Šterna u Vižinadi najpoznatiji je ovdašnji spomenik, u koji se skupljala kišnica s krovova kuća, a ukrašena je poznatim željeznim arabeskama. Danas je to posebno mjesto koje se čuva kao podsjetnik na nekadašnji način života i običaje. Vižinada je još poznata po vinima, malvaziji i teranu, a posađeno je više od milijun trsova svih sorti.

Aktivan odmor ovdje je vrlo popularan, a moglo bi se reći da su pedaliranje i cikloturizam moderna renesansa Vižinade. I dok gledamo veliku bike kartu u urbanom dijelu Vižinade, pokraj nas sa svih strana jure biciklisti, a neki naprave i krug više po novom rotoru te onda odlaze svojim putem. Dvoje Slovenaca, Tine i Pia, došli su do bike self servicea. Imali su defekt i promijenili su gumu. Jutros su krenuli iz Grožnjana i evo ih ovdje točno u podne. Što signalizira i zvono crkve, a mjesto je znano i po najstarijem istarskom tornju s vedutama. Ne treba ni reći da povijesna i kulturna baština caruju ovdje, a u Vižinadi je bio i car Franjo Josip, ništa manje poznati glumci Clint Eastwood i Telly Savalas, a i rodno je mjesto balerine Carlotte Grisi.

Vršljanje po Vižinaštini, tako smo od milja nazvali naše putešestvije, a iz nje počinjemo vožnju po Parenzani prema Motovunu. Malo izvan mjesta je ulaz na trasu, a vidjet ćete ga izdaleka po brojnim automobilima koji imaju nosače za bicikle. Ovdje svi parkiraju aute i kreću na bike ture, ovdje je i info točka i prvi vidikovac na Parenzani. Nekoliko kilometara dalje prema Motovunu jedan je od najljepših kamenih mostova na Parenzani, a stopio se sa šumskim krajolikom. Kada se vozite tom trasom, tek tada vidite koliko je Istra šumovita.

Na putu za Motovun još je jedan vidikovac, inače staza Parenzana duga je 125 kilometara, a od Motovuna se pruga, tj. bike staza ponovo uspinje prema Grožnjanu i Bujama. Vrlo je popularna ruta od Vižinade prema Poreču jer nije teška, a ni duga. Možete otići na izlet prema Poreštini ili, kao mi, kružiti oko Vižinade po istoimenoj bike ruti - voziti se malo po Parenzani, a malo po lokalnim cesticama ili poljskim putovima. Prošli smo tako kroz sela Bajkine, Vranje Selo, Markoviće, Ćuke i Brdo. Malo se izmjenjuju makadamske ceste i asfaltna podloga, a na biciklu smo prošli poznata naselja ovog kraja, Kaštelir i Ferenece. Tada smo došli natrag na Parenzanu, po kojoj smo se vratili taman na kavu u istoimenom kafiću u Vižinadi.

Što nam se najviše svidjelo ovdje? S toliko različitosti i ljepote na jednom mjestu, ovaj dio zapadne Istre nam je svakako otkriće. Najljepše se osjećam kada nekamo dođem, a već razmišljam kada ću opet doći... Obično i osluhnem oko sebe, a kada su opušteni i zabavni turisti na dva kotača puni priča s rute, odmah znam da je destinacija nadmašila očekivanja. Zaista nisam nigdje vidio da biciklisti, kao ovdje u Vižinadi, naprave krug ili dva po velikom rotoru, ali ne izgledaju izgubljeni, već je, čini se, izbor takav da ne znate što prvo, navratiti na kavu ili pivo, poštelati bajk, zaviriti u neku od tajni, spustiti se do šterne ili juriti dalje Parenzanom kao nekada vlak koji je prevozio vino i maslinovo ulje prema Trstu. Danas upravo na takvim stečenim vrijednostima živi Vižinada, a bogme i mi kada dođemo u posjet na biciklu ili bez njega.