Iako su, otkako se prvi puta pojavila u Hollywoodu, svi govorili jedino o njezinoj ljepoti i savršenim crtama lica, u vrijeme dok je bila djevojčica takvih naznaka i nije bilo. Naime, njezino djetinjstvo obilježila je bolest, zbog kojih do jedanaeste godine života nije imala zube.

‘Moje rano djetinjstvo bilo je poprilično jadno. Nisam imala zube do jedanaest godine. Mislim, imala sam zube, ali su oni zbog bolesti morali biti izvađeni.

Imala sam samo očnjake jer sam kao mala imala težak oblik žutice zbog čega sam završila na antibioticima, a kao posljedica, moji su zubi istrunuli. Morali su ih izvaditi, tako da zapravo nisam nikad imala mliječne zube.’

Za odrastanje jedne djevojčice to je bilo poprilično teško, a nisu joj nimalo olakšala ni druga djeca, kojima je bila predmet poruge. Teško je bilo i fotografirati se za godišnjake, budući da je morala unijeti popriličan napor kako bi usne postavila tako da izgleda da ima zube.

Na sreću, zubi su izrasli, no njezino odrastanje i dalje nije bilo nimalo lagano. Naime, njezin otac, Charles Jacobus Theron, bio je iznimno nasilan, kako prema njoj, tako i prema njezinoj majci Gerdi. Sve se pogoršavalo kada bi se napio.

‘On je bio verbalni zlostavljač. Znao je biti jako ozbiljan, no isto se tako volio smijati. Uživao je u životu, no imao je jednu bolest - bio je alkohličar’, prisjetila ga se svojedobno u intervjuu za ABC News.

Zanimljivo je da je godinama, čak i kada je postala slavna, Charlize Theron pričala kako je njezin otac poginuo, no istina je bila sasvim drugačija i s time se suočila i javnosti priznala tek naknadno.

‘Jednostavno sam se ponašala kao da se to nije dogodilo. Nisam rekla nikome, niti sam to željela ikome reći. Kad god bi me netko pitao, rekla bih da je moj otac poginuo u automobilskoj nesreći. Pa tko bi želio ispričati takvu priču? Jednostavno se nisam željela osjećati kao žrtva i borila sam se s tim godinama, nakon čega sam napokon otišla na psihoterapiju.’

U lipnju 1991. godine život obitelji Theron u potpunosti se promijenio, a sve je kulminiralo ubojstvom glave obitelji.

Nakon što je noć proveo opijajući se, Charles Jacobus Theron je zajedno sa svojim bratom krenuo prema obiteljskom domu. Njegova sestra nazvala je Charlize i upozorila je da joj je otac krenuo kući i da je poprilično agresivan.

‘U prirodi je čovjeka da ima instinkt, a ja sam znala da će se nešto loše dogoditi’, rekla je kasnije Charlize Theron prisjećajući se kobne večeri i nastavila:

‘Ono što je strašno je da svatko u Južnoj Africi ima pištolj.’ Kako je objasnila, njezin pijani otac pucao je u bravu kako bi otvorio vrata, a onda je isto napravio i s kuhinjskim vratima, nakon čega je, prema svjedočenju njezine majke, počeo lupati na vrata sobe tada petnaestogodišnje Charlize, koja se unutra zaključala i sakrila u strahu od pijanog oca, osobito nakon što je on počeo vikati kako će ih ubiti.

Gerda Theron znala je da je on mislio ozbiljno, a nakon što je pucao kroz vrata sobe svoje kćeri, i sama je uzela pištolj i usmrtila ga na mjestu te ranila njegovog brata.

Što se točno dogodilo doznala je tek naknadno, kada je stigla policija i kada je izašla iz sobe: ‘Mislim da je za mene trebalo puno vremena da doista shvatim što se dogodilo, jer misliš da se takvo što tebi ne može dogoditi. Takve stvari događaju se drugima. Znam da se moja kćer nađe u takvoj situaciji da bi jednako reagirala i napravila istu stvar.’

Javno tužiteljstvo odbacilo je tužbe protiv Gerde Theron, smatrajući kako nije imala drugog izbora nego to poduzeti, kako on ne bi ubio cijelu svoju obitelj. Oslobođena je svega, a onda je svojoj kćeri naredila da zaboravi svoj dom, zemlju i otiđe u svijet ostvariti svoje snove.

‘Znam da joj nije bilo nimalo lako reći da odem od kuće i napravim nešto od života. I na tome sam joj neizmjerno zahvalna. To su žrtve svake majke, da dijete stavlja na prvo mjesto, a ona je to uvijek radila. Uvijek sam joj ja bila najvažnija.’

Kada je prihvatila majčin savjet i krenula u svijet, gluma nije bila nešto o čemu je maštala i sanjala, već sasvim nešto drugo.

