Isaacsonova najnovija biografija u izdanju Školske knjige nastoji pomiriti mane tehnološkog milijardera s njegovim postignućima i traga za odgovorom na pitanje jesu li demoni koji progone Muska oni isti koji stvaraju inovacije i napredak. Svakome koga sam uvrijedio želim samo reći da sam izveo revoluciju u području električnih automobila i da ću raketom poslati ljude na Mars. A vi ste svejedno mislili da ću biti neki opušteni, normalni tip?” kaže Elon Musk.

„Kao dijete u Južnoj Africi Elon Musk upoznao je bol i naučio ga je preživjeti. Kad je imao dvanaest godina, odvezli su ga autobusom u logor za preživljavanje u divljini, takozvani veldskool. 'Bio je to paravojni Gospodar muha', kaže on. Djeca su dobivala male porcije hrane i vode za koju su se smjela boriti – štoviše, to se poticalo. Smatralo se vrlinom biti nasilnik.”

Tim riječima Walter Isaacson počinje biografiju Elona Muska, najkontroverznije osobe današnjice, glavnog direktora Tesle i SpaceX-a, vlasnika X-a (bivšeg Twittera) i trenutačno najbogatijeg čovjeka na svijetu. Ta nevjerojatna i intimna priča o inovatoru koji iz dana u dan istodobno i očarava i sablažnjava svjetsku javnost upoznaje čitatelje s neukrotivim vizionarom koji nas je uveo u epohu električnih vozila, privatnih svemirskih letova i umjetne inteligencije. Biografija Elon Musk objavljena je u izdanju Školske knjige, u hrvatskom prijevodu Marka Marasa.

Na žalost, nasilje kojem je Elon bio izložen u Južnoafričkoj Republici nije bilo ograničeno samo na kampove, bilo je dio svakodnevnog odrastanja. Redovito su ga tukli u školi. Jednom su ga nasilnici bacili niz betonske stube i tako izudarali nogama da mu je lice bilo otečeno do neprepoznatljivosti. Proveo je tjedan dana u bolnici. No, fizički bol bio je podnošljiviji od emocionalne boli koju mu je nanosio otac – inženjer, slobodni strijelac i karizmatični sanjar koji je uvelike utjecao na njegovo psihičko zdravlje i stabilnost. Pokušavajući odgovoriti na pitanje što je oblikovalo tog iznimnog čovjeka, Isaacson pronalazi objašnjenje upravo u ranom djetinjstvu, u kojem je bio izložen zlostavljanju vršnjaka, ali i oca sociopata.

Otac Errol imao je narav kao „Jekyll i Hyde”, pa je često korio sina „više od jednog sata”, a mali je Elon „morao stajati na mjestu, nije smio otići”. „Kad vas otac stalno zove kretenom i idiotom, možda vam jedino preostaje da u sebi ugasite sve što bi inače otvorilo dimenziju osjećaja s kojom se ne znate nositi”, kaže Muskova prva supruga Justine, majka petero od desetero djece koja su mu još živa. Taj emotivni ventil možda ga je učinio bešćutnim, ali ga je pretvorio i u inovatora koji se izlaže riziku. „Naučio je gasiti strah”, kaže Justine. „Kad ugasite strah, možda morate ugasiti i druge osjećaje, kao što su radost i suosjećanje.”

Demonska strana Isaacson se pita nije li takav traumatičan odgoj prouzročio hirovitost odraslog Elona, u kojoj se miješaju svjetlo i tama, ozbiljnost i šala, hladnoća i strastvenost, a povremeno bi pokazivao nešto od čega su strahovali njegovi bližnji – „demonsku stranu”. „Za razliku od oca, dobro će se brinuti za vlastitu djecu, ali u drugim područjima njegovo će ponašanje upućivati na opasnost koja se mora stalno suzbijati, na prijetnju da će 'postati svoj otac', kako se izrazila njegova majka. To je jedno od najslavnijih općih mjesta u mitologiji. Kad junak Zvjezdanih ratova ide u svoje podvige, koliko pritom mora istjerivati demone koje mu je namirio Darth Vader i hrvati se s tamnom stranom Sile?” napominje Walter Isaacson.

Elon Musk odrastao je u čovjeka istodobno tvrda i ranjiva, katkad i djetinjasta, iznimno sklona riziku i dramatiziranju. Njegovo golemo bogatstvo nastalo je, među ostalim, zato što se on uvijek ponaša kao da vodi startup. Musk stalno ima potrebu hodati po rubu, kao što je objasnio Isaacsonu 2021. godine: „Kad više nisi u stanju 'preživi ili umri', nije lako biti motiviran svaki dan.” Isaacson sjajno pokazuje kako su nastale Muskove slavne kompanije – iza svake od njih stajala je jedinstvena kombinacija vizije, manijakalne odlučnosti, osobnog truda i nemilosrdnosti. U knjizi je itekako vidljiva njegova brutalnost prema zaposlenicima. Taj fanatični radnik ne želi niti čuti da oni imaju nekakav život izvan posla. Šalje im e-poštu u

kojoj ih podsjeća: „Naše radno načelo jest manijakalna hitnost.” Njegov je način upravljanja prepun nenadanih otkaza, hirovitih odluka i ravnodušnosti prema tuđim osjećajima. Kao što se izrazio jedan od njegovih prijatelja iz studentskih dana, možete mu biti suradnik ili prijatelj, ali ne oboje. Najbogatiji čovjek na svijetu Elon Musk duboko vjeruje u svoju epsku misiju, a njegova ga je manijakalna žestina, katkad i grubost, dovodila do samog ruba razaranja svega što bi ga okruživalo. Godine 2021. uspješno je 31. put lansirao rakete SpaceX, prodao gotovo milijun automobila Tesla i postao najbogatiji čovjek na svijetu. No početkom 2022. pokajnički je govorio o svojem nagonu za dramatiziranjem.

„Moram pobijediti taj svoj mentalitet koji me prati već četrnaest godina, a možda i veći dio života”, izjavio je. Bio je to, ipak, samo čeznutljiv komentar, a ne čvrsta odluka. Unatoč toj nakani, kriomice je kupovao dionice Twittera, najvećeg igrališta na svijetu. Cijeloga života, kad god bi se našao u škripcu ili se osjećao ugroženim, vraćao se na one užase koje je nekoć pretrpio na školskom igralištu, i to unatoč činjenici što je odavno bio u mogućnosti kupiti i to igralište i još štošta. Dvije ga je godine u stopu pratio Walter Isaacson. Sjedio je s Muskom na sastancima, posjećivao tvornice i satima razgovarao ne samo s njim nego i s njegovim rođacima, prijateljima, suradnicima i suparnicima, ističe urednica knjige Miroslave Vučić.

Tako je nastala ova priča, „najprije doživljena, a onda zapisana, puna ludih Muskovih pothvata i pravog kaosa, koja traga za odgovorom na pitanje jesu li demoni koji progone Muska oni isti koji stvaraju inovacije i napredak”. Svojevrstan je odgovor dao i sam Elon Musk, rekavši: „Svakome koga sam uvrijedio želim samo reći da sam izveo revoluciju u području električnih automobila i da ću raketom poslati ljude na Mars. A vi ste svejedno mislili da ću biti neki opušteni, normalni tip?”