Njihova imena su sinonim za profesionalnost na najvećoj razini, šarm, spontanost, pozitivu i ugodu. Barbara Kolar i Duško Ćurlić i ovog puta će, ne treba sumnjati u to, svojim ležernim pristupom i lakoćom vođenja donijeti dobar osjećaj dok će natjecatelje voditi kroz izbor za Pjesmu Eurovizije.

Prekaljen ste i besprijekorno uigran duo, mnogima ste omiljeni voditeljski par i uživaju vas gledati u tandemu. Godi li vam ta spoznaja?

Barbara: Naravno da je lijepa spoznaja da je ljudima ugodno u našem društvu - ovaj se posao radi za publiku, pa je prepoznavanje truda i ljubavi za ovo čime se bavimo itekako bitno. Nitko se, jasno, ne može svidjeti svima. Mislim da su pokušaji s takvim ciljem unaprijed osuđeni na neuspjeh jer podilaženje nije simpatično nikome. Iskrenost i autentičnost dugoročno mi se čine puno boljim putem, a nas dvoje, usuđujem se reći, nikad nismo iznevjerili sebe. Drago mi je da se to cijeni.

Duško: Lijepo je to čuti da nas dio ljudi tako doživljava, naravno da uvijek postoji i onaj drugi dio. Iskreno, nekako valjda s godinama, pomirio sam se i s dobrim i s manje dobrim kritikama, legitimne su i jedne i druge, ali ono što mi je osobno puno važnije - imam osjećaj da sam u nekom poslu dao sve od sebe u danim okolnostima. Puno puta ne možeš utjecati na dosta stvari, ali možeš biti fer prema sebi i biti zadovoljan onim što si dao. A to što Barbaru i mene doživljavaju kao pozitivan voditeljski par je veliki kompliment i zadovoljstvo jer ipak ima smisla ovo što radiš.

Sjećate li se svog prvog zajedničkog pojavljivanja pred kamerama i kako je to izgledalo?

Barbara: Pred kamerama smo počeli surađivati u showu 'Ples sa zvijezdama', iako smo prije toga zajedno odradili cijeli niz netelevizijskih poslova. Bila su to lijepa iskustva pa se moglo pretpostaviti da ćemo i na ekranu dobro surađivati, ali sigurno nitko nije ni pomišljao da ćemo dvadesetak godina kasnije gotovo po definiciji biti u istoj najavnoj rečenici.

Duško: Ako govorimo o prvom većem zajedničkom poslu, bio je to 'Ples sa zvijezdama' u onoj premijernoj sezoni prije 19-20 godina. Sjećam se koliko smo se trudili, učili, koliko i sami nismo znali što je sve pred nama. Imali smo sjajnu ekipu ljudi koja nas je podržavala i usmjeravala u traženju načina na koji ćemo postaviti naš voditeljski posao. Nijanse su tu u pitanju, ali da bi se došlo do njih, treba puno brušenja, puno učenja po principu pogodaka i pogrešaka. Puno ljudi je tada sumnjičavo gledalo na taj format, ali te i idućih osam sezona radili smo zbilja gledan i kvalitetan posao koji je publika, ali i kritika, zaista prepoznala i podržala. Baš lijepa sjećanja.

'Dovoljan je doslovno i polupogled'

Nadopunjujete jedno drugo u svakom smislu te riječi. Može li se reći da je vaša dugogodišnja suradnja toliko uspješna da možete i 'čitati misli' jedno drugome, kako ste svojedobno izjavili?

Barbara: Čitati misli konkretno baš i ne, da to znam, vjerojatno bih tu vještinu kapitalizirala kroz neki drugi posao, haha. Šalu na stranu, temeljem neverbalne komunikacije - a dovoljan je doslovno i polupogled - doista možemo detektirati je li nešto pošlo po zlu. Baš kao što podijelimo i zadovoljstvo ili osjećaj da bismo najradije pukli od smijeha samo što trenutak to ne dopušta.

Duško: Poštujemo se i znamo naše dobre i manje dobre dane. Bez puno riječi ili objašnjenja možemo naslutiti kako je onaj drugi i naravno da je tu povjerenje ključna stvar. Doslovno je dovoljan pogled ili neka sitna mimika da znamo što i kako treba. Program uživo, koji mi je iskreno najdraži, natjera te da u trenutku doneseš odluku i reagiraš ovako ili onako. Još kad imaš partnericu na sceni kojoj vjeruješ i uzajamna ste si podrška, onda je to - to.

Osim međusobnog povjerenja, sličnog senzibiliteta i poštovanja koje vlada između vas dvoje, što je još ključno za uspješnu suradnju?

Barbara: Pa mislim da ste sve ključne elemente zapravo nabrojili. Imamo i sličan smisao za humor, generacijski smo bliski, pa se ni u tom smislu ništa ne mora pojašnjavati. Ne shvaćamo se preozbiljno niti mislimo da smo nezamjenjivi i u svakom projektu doista se maksimalno trudimo. I uvijek radimo kao tim.

