Majka joj se naknadno udala za drugog muškarca, a Naomi je odlučila uzeti i prezime svog očuha. Tijekom najranijeg djetinjstva Naomi Campbell odrastala je u Rimu, u kojem joj je majka u to vrijeme radila kao plesačica, a potom su se vratile u London te je nastavila živjeti s rođacima dok je Valerie Morris bila na europskoj turneji s plesnom skupinom Fantastica.

Već od treće godine pohađala je govorničku Barbara Speake Stage School, a s deset je upisala i Italia Conti Academy of Theatre Arts. Prvi javni nastup imala je kao sedmogodišnjakinja pojavivši se u videu Boba Marleyja ‘Is This Love’.

A onda je stigla 1986. godina i sve se promijenilo kada ju je Beth Boldt, modna skautica agencije Synchro, uočila dok je kupovala u obližnjem trgovačkom centru. Ponudila joj je ugovor, a nešto prije 16. rođendana Naomi Campbell našla se na naslovnici britanskog Ellea.

‘Imala sam doista divno djetinjstvo, no uvijek sam se osjećala kao odrasla osoba zarobljena u tijelu djeteta. Sa samo pet godina upisala sam Barbara Speake Stage School u zapadnom dijelu Londona, a što je za mene značilo svakog jutra putovati iz južnog Londona te promijeniti bus i dva vlaka. Do dvanaeste godine živjela sam kod bake jer je mama, kao plesačica, živjela u Italiji, pa u Švicarskoj. Sjećam se da je uvijek imala nevjerojatan stil i gracioznost.

Kada sam imala 12 ili 13, nosila je jednu reviju i sjećam se da mi je pokazivala kako trebam hodati. Do svoje četrnaeste imala sam jasnu viziju onog što želim nositi - bila sam gotičarka, nosila sam duge crne haljine i jakne te martensice’, opisala je svoje odrastanje u biografiji, a potom se prisjetila i trenutka u kojem je ‘otkrivena’ na ulici.

‘Bilo je toplo travanjsko popodne i družila sam se s prijateljima nakon škole. Bile smo odjevene u uniforme koje su se sastojale od kilta, veste, košulje, prsluka i kravate. Odjednom mi je prišla jedna žena i pitala želim li biti manekenka. Iako sam bila oduševljena, kada sam to rekla mami, njoj se ta ideja nije ni najmanje svidjela jer smo svi već tada čuli priče o djevojkama kojima su se nudili takvi poslovi.

Mama je željela da nastavim školu, a ja sam na svoju ruku otišla kod Beth. Ona me našminkala, složila mi kosu i odvela na krov zgrade te snimila moje prve crno-bijele fotografije.’

Tri mjeseca kasnije Naomi je potpisala svoj prvi ugovor s agencijom Synchro i dobila prvi angažman - naslovnicu britanskog Ellea koju je snimala u New Orleansu. Ubrzo nakon što se vratila u London na vrata su joj pokucala i nekolicina američkih modnih agenata, a svoj prvi poziv na Fashion Week u Parizu dobila je već sa 16.

‘Taj prvi put u Pariz je sa mnom išla teta June, no uskoro sam krenula sama na putovanja. U jednom od posjeta Parizu ukrali su mi sav zarađeni novac. Nitko mi nije rekao da moram spremiti sve na sigurno i izgubila sam sve zarađeno. Nisam nikog poznavala, a onda mi je Amanda Cazalet, koja je snimala za francuski Elle isti dan kada i ja, predložila da provedem dan s njom kod jednog dizajnera na probi uoči revije. Bio je to moj prvi susret s Azzedineom Alaiom.’

Kako je rekla, u tom trenutku nije imala pojma tko je on, no osjećala je neku sigurnost. Ispričala mu je da je došla iz Londona, kako su je opljačkali, a on joj je predložio da odsjedne kod njega, umjesto u hotelu. Nazvao je njezinu majku i idući dan uselila se u njegovu kuću na Rue du Parc-Royalu. Od tog dana svaki put kada bi došla u Pariz živjela je kod slavnog dizajnera, zahvaljujući kojem je upoznala i ostale slavne osobe - Tinu Turner, Jerry Hall, Grace Jones…

U Londonu je 1986. upoznala i Christy Turlington, manekenku koja je tada već imala svoju naslovnicu britanskog Voguea, i zbog novog je snimanja doletjela iz New Yorka. Naomi je stigla iz škole, odjevena u školsku uniformu, a čim ju je upoznala, Christy joj je predložila da budu cimerice i tri mjeseca kasnije već su živjele zajedno. Nekoliko mjeseci kasnije u Parizu upoznala je i Lindu Evangelistu.

