Liječnici bi vjerojatno rekli da, barem u njezinu slučaju, to ne bi trebalo čuditi jer cijeli život puši cigarete. Nekad toliko puno da se činilo da pali jednu za drugom.

'Više ne uvlačim dim, nije dobro za zdravlje', izjavila je u jednom od intervjua, a potom i otkrila kako ne voli ni zdrav način života, u smislu da se bavi tjelovježbom. Ono što je veseli je vrtlarenje, ali i druženje s unucima. 'Trudim se raditi ono što je dobro za moje zdravlje, no jedino se cigareta još nisam uspjela riješiti. Dajte mi dobar savjet kako da prestanem bez muke i probat ću.'

Ikona francuskog filma, slavna diva koju obožava cijeli svijet, rođena je kao Catherine Fabienne Dorleac 22. listopada 1943. godine u Parizu, u vrijeme njemačke okupacije Francuske. Njezini roditelji Maurice Dorleac i Renee Deneuve bili su glumci, stoga ne treba čuditi da je i ona, baš kao i njezine sestre Francoise i Sylvie, krenula tim putem.

Svoj debi na filmskim platnima imala je sa samo 14 godina, dobivši 1957. godine ulogu u 'Les Collegiennes'. Na odjavnoj špici stajalo je ime Catherine Dorleac, no samo tri godine kasnije odlučila je preuzeti majčino djevojačko prezime Deneuve kako je se ne bi povezivalo s njezinom starijom sestrom Francois, koja je paralelno gradila glumačku karijeru.

Sa samo 17 godina uselila se u dom dvostruko starijeg režisera Rogera Vadima, koji je bio zaslužan i za karijeru Brigitte Bardot, a tada je odlučio ponoviti uspjeh s Catherine Deneuve, dajući joj savjete što i kako treba napraviti te ulogu u filmu 'Li Vice et le vertu'. Navodno je upravo on, iako je glumica kasnije opovrgnula te navode, zaslužan za to što je svoju prirodno smeđu kosu tada obojila u platinastu i postala prepoznatljiva po tome.

Njihova veza okrunjena je 1963. godine rođenjem sina Christiana, a nekoliko mjeseci kasnije odlučili su krenuti svatko svojim putem, prekinuvši kontakte. Sa samo 19 godina Catherine Deneuve je doslovce preko noći postala samohrana majka.

Filmske uloge su se nizale, a njima je privukla pažnju i poljskog redatelja Romana Polanskog te ju je poveo sa sobom u London da glumi u njegovu filmu 'Odvratnost'. Tijekom boravka u Londonu upoznala je fotografa Davida Baileyja, za kojeg se u kolovozu 1965. nakon kratke veze i udala.

Njihov je brak od samog početka bio osuđen na propast. Ni Bailey, ali ni sama Catherine nisu se trudili ostati vjerni jedno drugome, a velika prepreka bila je i jezična barijera. Papire za razvod potpisali su 1972., a njezino mišljenje o braku od tada je da je 'on zamka i to poprilično zastarjela'. Nakon svega Deneuve se vratila u Francusku i nastavila snimati filmove.

Dobila je čak priliku u filmu 'Mlade djevojke iz Rocheforta' glumiti sa svojom starijom sestrom Francoise Dorleac, no svjetskom zvijezdom učinio ju je film Luisa Bunuela 'Ljepotica dana'. Imala je 23 godine i cijeli svijet pod svojim nogama - bila je slavna glumica, a modna ikona Yves Saint-Laurent, nakon što ju je odjenuo za 'Ljepoticu dana', odabrao je upravo nju da mu bude muza.

Mnogi je i danas smatraju divom koja se i u slobodno vrijeme po svom domu šeće odjevena u YSL-ove kreacije, no ona tvrdi da to nije istina. 'Smiješno je to - mnogi mi kažu da me ne mogu zamisliti u trapericama, a meni to nije jasno. Nije da ih često nosim jer sam vikendom pretežno u vrtu i trebam biti u nečemu udobnome, što će mi pružiti lakoću kretanja. Možda traperice i nisu idealne za vrtlarenje.'

Svijet joj se srušio 26. lipnja 1967., kada je u prometnoj nesreći poginula Francoise, njezina starija sestra. Iako su obje bile izrazito temperamente, bile su izuzetno povezane i Catherine je bila očajna nakon što je preminula. Kada su je godinama kasnije upitali koja je bila najgora stvar koja joj se dogodila u životu, glumica je rekla: 'Kada je preminula moja sestra. Bila je divna glumica... i moj najbolji prijatelj.'