Duško: Vjerovati u ekipu s kojom radiš. Doslovno svatko i svačiji posao je bitan, bez obzira na to što nije pred kamerama. Da bi se osjećao dobro i sigurno na sceni, puno kotačića mora klapati. Parati nosom nebo i misliti da si nešto posebno zato što si pred kamerama potpuno je glupo i potpuno pogrešan put. Naučiš to s godinama i poštuješ svačiji posao jer samo to ima smisla, pogotovo kad su velike produkcije u pitanju. Znate, tehnika i tehnologija nezamislivo napreduju, ali ključ svega je čovjek i njegov odnos prema drugima i prema sebi samome.

'Nas smo dvoje stvarno veliki štreberi'

Kako teku (zajedničke) pripreme za ovogodišnji izbor za Pjesmu Eurovizije, jer vam je to prva Dora? Koliko je važna dobra i temeljita priprema za takav projekt?

Barbara: Za svaki je posao najvažnije postaviti sigurne temelje - na takvima je onda improvizacija jednostavna, ponekad i baš dobrodošla. Nas smo dvoje stvarno veliki štreberi pa u pripremi nastojimo pokriti sve segmente posla koji se nas tiču i utvrditi potencijalne slabe točke kako bismo imali spremne izlazne strategije. Iznenađenja su, naravno, uvijek moguća, ali nemalo iskustvo koje imamo iza sebe najčešće zna i njima doskočiti.

Duško: Priprema i probe su sve, baš ozbiljan rad, a kad krene prijenos, to bi trebalo biti uživanje u poslu. Uvijek nešto može krenuti krivo, ljudi smo, nismo strojevi, ali zato moraš biti siguran u sebe i ekipu s kojom radiš. I inače se bojimo 'grešaka', po meni i previše, želimo da sve izgleda dobro, ali možda baš nesavršenosti ili nepredviđene situacije čine onaj dodatni dio ove priče.

Sigurno ste već preslušali pjesme. Kako vam se čini ovogodišnje natjecanje, imate li možda svog favorita?

Barbara: Jako mi se sviđa raznolikost koja, usudila bih se reći, nikad nije bila veća. Imala sam priliku u emisiji 'Kod nas doma' razgovarati s dobrim dijelom izvođača i baš su mi se svidjeli gorljivost i entuzijazam s kojima pristupaju svojim nastupima. Bit će zabavno.

Duško: Preslušao sam pjesme, ali zbilja ne bi bilo fer javno govoriti o svojim favoritima. Osim toga, osobno mi je važnije vidjeti kako neka priča izgleda na sceni nego gledati sporove. Scena i nastup uživo je mjerilo ili jesi ili nisi. Drago mi je da se prijavilo dosta mladih ljudi.

Uvijek postoji uzbuđenje pred nastup

Nakon toliko godina bivanja na televiziji, osjećate li tremu i napetost, je li prisutna 'vatrica' u trbuhu?

Barbara: Nisam podložna tremi ako tim pojmom označavamo panični strah od nadolazećeg koji prijeti minirati sve ono na čemu si marljivo radio. Takav me osjećaj preplavi samo kad moram javno raditi nešto za što se ne osjećam spremna ili kompetentna. U voditeljskom poslu uvijek naravno postoji uzbuđenje pred nastup, ali ono je redovito i isključivo s pozitivnim predznakom, obojeno veselim iščekivanjem.

Duško: Mene uvijek malo 'zažari' i osjećam se bedasto i nepotpuno kad nema tog osjećaja. To je onaj dodatni motiv, dodatno gorivo koje me pokrene. A onda kreneš pod svjetla i tada nestane svih ovih nuspojava.

Možete li nam ispričati kakvu zgodu i nezgodu iz vaše dosadašnje suradnje?

Barbara: Haha, svi bi to voljeli znati! I vas ću morati usmjeriti na Duška kao plemenitog čuvara naše voditeljske baštine jer ja toliko toga zaboravim da je to možda i zabrinjavajuće.

Duško: Ma bilo je svega, trebalo bi puno prostora kad bih krenuo s pričama. Ono što me i dandanas fascinira je to da ljudi ako nazovu jedno od nas dvoje misle da automatski znamo što je na stvari, kamo moramo putovati i što raditi. Bilo je bedastih situacija što se toga tiče, ali srećom su dobro završile.

Koji vam je od svih vaših angažmana bio najzahtjevniji? Možete li ga se prisjetiti?