‘Sa 16 godina pobjedila sam na jednom modnom natječaju i dobila priliku da odselim u Milano. Iako sam se bavila manekenstvom, uvijek sam se smatrala plesačicom, a iako sam imala šanse biti iznimno uspješna u modnom svijetu to nisam postala. Jednostavno nisam pristajala na njihove zahtjeve da smršavim nekoliko kilograma da postanem supermodel. To mi je bio samo usputni posao kako bi mogla plaćati ono što volim - satove plesa.’

Njezini snovi srušeni su preko noći, u New Yorku, gdje je stigla kako bi postala profesionalna plesačica. U to je doba spavala u podrumu svog prijatelja, a sve kako bi bila čim bliže prestižnoj akademiji na kojoj je učila ples.

No, njezino tijelo nije pratilo njezine želje i snove: ‘Provela sam zimu u New Yorku u podrumu mog prijatelja koji nije imao ni prozore. Bila sam bez prebijenog novčića, odlazila na satove Joffrey baleta, a onda su mi jednostavno koljena otišla. Shvatila sam da ne mogu više plesati i nakon toga sam pala u veliku depresiju.’

Na kraju je njezina majka Gerda bila ta koja ju je usmjerila prema Hollywoodu, uvidjevši da ima potencijala. Ubrzo se preselila u Los Angeles i shvatila kako ni gluma nije pretjerano lagan posao. Dobiti prvu priliku za nju je bilo posebno teško ponajviše zbog ljepote. Nije mogla čak naći ni agenta, a onda se dogodio preokret.

‘Moja majka mi je poslala ček kako bi mi pomogla platiti stanarinu. Kada sam ga pokušala unovčiti u banci, zaposlenik je odbio dati mi novce i ja sam doslovce poludila. Kada sam završila s vikanjem, neki muškarac dao mi je posjetnicu i rekao da mu se javim. Mislila sam da je riječ o još jednom prodavaču magle, no na kraju se ispostavilo da je on talent menadžer John Crosby, koji me spojio sa pravim agentima.’

A onda se napokon polako sve pokrenulo i Charlize je dobila prvi angažman 1995. godine u ‘Djeca kukuruza 3’, a potom i ulogu seksbombe u ‘Dva paklena dana’. Unatoč dobivenim prilikama samopouzdanja gotovo nije imala i nije niti sanjala o tome da će jednoga dana postati takvo ime.

‘Nikada nisam mislila da ću biti toliko uspješna kao glumica. Jedino što sam željela je zaraditi za život.’

Iako su se uloge nizale, nakon čega je došla i ona Oscarom nagrađena za ‘Čudovište’, problema joj nije nedostajalo, ponajviše zbog opsesivno-kompulzivnog poremećaja koji joj je dijagnosticiran.

‘Imam OKP i to uopće nije zabavno. Moram se doista truditi da sve bude čisto, uredno i organizirano inače jednostavno poludim.’

Koliko joj taj poremećaj pričinjava problema ispričala je svojedobno rekavši kako joj se često događa da i kada vidi kod nekog drugog neuredne ormariće sa stvarima, koje ljudi drže iza zatvorenih vrata, isti u njoj izazivaju toliki nemir da noćima ne može spavati razmišljajući o tome.

Uz to jedno je vrijeme provela hospitalizirana zbog nepoznatog i ozbiljnog virusa koji joj je ugrozio zdravlje, no liječnici nikada nisu saznali o čemu je riječ, kao i onda kada je umalo ostala paralizirana nakon što je 2004. snimajući ‘Aeon Flux’ i izvodeći salto unatrag izgubila ravnotežu i pala na vrat.

U ljubavnom životu najpoznatija je njezina desetljeće duga veza sa irskim glumcem Stuartom Townsendom, nakon čega je ljubav pronašla s još jednim kolegom, dugogodišnjim prijateljem Seanom Pennom. No, niti to nije uspjelo. Unatoč tome što ljubav nije pronašla, odlučila se na potez koji su mnogi proglasili hrabrim - postala je samohrana majka, usvojivši dvoje djece.

U njezin dom prvo je stigao sin Jackson, a potom i kći August. ‘Kada se odlučiš na proces posvajanja, moraš biti spreman na bezuvjetnu ljubav. Odlučila sam se na sve to jer sam bila uvjerena da mogu ispuniti tu ulogu majke i dati svojoj djeci svu ljubav i pažnju koji oni toliko trebaju. Nitko ne teži tome da postane samohrani roditelj, no odavno sam naučila da ne možeš kontrolirati sve u životu.’

U odgoju djece najviše joj pomaže upravo majka Gerda, koja većinu vremena provodi s njima, ali i njezini bliski prijatelji. Da je doista odlučila svojoj djeci pružiti svu ljubav i sreću ovog svijeta pokazala je i nedavno kada joj je njezin sin Jackson priznao da se on ne osjeća kao dječak već kao djevojčica, a ona je tu njegovu odluku svim srcem prihvatila i tu je kao najveća potpora.

‘Moj zadatak kao roditelja je da ih volim i da se pobrinem da imaju sve što trebaju kako bi mogli biti ono što žele biti, a ja ću učiniti sve što je u mojoj moći da zaštitim svoju djecu.’