Kako bi barem malo odagnala tugu, Catherine Deneuve počela je snimati sve više filmova, a u ljeto 1968. godine, nakon što ju je nagovorio agent, prihvatila je ponudu iz Amerike da s Jackom Lemmonom snimi romantičnu komediju 'The April Fools'. Iako je film postigao veliki uspjeh, rad u Hollywoodu za nju i nije bio nešto o čemu je sanjala, stoga se od tada rijetko pojavljivala u filmovima engleskog govornog područja.

Povratak u Francusku donio je i nove uloge, poput one u filmu Francoisa Truffauta 'Sirena s Mississippija', u kojem je glumila s Jean-Paulom Belmondom. U to vrijeme bila je velika zvijezda, a njezinoj ljepoti i šarmu nije mogao odoljeti ni sam redatelj Truffaut, pa su do kraja snimanja već imali ljubavnu aferu koja je potrajala do sredine 70-ih. Njihov prekid slomio je Truffauta te je nakon toga pao u depresiju iz koje se jedva izvukao.

I dok joj je karijera išla uzlaznom putanjom, privatno Catherine Deneuve nisu cvjetale ruže. Kada se 1972. i službeno razvela od Davida Baileyja, ubrzo je započela vezu s talijanskim glumcem Marcellom Mastroiannijem. Godine 1972. par je dobio kćer koju su nazvali Chiara. Iako je njihova ljubav potrajala tek do 1975., nakon svega ostali su bliski prijatelji, sve do njegove smrti 1996. godine.

Ono o čemu je maštala tijekom cijele karijere, tome da snimi film s Alfredom Hitchcockom, tek se nakratko činilo kao nešto ostvarivo. Dobila je ulogu u njegovu posljednjem projektu 'The Short Night', no zbog njegove bolesti, a potom i smrti, on nikada nije snimljen.

Ipak, 1985. dobila je ponudu koju nije mogla odbiti - pune četiri godine njezino je lice predstavljalo Marianne, nacionalni simbol Francuske, te alegoriju slobode i razuma. Ono po čemu je Catherine Deneuve cijelog života bila poznata njezina je nevjerojatna ljepota, stoga ne čudi to da je angažirana kao zaštitno lice mnogih svjetskih brendova, kao što su Chanel No. 5, Yves Saint Laurent, L'Oreal Paris, Louis Vuitton, MAC, a dva puta pozirala je i gola za Playboy.

Sasvim zasluženo nalazila se na listama najelegantnijih žena svijeta, ali i najbolje odjevenih, bila je UNESCO-va ambasadorica dobre volje, zalagala se za prava žena za pobačaj, ali i ukidanje smrtnih kazni, a u posljednje vrijeme bila je zagovornica pokreta #MeToo.

U svojoj bogatoj karijeri snimila je više od stotinu filmova (2008. godine obilježila je snimanje 100. filma), a ni u kasnijim godinama, kada se mnoge njezine kolegice odlučuju na mirovinu, nije stala s radom.

'Kada si fokusiran i zaokupljen time da radiš ono što voliš, snimanje filma ili pisanje, to ti pomaže da ostaneš u formi, čak i kada si umoran.'

Osim filmova, objavila je knjigu 'In my own shadow', koja je trebala zapravo biti njezina autobiografija, a na kraju je postala kolekcija kratkih dnevnika koje je vodila snimajući filmove. Upravo zbog toga ne čudi to da je doživjela fijasko, no ona se time nikada nije zamarala.

'Nemam želju pričati o prošlosti, jer ako još uvijek radiš, moraš gledati naprijed. Naravno, u svom privatnom životu moram gledati i prošlost.'

Njezino dvoje djece, s kojima je također povezala privatno s poslovnim i snimila neke filmove, njezin su najveći oslonac, no nikada im, priznala je, nije davala savjete. Tako je za kćer Chiaru Mastroianni rekla: 'Ne vidim se kao njezina majka, već kao dragi prijatelj, i ne dajem joj nikakve glumačke savjete. Svijet se promijenio od mojih dana. Žene izgledaju mlađe nego što su izgledale prije 50 godina. Prije nekih 40 godina, kada biste vidjeli pedesetogodišnjakinju, izgledala bi kao žena svojih godina, a danas nije tako.'

Trenutno je sve posvećeno njezinu oporavku od moždanog udara, a u tome će joj zasigurno pomoći i njezinih petero unučadi (prvi put postala je baka u 43. godini), njezina najveća radost. Ono što sve zanima je hoće li barem još jednom stati pred kamere i odigrati bar još jednu ulogu koje će se sjećati mnoge generacije.