Barbara: Volim zahtjevno, neki novi izazovi unutar poznatih i postojećih okvira uvijek su dobrodošli! Ali sigurno neću zaboraviti projekt 'I ja to mogu'. Nije me izmučio voditeljski segment, nego show program u finalnoj emisiji u kojem se očekivalo da što elegantnije po tijelu kotrljam kristalnu kuglu. Ako vam kažem da nisam najspretnija na svijetu, vjerojatno ćete naslutiti moj užas, zbog kojeg mi je to išlo gore nego što bi trebalo. Odličan je to primjer situacije u kojoj se unatoč dugom i predanom vježbanju nisam mogla riješiti paralizirajućeg straha i treme.

Duško: Svaki ima svoj faktor, da parafraziramo slogan, ali poanta je da oboje volimo ovaj posao, poštujemo ga i ne sramimo se i dalje učiti. Velika zamka je misliti da sve znaš. Kad si svjestan da nije tako, sve je lakše, napravi se bolje i bude kako treba.

Imate li možda neke posebne rituale prije izlaska na scenu?

Barbara: Usudila bih se reći - ništa neobično. Kratka rekapitulacija zadataka u glavi, završni dodir stilista i šminkera, dubok udah i osmijeh. Kad nastup počne i izgovoriš prvih nekoliko riječi, sve nekako sjedne na svoje mjesto.

Duško: Maknem se od svih, mrmljam sam sa sobom, šutim i hodam okolo po mračnijim dijelovima studija. Ponavljam sve što ide i kako ide. Nisam baš neko društvo prije izlaska na scenu. A onda krene, pustiš se niz tobogan i ajmo… plivaj i nastoj uživati u trenutku.

Tko je još na vašoj A-listi omiljenih suvoditelja?

Barbara: Svi kolege s kojima sam radila uvijek su bili vrhunski profesionalci, tako da se doista ni na koga ne bih mogla požaliti. Ali kako sam s Duškom najčešće na ekranu, a s Ivanom Vukušićem sam podijelila najviše minuta radijskog etera i pozornice brojnih događaja, njih ću dvojicu ipak sa zadovoljstvom izdvojiti.

Duško: Vodio sam razne programe i festivale, događanja, promocije s raznim kolegicama i kolegama i ne bi bilo fer da izdvajam bilo koga. Ali možete po verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji puno toga i sami zaključiti. Profesionalci smo, ali prije svega ljudi i tako reagiramo i dajemo od sebe sve što možemo u tom trenu.

Što kažete na komentare da se s godinama srozao voditeljski posao, u smislu da 'svatko može doći na male ekrane'?

Barbara: Nekoć se doista trebalo puno više truditi da bi čovjek završio na ekranu, ne samo u smislu toga da te uopće uzmu u obzir na nekoj audiciji, nego i u kasnijem radu, a on bi nužno prethodio pojavljivanju pred gledateljima. Danas je televizija pomalo izgubila tu mitološku auru pa mi se čini da je i interes za voditeljske angažmane u institucijama puno manji - mladi će radije biti influenceri ili snimati podcaste.

Duško: Hm... Moguće da je tako, ali svatko bira svoj put. Osobno mislim da kad god preskočiš koju stepenicu u razvoju, vratiš se najmanje tri nazad. Vremena su čudna, površna, puno je frustracija i nije lako danas graditi neku medijsku priču. Ali kad prođu dječje bolesti početaka bilo čijeg puta u ovom poslu, onda se fino pogledaš u ogledalo i kažeš sam sebi kojim putem dalje želiš.

Lijepe emisije i sjajna ekipa

Kad biste mogli promijeniti jednu stvar u dugogodišnjoj karijeri, koja bi to bila?

Barbara: Ma ne bih ništa mijenjala, stvarno je istina da te sve ono što na svom putu prođeš, bilo pozitivno, bilo negativno, oblikuje u osobu kakva si danas. A s ovom osobom sasvim dobro živim i tko zna kakva bi bila ta neka druga, daleko joj kuća.

Duško: Više bih slušao savjete nekih meni posebnih ljudi kojih više nema i koji mi strašno nedostaju kao neka ravnoteža i glas razuma. Puno ranije bih shvatio ovo iz odgovora iznad.

Postoji li još nešto što biste voljeli zajedno voditi, a dosad niste?

Barbara: Vjerojatno nema prigodnijeg trenutka od ovog da stoti put ponovimo - Eurosong, naravno. Ipak je to najveći spektakl kojem se realno možemo barem nadati. Moji su prijatelji lani komentirali kako im je više zbog mene žao što je Baby Lasagna bio drugi nego zato što je njemu pobjeda izmakla za dlaku.

Duško: Hm... Nadao sam se Eurosongu u Zagrebu, pa da makar kao komentator već čudo godina zaokružim tu priču, uz možda najavu, dvije s Barbarom na sceni, a ostalo iz komentatorske kabine, ali… Ma volio bih ponoviti možda još koju sezonu 'Plesa', 'Pjevanja', 'Zborova'… lijepe su to emisije bile i sjajna ekipa.