već napravljenim cikloturističkim kartama, napravljeno je puno i s označenim rutama koje nas vode po području grada Gospića, po cijelom Ličkom polju, Velebitu, pa na jugu sve do Svetog Roka.

Današnja prigodna vožnja planirana je stazom Jezero jer ćemo kroz prekrasan krajolik proći i upoznati Liku na drugačiji način, prvo s bicikla, a onda i otkrivajući skrivene čari Like. Jer Lika nije samo stara lička magistrala, pa sada već svima znana autocesta, već puno više, čak me ako zanemarim stalni pogled na Velebit ili Visočicu prema istoku, podsjetila na ravnu Francusku prema Normandiji koja je tako sva puna pašnjaka, žutih i zelenih obrađenih polja, lijepih kuća i naselja i vrijednih ljudi. Stada krava koja već i rjeđe viđamo u mnogim krajevima Hrvatske, ovdje su prizor koji je na svakom koraku vidljiv. Kada tako vozeći se gledam uokolo, mislim da možda još nije sve izgubljeno i da možemo postati normalna, poljoprivredna, turistička i, naravno, industrijska zemlja.

S mlađom ekipom biciklista poprilično sam zaostao na biciklijadi jer sam zadnji krenuo, a i zadržali smo se obilazeći Teslin memorijalni centar. Iznenadili su me Gospićani, koliko rekreativno voze bicikl. Od onih koji su već tog jutra 'skočili' bikeom do Zadra do mladih mama s klincima koje su se žestokim tempom uputile na rutu dugu gotovo 35 km. Nije mi prvi put, ali mi je već počelo ići na živce: naime, opet sam u jednom momentu ostao sam. Moji prvi pratitelji su ostali u Smiljanu jer su vozili mini rutu, a posljednje službeno vozilo, gorska služba, hitna i tko još ne, vjerojatno nisu ni skužili da je bloger opet zaostao. Uz svu silu GPS-a i ostalih komunikacija, najdraže mi je da upoznajem kraj, odmaram se tu i tamo i uživam. Naravno, s barem malo dramatike; pitam se gdje sam, nikog nisam sreo, shvaćam da se nisam izgubio, ali opet, gdje je moja lička biciklijada? Putujem dalje, razmišljam, već u tome što su ceste prazne vidim potencijal, to je ono što biciklisti vole, šume, polja... Upravo kada sam pomislio - a gdje je već neki biciklista ili bilo tko, pitam se opet idem li dobrim pravcem - pojavio se na super bikeu Zlatko, koji je Gospićanin kojih dvadesetak godina. I on je bio u Smiljanu, obitelj je vozila kraću rutu i sada, baš kao i ja, lagano klizi ličkim poljem. Posve dovoljno da se ne izgubimo. Nema veze, pa tu smo negdje usred Like.

I ne samo regije, već nailazimo i na rijeku Liku, koja ovdje kod mjesta Klanac izgleda kao iz američkih filmova, kanjon se stvorio ni iz čega. Odnedavno ovdje, gdje i počinje Krušičko jezero u koje se ulijeva rijeka Lika, plovi i brodić. Vožnja je duga oko sedam kilometara, mora da je jako lijepo. A ako se odlučite za cikloturu prema Velebitu, jezero će biti stalna vizura. Inače to jezero znamo i s TV vijesti, obično kada probije branu kod visokog vodostaja i većih kiša pa napravi problem Kosinju i odmah se prisjetimo scena poplava od prije nekoliko godina, kada se brana prelila i voda zaposjela i naselja i dolinu. Nakon slikanja na mostu preko rijeke Like, sustižu nas dvije biciklistice koje su nas samo tako i ostavile. Ja ne znam, ali ja nisam mogao brže, no malo i zastajemo tu i tamo.

Ipak je Lika ovdje neponovljiva. Kako pravimo krug, pogledi sežu u nedogled, čak i prema Bosni. Ja vozim jedan od modela bicikala Nextbike, ali s košaricom. Tako sam htio, a i da imam gdje staviti fotoaparat. Ima tri brzine, ali pomislio sam - budem nekako - i dobro sam se namučio. Nudili su mi i bike koji nema košaricu, ali je imao nešto naprijed što sam poslije shvatio da je namijenjeno nošenju ruksaka. Baš je fora, a još je bila veća kada sam saznao da ti bicikli imaju osam brzina. Što je za ovu malo offroad vožnju, doduše, po asfaltu, bilo ipak primjerenije. Na jednom pašnjaku izbrojio sam dvanaest krava, pa mi je proletjelo kroz glavu da možda ipak, tu i tamo, stvarno pijemo mlijeko s velebitskih pašnjaka. Prolazimo mjesto Mušaluk, pa još jedno, kada mi moj suputnik kaže da je to zadnji uspon prije Gospića i da smo već prevalili pola puta. A nije bila zahtjevna ruta, ima kilometara, ali je ipak lagana. Ja bih je produljio bar na pola dana, ali moramo poštovati biciklijadu i feštu koju nam domaćini spremaju, pa žurimo. Ali patim za prizorima uz obalu Like koja je ovdje malo pristupačnija pa primjećujem dosta izletnika i posjetitelja i ribolovaca.