‘Imala sam pravu sreću da sam upoznala Christy i Lindu jer su se borile za mene i od određenih dizajnera zahtijevale da ako žele da ih angažiraju, moraju uzeti i mene. Bile smo prave prijateljice, a ljudi su nas prozvali - trojstvo.’

Ipak, iako je sve izgledalo obećavajuće, prisjeća se da zbog svoje boje kože nije dobivala baš sve revije i angažmane. No nije dopustila da je išta od toga spriječi u namjeri da uspije u životu.

‘Još otkad sam kao djevojčica išla na audicije i nastupala, znala sam što znači biti tamne boje kože. Znala sam da se trebam više boriti i truditi. U svemu moraš biti dvostruko bolji.’

Upornost se isplatila i 1987. zablistala je prvi put na naslovnici britanskog Voguea. I onda se sve pokrenulo. Naslovnice su se nizale, pozivi za modne revije su pristizali, a onda ju je napokon u rujnu 1989. i slavna Anna Wintour stavila na naslovnicu američkog izdanja modne biblije.

Samo godinu kasnije sa svojim kolegicama, Christy Turlington, Cindy Crawford, Claudijom Schiffer i Lindom Evangelistom, pojavila se u spotu Georgea Michaela ‘Freedom!’, čime su učvrstile svoj status supermodela 90-ih. Nije postojala revija koju nije nosila, kampanje čije zaštitno lice nije bila, a čak je i njezin hod postao dijelom povijesti. Način na koji se graciozno kreće po pisti, pri čemu joj se ramena i bokovi nježno njišu dok joj leđa stoje uspravno i čvrsto, nešto je što do danas nitko nije uspio u potpunosti kopirati, iako su mnoge probale.

Koliko joj je hod prepoznatljiv, govori i podatak da na YouTubeu postoje brojna videa na kojima je kompilacija njezinih pojavljivanja na pisti, a čak je i zbog čuvenog pada tijekom revije Vivienne Westwood bila pravi hit, zbog čega je još jednom završila na naslovnicama.

‘Nisam ni znala da ne znam hodati. Mama me naučila kako to treba raditi. Naučila me kako se trebam kretati i slušati ritam glazbe, kao i kretanje kada nema glazbe i, ono najvažnije, da nikada ne zaboravim odjeću koju nosim. Nikada se nije radilo o tome da pokažem i prezentiram sebe, Naomi Campbell, već da pronađem lik u sebi za svakog dizajnera s kojim sam radila i odjeću koju sam nosila.’

No ono što ju je mnogo puta koštalo prijateljstva i angažmana njezina je nagla narav, zbog koje je često bila na naslovnicama tabloida. Bila je uhićivana te su je tužili zbog fizičkog zlostavljanja. Primjerice, u lipnju 2008. uvrijedila je dvojicu policajaca na aerodromu u Londonu, a godinu prije tužila ju je bivša spremačica te je tvrdila da ju je Naomi Campbell gađala mobitelom zbog traperica koje su ‘nestale’, odnosno koje nije mogla pronaći.

Zbog toga sudac joj je odredio kaznu da pet dana mora čistiti i prati podove u jednom skladištu u New Yorku, a trebala je i platiti sve liječničke usluge za spremačicu i pohađati tečajeve za upravljanje bijesom. Slično je već napravila 2000., kada je asistentica tvrdila da ju je također gađala mobitelom, ali i prijetila da će je izbaciti iz jurećeg automobila na cestu.

I dandanas mnogi ljudi s kojima je radila ili radi zamjeraju joj sebičnost, razmaženost i uobraženost te tvrde kako je s njom nemoguće surađivati. No ona se time ne zamara. A što kaže na svoj život?

‘Rekli su mi da ću trajati samo 11 godina, no evo me, slavim 33 godine u modnom biznisu. Osjećam se blagoslovljeno i zahvalna sam Bogu. Nisam mislila da će ikada doći ovaj dan!

Kada danas pogledam unazad i sve djevojke koje dolaze, osjećam da su vrijedile ove 33 godine provedene u industriji jer se čuo i moj glas, vrijedile su jer sam hodala pored Iman, vrijedilo su jer je divno bilo biti uz sve te ljepotice prema kojima su se odnosili kao prema najljepšim i najelegantnijim ženama na svijetu.’