Prije godinu dana u jednoj zagrebačkoj školi upitala sam učenike kako će znati ima li netko s kim jednom požele seksualni odnos spolno prenosivu bolest. Dugo su razmišljali i ponudili vrlo neobične, uglavnom netočne odgovore. Nažalost, nitko nije rekao da će pokušati bolje upoznati tu osobu i to razgovarajući o seksualnosti općenito, ali i o osobnim iskustvima, željama, strahovima, očekivanjima i sl. Kada je napokon postalo jasno da je odgovor na to pitanje komunikacija, jedan učenik podigao je ruku i rekao: 'Ali o seksu se ne komunicira, razgovor o tome ubija svaku romantiku.' Ono što se moglo čuti je pogrešno, ali prilično rašireno vjerovanje kako seks isključuje komunikaciju.

Mnogima je teško razgovarati o seksu s partnerom/icom, ali to je važno iz puno razloga. Na taj način osoba se može lakše zaštititi od potencijalnih rizika (poput spolno prenosivih bolesti, neželjene trudnoće, neugodnih seksualnih iskustava…), imati više mogućnosti istražiti što joj više paše, ispitati nove ideje, diskutirati o željama i preferencijama, progovoriti o stvarima koje joj ne pašu, istaknuti posebno zadovoljavajuće seksualno iskustvo, prevladati problem, priskrbiti veći seksualni užitak sebi i partneru/ici, ostvariti veću bliskost i još mnogo toga.

Zašto ipak ne razgovaramo o seksu?

Vrlo često se može čuti da se 'o tome' nema što razgovarati jer se podrazumijeva, jer je prirodno u nama, jer će se upropastiti, jer nije seksi. No neki još iskreniji priznat će da ne znaju kako bi razgovarali o seksu jer im je neugodno. Ova vjerovanja nisu nastala preko noći. Ona su produkt društva u kojem živimo, a koje je ambivalentno po pitanju seksa. S jedne strane smo opčinjeni njime, a s druge strane ga se užasavamo. Kroz odrastanje nitko nam ne ukaže na važnost razgovaranja i o seksu, nismo naučili kako i o čemu razgovarati.

Nažalost, mladi danas rijetko imaju adekvatne modele koji im mogu pokazati da se o seksualnosti razgovara i to prilično normalno. Roditelji ne razgovaraju jer im je neugodno i ne znaju o čemu bi (izuzev upozoravanja i isticanja rizika). Mediji gotovo uopće ne prikazuju partnere koji ozbiljno i zrelo razgovaraju o vlastitoj seksualnosti. U školama vlada panika ako se samo spomene riječ seksualnost, seks i sl. Drugim riječima, o tome se šuti. I tako na kraju zaista usvojimo da to nitko ne radi pa očito nije ni potrebno ni poželjno. Čak i kad se javi želja za komunikacijom, nedostaju nam znanja i vještine o tome kako razgovarati. Zbog toga je komunikacija o seksu najčešće svedena na nejasne neverbalne znakove, mrmljanje prijedloga koji se ne razumiju ili pogrešno protumače.

Kako opipati puls partnera

Komunicirati o seksu ne razlikuje se od komunikacije o drugim područjima partnerstva i života. Stoga treba slijediti neka opća pravila komunikacije. Govorite iz vlastite pozicije: 'Meni jako paše…', 'Osjećam se dobro kada…', 'Ne sviđa mi se ako…', a ne optužujući: 'Ti ne razumiješ što mi treba.' Nastojite prepoznati pozitivne stvari i istaknite ih ('Uzbuđuje me kada mi dodiruješ grudi', 'Baš sam uživala dok smo se jučer dugo mazili prije samog seksa').

Budite konkretni i opisujte točna ponašanja. Nejasno je kada kažete: 'Mogla bi se više angažirati oko seksa.' Umjesto toga možda zapravo želite reći: 'Volio bih da češće iniciraš seksualni odnos.' Otvorite jednu ili dvije teme, ne više, tako će komunikacija biti jasnija. Ono što može ublažiti nelagodu je najava razgovora (npr. 'Imam potrebu s tobom razgovarati o tome bi li nam seks mogao biti češći? Je'l to ok s tobom? Kad bi ti odgovaralo da razgovaramo?').

Bolje je uvježbavati komunikaciju o stvarima koje nam nisu jako teške. Ako steknemo naviku komentiranja i razgovaranja o manje važnim seksualnim temama, onda će nam biti manji problem otvoriti neku nelagodniju temu ili problem. Također, razgovor o seksu može biti i manje osoban ako diskutiramo neki erotski ili pornografski sadržaj koji smo odabrali s partnerom/icom. Osim razgovora, možete se poslužiti pisanjem maila, poruke ili pisma. Time ćete dobiti više vremena za promišljanje i osmišljavanje onog što zapravo želite reći, a partner/ica neko vrijeme da to pročita, razmisli i odgovori.