Prolazimo još kroz Kaluđerovac gdje nas pozdravljaju mještani, djeca plješću, dodaju nam na punktu vodu... Još malo pa Lički Osik i vožnja državnom cestom do Gospića. Naišli smo i na jedan defekt, pukla je guma na jednom biciklu, intervenira Gorska služba, kupi bicikl i vozača, nadam se da je to bila jedina nezgoda, ako se tako uopće može i nazvati. Bicikliste je na cilju čekala prava fešta na središnjem gradskom trgu uz domaću janjetinu i druge ličke specijalitete. Svi sudionici biciklijade dobili su na poklon prigodne majice i ostale bike rekvizite. Prisustvovali smo i maloj svečanosti povodom početka rada javnih bicikala Nextbike, kraćim upoznavanjem okupljenima je u kratkim crtama predstavljen sustav javnih bicikala i način na koji se koriste. 'Zahvaljujemo gradskoj upravi Grada Gospića što je prepoznala vrijednost i održivost našeg projekta i sve prednosti koje donosi građanima. Sigurni smo da će građani, ali i posjetitelji odmah prepoznati ovaj najpovoljniji, ali i najzeleniji način prijevoza te da će Nextbike ubrzo postati neizostavan dio gradske vizure i ponude', rekao nam je Krešimir Dvorski, direktor Sustava javnih bicikala. Dok je gradonačelnik Petar Krmpotić vozio krug po gradskom trgu, njegova zamjenica Marta Grgurić i Maja Strilić iz TZ Gospića upoznale su se s Nextbike sustavom.

Mi smo već zauzeli mjesta pod šatorom postavljenim za tu priliku, pripravni za drugi dio današnje avanture prigodno nazvane 'Janje bike'. Nije nedostajalo ličke janjetine, o kojoj nam je sve 'anatomske' tajne otkrio Tomislav Šabić, direktor u HŽ Putničkom prijevozu, koji je s nama također vrijedno otpedalirao Ličku turu, i to ne samo biciklom, već i vlakom; nagibni vlak dovezao nas je 'točan kao sat'. Bilo je lijepo ponovno putovati vlakom kroz Liku i vidjeti vlak prema Splitu pun putnika, pa i nas biciklista. Uz to, iznenadila nas je kondukterka Vedrana s pitanjem jesmo li za kavu. Naime, ponovno na tom putovanju moguća je usluga, odnosno, ponuda toplih napitaka i pića. Iz Like tako nosimo puno lijepih biciklističkih prizora, bike emocija i dijeljenja iskustava za neka nova Pedaliranja. Turistička zajednica u Gospiću zaista se dobro pripremila za razvoj cilkoturizma, za područje grada osmislili su i napravili karte s vrlo zanimljivim turama i svim potrebnim opisima. I za one sa zahtjevnijim bike informacijama, do onih s rekreativnim namjerama, na vrlo razumljiv način predstavljene su bike staze. Na osam ruta svi mogu pronaći neko dobro Pedaliranje. U to je odlično uklopljen Velebit, pa je tako istoimenom stazom i onom prema Štirovači, gotovo pokriven cijeli Park prirode i srednji Velebit. Staze su duge 45 i 70 kilometara, sa značajnim usponima. Nešto su lakše, ali ništa manje lijepe rute Velikana 1 i 2  te Brušane, duga 28 km, Rizvanuša 36 km te Jezero i Jadovno također duge  tridesetak kilometara. Ove nizinske uglavnom idu po asfaltiranim i manje prometnim cestama.

Inače, Nextbike stanice dostupne su za sada na dvjema lokacijama u Gospiću, a kako biste unajmili bicikl, potrebno je obaviti jednostavnu i brzu registraciju u sustav putem web stranice na kojoj možete naći kratke upute. I HŽ Putnički prijevoz se uključio na zanimljiv način u organizaciju i podršku sustava javnih bicikala i za ovu priliku osigurao je 40% popusta na redovnu cijenu povratne prijevozne karte i time potvrdio svoj doprinos razvoju održive mobilnosti u Hrvatskoj. Također, oni koji se voze vlakom kao prijevoznim sredstvom, a imaju mjesečne ili godišnje karte, ostvaruju značajne pogodnosti prilikom korištenja Nextbike sustava bicikala. Više o svemu na http://www.hzpp.hr/, http://www.nextbike.hr/hr/gospic/ i http://www.tz-gospic.hr/hr/