Još kao dječak maštao je o tome da postane sportski novinar, a svoju novinarsku karijeru danas gradi u Informativnom programu. Prvo upoznavanje s Hrvatskom radiotelevizijom zapravo mu nije bilo kroz novinarstvo, nego kroz – statiranje u publici u raznim zabavnim emisijama HRT-a. Mediji su ga prozvali 'zvijezdom' zbog javljanja uživo tijekom SP-a s glavnog zagrebačkog trga, kada se ozbiljno borio s time da ga euforični prolaznici ne izguraju iz kadra, a zbog čega je prošle godine i konkurirao za medijsku nagradu u kategoriji za novo lice godine. Osim nogometa, obožava odlaske u kino, kazalište, na stand-up, a najbolje opuštanje od posla doživi svaki put kad ode u rodni Osijek uz obitelj, prijatelje i djevojku.

Koliko vam je izazovno raditi u današnjim (korona) uvjetima?

Mislim da su ovo najizazovniji uvjeti u kojima radim otkad sam novinar. Informirati, uputiti i upozoriti u trenucima u kojima je ugroženo zdravlje tako velikog broja ljudi zaista je vrlo izazovno. Informacija je mnogo, brzo dolaze i brzo se mijenjaju statistike u okolnostima u kakvima još nisam radio. Izazovno je i to što usporedno s profesionalnim obavljanjem tako odgovornog posla moramo strogo paziti na svoje zdravlje i zdravlje bliskih ljudi. Inače obožavam izazove, ali nadam se da će ovaj što prije završiti i da ćemo pobijediti koronavirus.

Zašto baš Informativni program?

Još kao dječak maštao sam o tome da postanem sportski novinar, ali sve se posložilo tako da sam došao u Informativni program, ostao i napredovao. Riječ zaraza se, eto, sada, toliko koristi, pa ću reći da sam se i ja zarazio političkim i pogotovo društvenim temama koje pratim, kako se ono kaže, 24 sata dnevno. U Informativnom sam programu naučio najviše od svih redakcija u kojima sam bio i u prilično kratkom vremenskom razdoblju dobio nebrojeno mnogo prilika za dokazivanje.

Od prvih priča za Dnevnik, Snježnih kraljica, izvještavanja s poplavljenih područja i sa SP-a, što ste do danas najdragocjenije naučili o novinarskom poslu?

Da je novinarstvo timski rad. Ponekad u razgovoru s ljudima izvan posla shvatim da možda nisu ni svjesni koliko ljudi osim mene stoji iza onoga što oni vide u programu. Što je složniji tim tijekom dana, to je bolji proizvod. Od producenata, vozača, snimatelja i tehničara, preko fonetičara, lektora i montažera, do urednika, voditelja i ljudi u režiji, s tim da neke još i nisam nabrojao - svi mi činimo dijelove mozaika koji gledatelji svakodnevno gledaju. Znati raditi u timu dragocjeno je znanje.

Bez obzira na to što ste dugo na ekranu, imate li i dalje tremu uoči početka emisije?

Taj osjećaj zovem pozitivnom tremom. To nije trema koja vas plaši, nije strah, nego uzbuđenje. Naravno da se brinem o tome da sve ispadne dobro, ali se i veselim svakoj prilici da gledateljima kažem sve ono što ih zanima. Volim svoj posao i osjećaj te pozitivne treme koja me prati prije početka emisije.

Vijesti koje predstavljate gledateljima nisu uvijek lijepe, ima tu i emotivnih priča, od kojih su neke smiješne, a druge tužne. Kako kontrolirate emocije?

Da, zaista sam svjedočio vrlo emotivnim, nerijetko i stresnim, tragičnim pričama. Prilično sam empatična i emotivna osoba, ali svaku vrstu emocije sam u stanju zadržati u sebi. Dok pišem novinarski tekst, dok slušam izjave, dok postavljam pitanja ili se javljam uživo, svjestan sam da to radim isključivo za gledatelje. Oni su ti zbog kojih radim svoj posao i ne želim da moje osobne emocije utječu na kvalitetu informacije koju im donosim. Mislim da takvo razmišljanje olakšava suzdržavanje emocije, iako, na kraju krajeva, i gledatelji sami mogu naslutiti u kakvom sam raspoloženju. Uostalom, emocije nikako ne treba potpuno isključiti iz obavljanja našeg posla.

Kako se postaje voditelj i urednik Vijesti?

Rekao bih radom i dokazivanjem. Strpljivim čekanjem prilike. Mislim da je važno zaslužiti povjerenje gledatelja i urednika. Uvijek sam vjerovao da moj trud neće ostati nezamijećen. Dobio sam priliku, osim novinarskog, obavljati voditeljski i urednički posao i sada se trudim opravdati to povjerenje.

Slažete li se s tvrdnjama da su vođenje i uređivanje središnjeg Dnevnika vrh novinarske karijere na Hrvatskoj televiziji?

Mislim da to ovisi od osobe do osobe, svatko na HTV-u može nešto drugo vidjeti kao vrh karijere. Naravno da mogu shvatiti takve tvrdnje jer, kao što i samo ime kaže, Dnevnik je naša središnja informativna emisija.

Postoji li nešto što ne volite u svom poslu?

Ne mogu reći da ne volim, ali nepredvidljivost posla, odnosno događaja u danu zna otežati planiranje na privatnoj razini. Bilo je situacija u kojima sam se opravdavao ljudima izvan posla zbog kršenja privatnih dogovora, ali na sreću, okružen sam osobama koje su svjesne kakvim se poslom bavim pa mi nisu nikada zamjerili, naprotiv bili su mi važna podrška.

Kakav stav zauzmete kad čujete da vas se kritizira?

Pozitivan! Dok sam kao klinac trenirao nogomet, trener me zbog jedne greške na treningu na glas kritizirao. Zbog toga sam se loše osjećao i ostatak treninga nisam dobro odradio. Poslije mi je prišao i rekao da treneri nikad neće kritizirati igrače u koje ne vjeruju jer bi to bilo gubljenje vremena. Objasnio mi je da će se uvijek vikati na one za koje misle da mogu bolje i da će se najbolje od igrača uvijek izvući kritikom. Tako i u ovom poslu smatram da je kritika upućivanje na greške za koje kritičar vjeruje da ih mogu ispraviti. Tako se najbolje napreduje.

S obzirom na posao koji radite, mislite li da pati vaš privatni život? Kako provodite slobodno vrijeme?

Kao što sam spomenuo, moj posao itekako utječe na privatan život. Ima dana u kojima se moram odreći nekih privatnih želja, ali to je posao koji volim i koji sam ja izabrao, nije me nitko natjerao na njega. Sretan sam jer bliske osobe imaju razumijevanja za mene, ali ne mogu reći da trpi druženje s njima. Naprotiv, u takvim okolnostima se još jače trudim iskoristiti vrijeme s njima pa ga kvalitetnije provodimo.

Rođeni ste u Osijeku. Po čemu ste tipični Slavonac?

Imam u sebi tog 'ravničarskog' mentaliteta. Emotivna sam osoba, ali ne planem lako, mogu zadržati misli i riječi u sebi. Prilično sam staložen. Trenutno mi Osijek jako nedostaje, jedva čekam da se ova situacija s koronavirusom smiri pa da odem dolje na dan-dva. Obožavam slavonske delicije i koristim ovu priliku da javno obavijestim svoje da u zagrebačkom hladnjaku ima praznoga mjesta.